Marsel Glef i njegova porodica su se nadali da će provesti vikend odmarajući u jednom norveškom kampu. Međutim, kada je počela pucnjava na ostrvu preko puta, on i nekolicina ostalih kampera, uskočili su u svoje čamce i počeli da spasavaju izbezumljene tinejdžere koji su plivali kako bi spasli živote.
U masakru je, kako je zvanično potvrđeno, stradalo 76 osoba, ali su desetine njih uspjele da pobjegnu tako što su skočili u rijeku i plivali prema obali.
Ovaj 32-godišnji Njemac, koji posljednje dvije i po godine radi u Norveškoj, uspio je mnoge od njih da izvuče iz vode. Kada se desila nesreća bio je na odmoru sa svojim roditeljima u kampu preko puta ostrva Utoja.
Njegovu priču prenio je „Špigl“.
Razgovarali su o napadu koji se dogodio u Oslu, o bombi i nekoliko ljudi koji su tom prilikom poginuli.
Bilo je prohladno kasno popodne u petak i Glifovi su upravo bili sjeli da popiju kafu ispred svoje kamp prikolice. Razgovarali su o napadu koji se dogodio u Oslu, o bombi i nekoliko ljudi koji su tom prilikom poginuli. Jedan komšija iz kampa im je ispričao za taj šokantni događaj.
Odjednom su čuli pucanj. Prvo samo jedan ili dva, a „ubrzo i čitav rafal“, ispričao je Marselov otac Hejdran (53). Vidjeli su tamni dim kako se diže iznad ostrva. U početku su mislili da su u pitanju bili vatrometi ili neka vrsta vježbe.
Glave vire iz vode
Na doku je bilo zavrezano nekoliko čamaca, a ostrvo odakle se čula pucnjava je bilo udaljeno samo 600 metara od njih, tako dfa su se mogle su se vidjeti stijene na suprotnoj obali.
Kada su stigli do čamaca, Glefovi su ugledali nekog čovjeka kako iz vode izvlači jednu djevojčicu od 16-17 godina, koja je na sebi je imala samo veš. Kako je ispričao Hejdran, odmah iza nje je bila druga djevojčica koja je vrištala „Upomoć, upomoć! Pucnjava!“ i govorila da da treba da zovemo policiju.
Do momenta kada su ih kamperi ugledali, vjerovatno su desetine tinejdžera već bili poginuli od rafala napadača koji je divljao na ostrvu
To je bio momenat kada su Glefovi shvatili da se na ostrvu desilo nešto užasno. „Vidio sam nekoliko glava kako vire iz vode“, ispričao je stariji Glef.
To je bilo nekoliko tinejdžera koji su uskočili u vodu u pokušaju da pobjegnu. Do momenta kada su ih kamperi ugledali, vjerovatno su desetine tinejdžera već bili poginuli od rafala napadača koji je divljao na ostrvu.
Porodica je odmah krenula u akciju ne želeći da izgubi ni sekund vremena. Otac je umotao djevojku koja je došla do obale u ćebe i unio u njihovu kamp prikolicu. Bila je smrznuta i u šoku.
Pucao i u one koji su u vodi
„U ovakvoj situaciji uopšte ne razmišljaš”, kazao je Marsel. On je zgrabio ključ od malog crvenog čamca koji su bili iznajmili za tu nedjelju i brzo je upalio motor. „Odmah sam pomislio da postoji veza sa napadom u Oslu”, ispričao je.
Tinejdžeri su vikali iz vode „Ne prilazi, ne prilazi”, ali Marsel je prišao. Vidio je da sa stijena na suprotnoj obali sve više i više ljudi uskače u vodu i pogledao je kroz dvogled prema ostrvu.
Svi su vrištali, ali su takođe pomagali jedni drugima i grlili i tješili jedni druge
Odjednom je ugledao napadača kako stoji na stijeni sa uzdignutim oružjem. Očevici su kasnije ispričali da je on pucao i u one koji su već bili u vodi.
„Ljudi su plivali svuda”, ispričao je Marsel. „Bacao sam im prsluke za spasavanje i izvlačio one koji su bili u najvećoj nevolji. Svi su vrištali, ali su takođe pomagali jedni drugima i grlili i tješili jedni druge. „Bilo je nevjerovatno vidjeti koliko su bili jaki“, kaže Marsel.
Ovaj 32-godišnjak je dovozio čamac pun tinejdžera do doka, tu ih ostavljao i iznova se vraćao, skupljajući sve više ljudi. Na doku su čekali drugi spasioci, a nekoliko kampera je na isti način kao i Marsel pomagalo sa svojim čamcima. Marsal pretpostavlja da je on sam mogao izvući oko 20 tinejdžera na obalu, ali se ne sjeća je li ih bilo više.
Mnoge morali i da ostave
Neki od njih su izgledali kao da ne žele da ih spasu kamperi sa druge obale. Oni su vrištali „ne prilazite suviše blizu“ ili „hoćete li da nas ubijete”. Razlog za to je tek sljedećeg dana izašao na vidjelo.
„Napadač je bio toliko ciničan da je zvao te mlade ljude i obećavao im da će ih spasti“, ispričao je jedan Norvežanin koji je takođe učestvovao u spasavanju ljudi iz vode.
Psiholozi koji su stigli u kamp nakon masakra izrazili su divljenje kako su dobro bili organizovani kamperi, navodi se u članku „Špigla“. Kada je počela pucnjava mnogi od njih su svoju malu djecu ostavili u autima da ne bi znala šta se događa. Jedan čovjek je vozio mnoge od tinejdžera u centar kampa da se ugriju.
"Napadač je bio toliko ciničan da je zvao te mlade ljude i obećavao im da će ih spasti“
Ukupno kamperi sa Utvike uspjeli su da izvuku 150 ljudi iz vode. „Ipak, mnogi od njih osjećaju krivicu,“ kaže psihijatar Kristi Oskarson.
„Oni samo misle o ljudima koje su morali da ostave jer nisu mogli da stanu na čamce, a ne o onima čije su živote spasli”. Sada je njen posao, kako kaže, da ih uvjeri da je njihovo razmišljanje u takvoj situaciji potpuno normalno.
"Oni samo misle o ljudima koje su morali da ostave jer nisu mogli da stanu na čamce, a ne o onima čije su živote spasli”
Psiholozi sada pružaju pomoć onima kojima je potrebna u kampu. Smatraju da će oko trećina njih vjerovatno imati teškoće da se pomire sa tim iskustvom.
„Juče sam bio dobro, ali danas se osjećam užasno, jednostavnoi užasno,“ kazao je Marsel Glef, ali je dodao da nije mogao učiniti ništa osim da pomogne. „Ono što smo mi uradili, radi se bez mnogo priče“.
Galerija
Bonus video:
