Bivši njemački ministar spoljnjih poslova Hans-Ditrih Genšer rekao je u intervjuu njemačkom dnevniku "Frankfurter Allgemeine Zeitung" da je pogrešna teza da je Njemačka prije ostalih članica EU priznala Hrvatsku i Sloveniju i usprotivio se tvrdnjama da je Njemačka pritom donosila preuranjene odluke.
U razgovoru, koji je ovaj list objavio u četvrtak, Genšer je podsjetio da je Jugoslavija uoči raspada imala izvrsne odnose s Njemačkom. Na pitanje, zašto se (najčešće u literaturi na engleskom govornom području) ustalila teza o "preuranjenom priznanju" Hrvatske i Slovenije, Genšer je izjavio da je riječ o pokušajima nekih činilaca da "naknadno prevaziđu vlastite zablude".
Njemačka se, tvrdi on, prije odluke o priznavanju odlučno zauzimala za opstanak Jugoslavije. Međutim, kad je u junu 1991. na poziv tadašnjeg jugoslavenskog ministra spoljnjih poslova Budimira Lončara posjetio Beograd, Genšeru je, kako kaže, za vrijeme susreta s Miloševićem postalo "potpuno jasno da taj čovjek želi veliku Srbiju".
Badinterova komisija
Nakon toga, podsjeća Genšer, na predlog Francuske osnovana je komisija koje je imala zadatak da donese pravila za priznavanje novih država. Takozvana Badinterova komisija, nazvana po svome predsjedniku Robertu Badinteru, čiji je zamjenik bio kasniji njemački predsjednik Roman Hercog, po Genšerovu tumačenju bila je grupa stručnjaka.
Genšer tvrdi da se pobrinuo da na njenom čelu ne bude Njemac, jer je postojala opasnost da to bude pogrešno protumačeno, a Badinter je bio osoba od povjerenja tadašnjeg francuskog predsjednika Fransoa Miterana.
Genšer podsjeća da su u to vrijeme brojni evropski političari podsticali priznavanje Hrvatske i Slovenije, npr. bivša predsjednica britanske vlade Margaret Tatčer, zatim ministri spoljnjih poslova Belgije i Danske, a tadašnji predsjednik Savjeta ministara EU, Holanđanin Hans van den Bruk, izjavio je da unija mora da pokrene proces priznavanja ako se u roku od dva mjeseca ne pronađe mirno rješenje jugoslovenskog problema.
Taj je rok istekao početkom decembra 1991., a na sjednici Savjeta ministara 16. i 17. decembra donešena je odluka da EU 15. januara prizna Hrvatsku i Sloveniju.
"Njemačka je poštovala ovu odluku", rekao je Genšer, odbacujući tvrdnje da je njemačko priznanje uslijedilo ranije.
Kancelar Helmut Kol, podsjeća Genšer, izjavio je tada da njemačka vlada mora djelovati još prije Božića, ali na sjednici vlade 19. decembra 1991., posljednjoj u toj godini, odlučeno je da će Njemačka priznati Hrvatsku i Sloveniju 15. januara 1992.
"Mogli smo to da učinimo odmah, ali smo se pridržavali zajedničke evropske odluke", kaže Genšer, tvrdeći da je odlučujuća za tu odluku bila izjava tadašnjeg britanskog ministra spoljnjih poslova Daglasa Harda, koji je podsjetio da je Njemačka dugo odlagala odluku o priznavanju poštujući evropsko zajedništvo i da se odluka više ne može odlagati.
Tvrdnju da je Njemačka žurila s priznavanjem i vršila pritisak na evropske partnere, Genšer pripisuje njemačkoj ljevici za koju kaže da je osjećala povezanost s Jugoslavijom. Istovremeno, on podsjeća da je i SPD kao i sve druge stranke u Bundestagu podsticala priznavanje. Na kraju, kad je Badinterova komisija zaključila da se Jugoslavija raspada, dogodilo se ono što je ionako bilo neizbježno, tvrdi Genšer.
Prva se Jugoslavija prema njegovim riječima održavala iz straha od Njemačke i Austrije, a druga na temelju Titove harizmatske ličnosti i straha od Staljina. Te su brige nestale nakon dolaska Mihaila Gorbačova na vlast u Moskvi, ali Milošević nije poput ruskog predsjednika Borisa Jeljcina shvatio znakove vremena i omogućio raspad zajednice, nego je nastojao da još više ograniči prava drugih, smatra Genšer.
Hans-Ditrih Genšer bio je od 1969. do 1974. njemački ministar unutrašnjih poslova, a od od 1974. do 1992. ministar spoljnjih poslova.
Bonus video:
