Postoje moćne frakcije koje se protive mjerama štednje koje su Grčkoj nametnuli međunarodni kreditori.
Međutim, ukoliko Grčka ne bude moga da ispuni zahtjeve Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, oni bi joj mogli uskratiti preostale kreditne linije. Bez njih, Grčka ne bi mogla da plaća račune i mogla bi ispasti iz eurozone.
Neki analitičari predviđaju da bi došlo do haosa, da bi bankrotirale grčke banke i kompanije, da bi porasla nezaposlenost a vrijednost nove drahme znatno opala.
„Cijene hrane i energije bi otišle u nebo. To bi bio eksplozivni koktel,“ izjavio je za BBC Karsten Brzeski, analitičar ING banke iz Brisela. On takođe smatra da bi se pogoršali izgledi čitave eurozone.
„Drahma će biti devalvirana za najmanje 50 odsto, što će izazvati inflaciju“, rekao je Majkl Argiru, profesor ekonomskog fakulteta iz Kardifa.
On smatra da bi kamatna stopa morala da se udvostruči trako da bi sve hipoteke, poslovni krediti i druge vrste zajmova postale puno skuplje. S obzirom da ne bi bilo kredita za grčke banke ili državu, došlo bi do nestašice osnovnih roba, poput ljekova ili čak prehrambenih proizvoda, rekao je Argiru.
Veliki broj grčkih firmi zavisi od stranih snabdjevača, koji bi mogli prekinuti saradnju sa grčkim klijentima. Grčke kompanije bi mogle biti istisnute iz biznisa.
Najgori scenario bi bio socijalni i ekonomski slom, koji bi možda doveo do totalitarnog režima
Ovaj velški profesor takođe predviđa nemiran period i institucionalnu slabost u Grčkoj jer bi ona izgubila svoju jedinu referentnu tačku stabilnosti, a to je njen status članice eurozone.
„Najgori scenario bi bio socijalni i ekonomski slom, koji bi možda doveo do totalitarnog režima,“ kazao je Argiru za BBC.
Janis Sturnaras, ugledni ekonomista koji je savjetovao nekoliko grčkih banaka, izjavio je za „Njujork tajms“ da bi u slučaju izlaska iz eurozone život u Grčkoj počeo ispočetka.
„To bio bilo kao zemljotres ili nuklearna bomba.“
Grčka nema plan
Na pitanje da li Grčka ima neki plan za slučaj da napusti eurozonu, Sturnas je odgovorio odrečno.
U ugovorima EU ne postoji pravna odredba za izlazak neke države iz eurozone, što eksperte dovodi na nepoznat teren dok pokušavaju da procijene metod i posljedice.
„Vol strit žurnal“ (WSJ) navodi nekoliko mogućih scenarija u slučaju da Grčka napusti oblast zajedničke evropske valute.
Prema jednom scenariju, grčke vlasti bi morale sa ostatkom eurozone da dogovore datum izlaska i uvođenja nove valute (na primjer nove drahme). To bi značilo da će od tog datuma, sve državne plate, ugovori i penzije biti isplaćivani u drahmama. I bankarski depoziti bi bili izraženi u drahmama.
Vlada bi vjerovatno odredila početnu kursnu stopu za prelazak sa eura na novu drahmu u domaćim ugovorima – recimo jedan prema jedan – što bi potom vjerovatno omogućilo da tržište valute odredi devizni kurs nove drahme. Očekuje se da bi to izazvalo veliku devalvaciju.
Postoji rizik od povećanog povlačenja depozita iz banaka i odliva kapitala u inostranstvo. To bi moglo dovesti do kotrole kapitala, što bi onemogućilo bezbolan prelaz sa jedne valute na drugu.
Da li bi se drahma ikad oporavila?
Na kraju, našla bi nivo koji bi grčke proizvode i usluge ponovo učinio međunarodno privlačnim. Šta bi se tada dešavalo, zavisilo bi od toga kako bi kreatori politike, grčka centralna banka i sami Grci reagovali na devalvaciju, jer bi inflacija lako mogla obesmiliti konkurentne koristi od devalvacije.
Vrijednost valuta Argentine i Rusije je opala za između 60 odsto i 70 odsto nakon što ih je bankrot primorao da odustanu od fiksnog deviznog kursa.
Međutim, kako piše WSJ, teško je praviti poređenja i ne postoji očigledni ekvivalent za Grčku u smislu porasta cijena nafte i roba 2001. koji je doveo do oporavka tih dviju država.
Šta bi učinila ECB?
Evropska centralna banka vjerovatno više ne bi bila u stanju da pozajmljuje bankama koje obveznice grčke vlade koriste kao garanciju za zajmove, odnosno kao kolateral.
To bi značilo prekid obezbjeđivanja likividnosti grčkom finansijskom sistemu. Bez eura na raspolaganju, vlada bi morala da pusti u opticaj drugu valutu kao sredstvo plaćanja.
Da li bi euro i dalje bio u opticaju?
Gotovo sigurno. Za eurom bi vladala velika potražnja kao za sredstvom štednje dok stanovništvo ne bi dobilo jasnu ideju o stvarnoj vrijednosti nove drahme. Grčka bi možda čak željela da zadrži euro kao zvanično sredstvo plaćanja, kao u Crnoj Gori, navodi WSJ. M
eđutim, banke ne bi imale pravo da pozajmljuju eure od ECB i Grčka bi izgubila svoje dragocjeno mjesto u upravnom savjetu ECB.
Šta bi se desilo sa dugom?
Dug bi vjerovatno bio podijeljen u dvije kategorije: novac koji vlada duguje vlasnicima njenih obveznica i zvaničnim kreditorima i novac koji bankarski sistem duguje upravnom savjetu ECB.
Kako obje vrste duga podliježu međunarodnom pravu, morale bi biti restrukturirane pregovorima. Domaći dug bi vjerovatno bio izražen u novim drahmama.
Koliko bi Grčku koštalo napuštanje eura?
WSJ piše da je teško izračunati koliko bi koštao izlazak jedne države iz jedne međupovezane unije. Institut za međunarodne finansije (IIF), industrijska grupa koja predstavlja oko 450 finansijskih institucija širom svijeta, u februaru je objavio povjerljivi podatak da bi troškovi iznosili bilion eura.
IIF je u internoj informaciji za osoblje, koja je tada procurjela u štampu, saopštio da bi izlazak Grčke nanio znatnu štetu različitim igračima, od ECB do privatnih finansijskih institucija i drugih članica eurozone, koje bi se suočile sa većim troškovima pozajmljivanja pošto bi zaraza zahvatila njihovo tržište obveznica.
Kako bi bile pogođene grčke kompanije?
Potencijalno bi došlo do zatvaranja brojnih preduzeća, jer ne bi mogla da obezbjeđuju finansiranje i suočila bi se sa velikim poremećajem tokova plaćanja.
Čim bi postala jasna mogućnost izlaska Grčke, pojavio bi se rizik od povlačenja depozita iz banaka u državi i prekida daljeg finansiranja subjekata, privatnih ili javnih, putem instrumenata i ugovore prema grčkom zakonu. Vlasnici postojećih ugovora izraženih u eurima htjeće da izbjegnu prebacivanje u novu drahmu i oštru deprecijaciju valute.
Šta je sa grčkim bankama?
Tu bi se situacija stvarno iskomplikovala. Trenutno, banke su tehnički nelikvidne jer su pretrpjele gubitke prilikom razmjene obveznca ranije ove godine. Prema uslovima paketa pomoći, one bi trebalo da dobiju novi kapital, ali on još nije uplaćen.
U međuvremenu, kreditori su odvojili 35 milijardi eura za takozvano „pojačanje kolaterala“, neku vrstu zaštite koja omogućava ECB da se pretvara da ne daje zajmove nesolventnim bankama. To omogućava grčkim bankama da i dalje pozajmljuju eure od ECB.
Ako bi nova grčka vlada morala da napusti monetarnu uniju prije završetka procesa dokapitalizacije, situcija bi mogla postati zaista haotična. ECB bi mogla na kraju mogla ostati sa do 160 milijardi neizmirenih kredita i obveznica.
Šta je sa Portugalom i Irskom?
Portugal i Irska su – poput Grčke – primaoci finansijske pomoći članica eurozone i Međunarodnog monetarnog fonda. Izlazak Grčke iz eurozone bi vjerovatno izvršio dodatni pritisak na te dvije države.
Već se očekuje da Portugal i Irska dobiju neki oblik nove finansijske pomoći. Guntram Volf iz briselske organizacije Brojgel, vjeruje da će tržišta, ako Grčka napusti eurozonu, usmjeriti svoju pažnju na te dvije ranjive države.
Galerija
Bonus video:
