Ako ste u Berlinu i zaželite se oralnog seksa, za tu uslugu, u parku, u centru grada, platićete 20 eura. Toliko bi vas koštao i obrok u nekom od brojnih kineskih ili indijskih restorana.
Centar Berlina je prepun seksi šopova, tu možete da platite zadovoljenje seksualnih nagona, odete u pornografski bioskop ili fetiš gej bar.
Prostitutki ima na gotovo svakom koraku, a podijeljene su po zonama i rejonima.
Ipak, posebnu pažnju privlače transvestiti, bilo da su u pitanju seksualne radnice ili sjajni di džejevi u noćnim barovima. Samo u posljednjoj deceniji u glavnom gradu Njemačke registrovano je oko 9.000 seksualnih radnica.
Nisu sve seksualne radnice registrovane
Od 2002. godine, prostitucija je legalizovana, ali sve seksualne radnice nisu registrovane. U organizacijama u kojima im se pružaju podrška i pomoć tvrde da su posljednjih nekoliko godina registrovane mnoge, ali ne sve.
Prema njihovim informacijama, broj seksualnih radnica je mnogo veći i smatra se da samo u Berlinu postoji oko 400 mjesta gdje one rade. Njihovo radno vrijeme počinje oko 22 časa i traje do ranih jutarnjih sati. U drop in centru “Olga”, organizaciji u kojoj tim stručnjaka radi sa prostitutkama zavisnicama od droge, tvrde da mnoge od djevojaka zbog problema u koje upadaju zbog bolesti zavisnosti, nemaju povjerenja u državne institucije, zbog čega pomoć traže od njih.
“Ne vjeruju državi, ne vjeruju porodicama, mnoge su godinama preživljavale nasilje, a dodatan problem je i zavisnost od heriona”, objasnili su u “Olgi”.
Mnoge rade na vrlo prometnim raskrsnicama, obučene su oskudno, dok one druge, kako objašnjavaju u Berlinu, na posao idu čim se probude.
“Idu da zarade za herion”, objašnjavaju.
"Učimo ih da ponovo počnu da žive"
Seksualne radnice nisu raspoložene za razgovor i fotografisanje. Iako je prostitucija u Njemačkoj legalizovana 2002, u “Olgi” upozoravaju da to nije dovoljno. “Zdravstveno i penziono osiguranje i pravo na tužbu klijenata zbog neplaćanja usluga nijesu dovoljni da bi se omogućila potpuna sigurnost seksualnih radnica i kontrola njihovog rada”, kažu.
Upravo zbog toga, širom Njemačke se otvaraju drop in centri u kojima se seksualnim radnicama pruža posebna vrsta pomoći kroz različite vrste programa .“Olga” je ipak specifična, jer tu dolaze žene zavisnice od droga.
“Učimo ih da ponovo počnu da žive. Učimo ih da spremaju hranu, brinu o sebi, umjetnički se izražavaju, suštinski, povrate samopouzdanje”, kažu u toj organizaciji.
“Olga” se nalazi u prostoru smještenom kraj jedne od ulica markirane kao mjesto gdje se seksualne radnice raznih životnih dobi mogu naći u svakom trenutku. To je jedan od najfrekventnijih drop in centara.
“Država plaća prostor, a daje se i oko 500 do 600 hiljada eura samo za medicinsku pomoć. Mi im pomažemo metadonskom terapijom”, objašnjavaju.
Sa njih 160, koliko stalno dolazi u “Olgu”, rade isključivo žene: socijalne radnice, ljekari, psihološkinje, policajke i advokatice.
“One, čim vide muškarca, sebe počnu da svode samo na svoj bivši ili posao iz kojeg hoće da izađu. Zato ovdje rade samo žene”, kažu.
Niko ih ne osuđuje
Seksualne radnice koje se za pomoć obrate drop in centru, dobijaju odjeću, hranu, mjesto gdje mogu da se odmore, odspavaju nekoliko sati, idu na grupnu terapiju i pohađaju razne kurseve.
“Govorimo im da se ne odijevaju oskudno, mnoge koje nisu uključene u programe dođu samo da popiju kafu i ugriju se... Ovdje ih niko ne osuđuje”, tvrde.
One koje imaju problem sa heroinom, kako kažu u “Olgi”, ne usuđuju se da se obrate policiji ni kada trpe ekstremno nasilje.
“Zato jednom mjesečno dolazi policajka, samo da razgovara sa njima, da bi one mogle da povrate povjerenje u državu", objašnjavaju.
Podaci tog centra pokazuju da je oko 60 odsto seksualnih radnica zavisnica od heroina tokom života trpjelo ekstremno nasilje .
“To se nastavlja i tokom njihovog života. Klijent koji hoće da bude nasilan dolazi kod njih jer zna da ih policija neće zaštititi”, kažu u tom drop in centru.
Tvrde i da su se mnoge “skinule” sa heriona zahvaljujući dobroj terapiji.
“Ovdje rade besplatne testove na HIV i druge infektivne bolesti. Donose iskorištene špriceve, pokušavaju da se izvuku... Mnogima uspijeva”, tvrde.
A za one druge, kojima država i društvo nijesu pomogli na vrijeme, u centru Berlina je podignut spomenik. Na njemu piše: “Svim žrtvama HIV-a i infektivnih bolesti”.
Transvestiti govore naški
Ulica Frobensstras, koja se nalazi u samom centru zapadnog dijela grada, prepoznatljiva je po veoma druželjubivim i za razgovor raspoloženim transvestitima.
Žanet, 42-godišnji transvestit, na prilično dobrom nekada zajedničkom jeziku naroda i narodnosti Jugoslavije, objasnila je kako se u Frobensstraseu nalaze isključivo transvestiti, i to mahom pridošlice iz slovenskih zemalja i bivše Jugoslavije.
Žanet
“Možemo da radimo u javnoj kući, ali se ne isplati, plaća se procenat. Ovako, samo plaćam porez državi ukoliko zarađujem više od 17.000 eura godišnje”, objašnjava Žanet.
Ona, kako tvrdi, prihoduje od 20 do 200 eura na noć, a radi već osam, devet godina.
“Radim oralni u parku za 20 eura, dok se pansion ili privatni stan plaća 50, tada radim sve. To traje 30 minuta”, kaže.
Kamelija, njena mlađa koleginica, raspoložena za fotografisanje, nije željela puno da govori o sebi.
“Iz Bugarske sam, imam 21 godinu, radim dvije godine", objasnila je niža djevojka plave kose.
Bonus video:
