Za nekoliko dana, 8. novembra, Vladimir Putin, bivši i budući predsjednik Rusije, i njemačka kancelarka, Angela Merkel, svečano će otvoriti Sjeverni tok, gasovod koji će ruski gas direktno, zaobilazeći Ukrajinu, dovoditi do Njemačke, Danske, Holandije, Francuske i Velike Britanije. Tim cijevima teći će godišnje 55 miliona kubnih metara gasa.
Do kraja 2015. planira se i završavanje radova na Južnom toku, sagrađenom na južnoj trasi, kojim će godišnje teći 63 miliona kubnih metara gasa do Evropske unije.
To znači da već sada, a poslije 2015. svakako, Ukrajina postaje gotovo nevažna u prenosu ruske energije do Evrope. To, dalje, znači da Rusija i Evropa ne misle da prekinu saradnju, kao i da je Evropi svejedno što se u Moskvi smjenjuju Putin i Medvedev, i da računaju na to da će taj par, ali s tim da je glavni Putin, ostati na vlasti do 2024. Pri tome, nijedna strateška odluka posljednjih deset godina nije donesena bez Putina.
Partnersko slikanje sa njemačkom kancelarkom u službi je predizborne predsjedničke kampanje.
Stvaranje nove zajednice
Vladimir Putin početak svoje predizborne kampanje obilježio je tekstom u „Izvjestiji“, bivšem zvaničnom partijskom listu, u kojem je predstavio svoju najvažniju spoljnopolitičku inicijativu u naredna dva mandata po šest godina. To je stvaranje nove zajednice država od, za sada, tri zemlje bivšeg SSSR-a, ali ne po uzoru na Sovjetski Savez, nego na Evropsku uniju.
Prema Putinovoj zamisli, Moskva bi bila neka vrsta istočnog Brisela i okupljala bi države na osnovu čvrste ekonomske povezanosti, koja bi, normalno, nosila elemente i političkog jedinstva.
Evroazijska unija bi učila na greškama evropskih integracija, i ono za što je trebalo EU pedest godina, od Zajednice za ugalj i čelik pa do danas, Evroazijska unija postigla bi mnogo brže.
"Evroazijska unija ne bi izmišljala toplu vodu"
Kao što je u EU jedna zemlja najvažnija, a to je Njemačka, tako bi i Evroazijskoj uniji, podrazumijeva se, bila najvažnija Rusija. Evroazijska unija ne bi izmišljala toplu vodu: odnosi među članicama bili bi uređeni onako kako Aki komuniter, tj. skup zakona koji prihvataju sve članice u EU, uređuje briselski blok zemalja. Normalno, koristila bi se iskustva Šengena, odnosno slobodnog kretanja ljudi, zajedničke valute, koja bi vjerovatno bila rublja, i naravno, najvažnije, zajedničkog tržišta.
Osnovni cilj, konstatovao je Putin u svom tekstu, upravo je jačanje cijelog tog prostora, ili Jedinstvenog ekonomskog prostora, kroz jačanje trgovine i ekonomije.
Prema najnovijim anketama za Putina će glasati 72 odsto građana
Na otvaranju Sjevernog toka, slika Merkelove i Putina, zapadnog i istočnog pandana, imaće svoju specijalnu ulogu u predsjedničkoj kampanji.
Putinu to možda i ne treba, s obzirom na to da će, prema najnovijim anketama za njega glasati 72 odsto građana.
„Treba. Oko izbora kod nas vlada velika frustracija. Da li znate da niko drugi osim Putina nema stvarne šanse da se prezentuje na izborima. U redu, tu je Medvedev, ali on je dekoracija“, rekao je jedan ruski novinar, kojem je nelagodno da se predstavi imenom, jer se boji da ne izgubi posao govoreći za podgoričke novine.
Tri kategorije država
„Ono što Putin sada nastoji, jeste da se umili ruskoj srednjoj klasi, ruskim biznismenima, za koje znate i sami da su potpuno proevropski. On za njih pokazuje da je Angela Merkel srdačna prema njemu, njima pokazuje koliko on treba Evropi i Njemačkoj. On toj, proevropskoj ruskoj klasi, koja je vrlo frustrirana zbog toga što ne vidi dalje, stvarno približavanje Evropi, i dalju demokratizaciju Rusije, želi nešto da ponudi. Tako im sada nudi priču o tome da, kad već nema konkretnijih integracija, kad već nema članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, da će na svojoj strani preduzeti integracije i stvoriti neku vrstu postosvjetske, evropske unije.
„Ono što Putin sada nastoji, jeste da se umili ruskoj srednjoj klasi, ruskim biznismenima"
„Ono šta vam mogu sigurno reći, jeste da neće biti novog Sovjetskog Saveza, jer niko u Rusiji nema apetita za to, a vjerovatno ni ovi izvan nemaju apetita za nama. Mi ne smatramo da je situacija jako dobra. Naše su analize da bi Italija mogla za oko godinu ekonomski pasti i povući u ambis EU. Nama je smiješno kada vidimo kako su se u Americi i drugdje uznemirili da će Putin stvarati novi Sovjetski Savez. Ali, ako me pitate da li će se neke integracije desiti, naravno da hoće. One se već dešavaju, one postoje,“ rekao je ruski sagovornik „Vijestima“.
Putin je najavio da će osnov Evroazijske unije činiti tri zemlje, Rusija, Kazahstan i Bjelorusija, ali da će ta organizacija biti otvorena i svim drugim zemljama koje se žele pridružiti. To je prokomentarisao i britanski ekspert za Rusiju i postsovjetske zemlje, Ben Džuda:
„Nakon raspada Sovjetskog Saveza iskristalizovale su se tri grupe zemalja. Jedna grupa je onih s kojima su integracije moguće i poželjne. To su Bjelorusija, Kazahstan, Ukrajina. Slijede zemlje s kojima je moguć dijalog, ali ne bi se sa njima spajali. To su Jermenija, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan. Sa njima im je idealno partnerstvo. Treća kategorija su Gruzija i baltičke zemlje, koje se smatraju izgubljenima za Rusiju. Doduše, izgubljen je i Azerbejdžan.“
Eksperti za Rusiju potvrđuju da je interes nekih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, makar ne svih, za ovu integraciju jak.
Jedan od razloga je da su vladajuće elite u zainteresovanim „stan“ zemljama sve odgojene u sovjetskom modelu. Ali, ruski uticaj, pa i sve ono što je bilo sovjetska modernizacija, danas postoji samo u gradovima, dok na selu rastu generacije koje ne govore više ruski, i koje su izložene svim mogućim uticajima, recimo islamskog radikalizma. Elite koje se boje da to ne mogu kontrolisati, radije bi se vratile u okrilje Moskve. Takođe, to je način da se nađe sklonište od nadirućeg kineskog uticaja.
Ograničena korist za građane
Nema sumnje, tvrde analitičari, da će osnivanje Jedinstvenog ekonomskog prostora Rusije, Kazahstana i Bjelorusije, kojima će se vjerovatno poslije pridružiti još zemalja, biti ekonomski korisno, samo je pitanje kome. Ruski oligarsi, kao i oni po susjednim državama, obogatili su se u velikoj tranzicionoj pljački - sve kako je to kod nas u malom, u Rusiji je u velikom. Dakle, korist za građane biće ograničena.
„Rusi se boje. Boje se Kine, boje se islamskog ekstremizma, inače su postali islamofobi, boje se toga što , kako oni smatraju, Zapad propada, i znaju da i sami žive u jednoj nedovoljno modernoj, efikasnoj zemlji. Sedam dana za vrijeme požara koji je došao do granica Moskve prošle godine, nije bilo adekvatne reakcije! Avioni stalno padaju, to nije slučajno, nego ništa ne funkcioniše kako bi trebalo. Ne vole imigrante iz Centralne Azije. Imigracija je u Rusiji vrlo velika, 15 miliona bivših sovjetskih građana, uglavnom iz Srednje Azije, doselilo se u Rusiju. Boje se Čečena, boje se terorizma, boje se jer su članovi njihove porodice kao vojnici na granici s Avganistanom. Jedine koje stvarno smatraju sličnima sebi i s kojima bi htjeli u zajednicu su Ukrajinci“, smatra Džuda.
Kome će se prikloniti Ukrajina
Ukrajinci i zapadni analitičari misle da je Putinova inicijativa prvenstveno namijenjena njima, kao ponovno privlačenje u skute majčice Rusije. Ali, dešavanja pokazuju da je jaz između dvije zemlje sve veći.
„Rusi su nedavno shvatili da je iluzija da će u Ukrajini ikada dobiti tako prilagodljivog predsjednika kao što je bjeloruski Lukašenko. Čak i Janukovič, koji je bio proruski čovjek, to nije, od kad je shvatio, prije par godina, da je Putin, preko Gazproma, pokušao preuzimanje njihove nacionalne naftne kompanije Naftogaz. Na Putinov poziv da i Kijev uđe u Evroazijsku uniju, odgovorio je drsko formulisanim „uslovima“ koji se odnose na povratak na cijene gasa koji Moskva naplaćuje Kijevu i koji su jedva zadržali formu pristojne komunikacije. Osim toga, smjestio je Juliji Timošenko, s kojom je Putin bio sklopio sporazum o cijeni gasa za Ukrajinu, na sedam godina u zatvor, bez pardona.
„Ali, za zemlju koja ima na svojoj teritoriji 15 hiljada ruskih vojnika, mislim da su dometi samostalne politike ograničeni“, ocijenio je Džuda, a naš ruski sagovornik dodao:
„Nije istina da mi žudimo za Ukrajinom. Nama je važan Kazahstan, koji je bogat, prosperitetan i s kojim možemo da imamo normalan odnos. Šta će nam Ukrajina, ta zemlja koja nije iskoristila svoje šanse, jer su svi tamo međusobno posvađani, i gdje međusobno nepovjerenje i nepovjerenje u budućnost zemlje, obilježava društvenu zajednicu.
„Rusi su nedavno shvatili da je iluzija da će u Ukrajini ikada dobiti tako prilagodljivog predsjednika kao što je bjeloruski Lukašenko"
Nakon što, pak, proradi Sjeverni i Južni tok, tek tada će se vidjeti u koliko je slaboj poziciji Ukrajina i tada će se vidjeti, figurativno govoreći, kojem će se carstvu prikloniti, Evropi ili Rusiji.
Dosadno mu da upravlja Rusijom
Jedni kažu da će se budući ruski predsjednik sigurno tome posvetiti.
„Vladimiru Vladimiroviču je dosadno da upravlja Rusijom. On hoće međunarodnu scenu, samite, putovanja, velike strateške poteze. Dakle, on će se baviti time, a Medvedevu će ostaviti, kao manje zanimljivu, svakodnevnu Rusiju“, tvrdi Džuda.
"Mnogi govore o Putinu kao caru"
Mnogi eksperti ističu da je prioritet Rusije da se sabere i reformiše vlastitu zemlju, gdje je državna administracija u potpunosti zapuštena, korumpirana i neefikasna. To ističe Ben Džuda, koji kaže da mnogi govore o Putinu kao caru.
„To je tačno. Putin je car. Ali, neka vas ne zavara retorika. On je slab car. Moskva sve više nalikuje, kažu Moskovljani, periodu jeljcinovske anarhije, bande haraju, pravosuđe se urušilo. Nema tu čvrste ruke, da barem obezbijedi mir i red”.
Bonus video:
