„Možete platiti i sa njemačkom markom“, piše na štandu jednog uličnog prodavca u Berlinu. Iritirajuća poruka deset godina nakon uvođenja eura. „2006. godine sam počeo da radim u jednoj firmi u kojoj su se stvari mogle platiti i njemačkim markama. Mislim da kod građana još uvijek postoji velika količina njemačkih maraka i da se na tome može dobro zaraditi“, kaže 28-godišnjak čije je umjetničko ime Vili Vincig.
Potencijal za trgovinu sa njemačkom markom ne treba podcijeniti. Lanac robnih kuća C&A mjesečno primi do 15.000 njemačkih maraka. U 48.000 Telekomovih javnih govornica takođe možete plaćati novčanicama njemačke marke. Procjenjuje se da još uvijek postoji oko 13 milijardi njemačkih maraka koje nijesu zamijenjene za euro.
„Često dobijam korodirane kovanice, ali i novčanice koje kao da su sada izašle iz štamparije. Kurs je 2,1. Dakle, jedan euro računamo kao dvije marke i deset feninga“. Obično je kurs 1,95. Tako je i u Centralnoj banci gdje se na neograničeno vrijeme mogu mijenjati njemačke marke.
Zaboravljeno blago
U eurozoni se ne nailazi tako često na odnos koji je pun poštovanja prema staroj državnoj valuti kao što je u Njemačkoj. U samo pet zemalja se primaju kovanice, dok se papirne novčanice njemačke marke primaju u devet zemalja. U nekim zemljama rok za zamjenu novčanica stare valute ističe naredne godine.
Za potrošače je plaćanje njemačkom markom poput dodatnog popusta, jer je ovaj novac davno otpisan. “Lijep osjećaj. Marke su za mene imale veću vrijednost. Euro će nam možda zadati još glavobolje."
Bez obzira na sve, ogromna većina smatra da se njemačka marka neće više nikada vratiti na tržište. Procjenjuje se da se velika količina njemačkih maraka nalazi i van Njemačke.
Bonus video:
