Kada je Tajip Erdogan prodavao kiflice kao dječak na starim ulicama Istanbula, Tursku su potresali vojni udari. Tavorila je na marginama Evrope. Pobožni Turci su bili društveni gubitnici.
Dok se Erdogan bliži drugoj deceniji na funkciji premijera, državu je nemoguće prepoznati, navodi agencija Rojters u portretu turskog premijera.
Njen privredni rast je među najbržim u svijetu, država je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i regionalna sila a religiozni Turci su zbacili sa vlasti sekularnu elitu.
Lako do trećeg mandata
Autokrata i opasni islamista za neprijatelje a heroj i „narodski čovjek“ za obožavaoce, Erdogan je u ovu muslimansku demokratiju po dolasku njegove stranke AK na vlast 2002, uveo promjene neviđene od kada je Kemal Ataturk osnovao tursku republiku 1923. na ruševinama poraženog Otomanskog carstva.
Ankete pokazuju da će Erdogan (57) na izborima u nedjelju lako osvojiti treći mandat vladavine jedne stranke.
Rojters piše da je jedina neizvjesnost margina pobjede te da će ishod izbora odlučiti budućnost 74 miliona stanovnika ove komplikovane države.
Erdogan je rekao da će, ukoliko AK pobijedi, izmijeniti ustav, napisan nakon vojnog puča 1980. a postoje spekulacije da će njegov sljedeći korak biti kandidovanje za šefa države u ojačanom predsjedničkom sistemu.
Slabost opozicionih stranaka i njihova stalna nesloga nakon poraza 2002, samo pojačavaju utisak o Erdoganovoj potpunoj dominaciji
„Erdogan želi da bude upamćen kao čovjek koji je pretvorio Tursku u globalnu silu”, kaže Henri Barki, stručnjak za Tursku pri Karnegi fondaciji za međunarodni mir u Vašingtonu.
„I on želi da pokaže svijetu da je moguće biti globalni igrač i musliman u isto vrijeme”, kaže Barki.
Investitori vole pragmatizam
Plahoviti ali harizmatični političar, Erdogan je riskirao dok je ulazio u sukob sa sekularnom vojskom i pravosuđem, dok je vlast prelazila sa zapadnjačke, urbane elite na novu klasu pobožnih muslimana iz unutrašnjosti.
Reforme naklonjene tržištu koje je sprovodila njegova društveno konzervativna AK, utrostručile su turski prihod po glavi stanovnika u posljednjih osam godina. Programi izbavljenja u cilju rješavanja finansijskih kriza i propasti banaka sada su stvar prošlosti.
Erdogan, koji ne pije i ne puši poznat je po tome što kritikuje svoje pomoćnike kad ih uhvati sa cigaretom, promijenio je mjesto Turske u svijetu. Dugotrajna članica NATO i saveznica SAD, Turska je produbila veze sa bliskim istokom, uključujući Iran, i otvorila nova tržišta u Aziji i Africi.
Strahovi sekularista da će AK, koja se razvila iz zabranjenih islamističkih pokreta, pretvoriti Tursku u Iran, nisu se ostvarili a investitori su nagradili Erdoganov pragmatizam. Njegov kratki boravak u zatvoru zbog islamističkog agitovanja kada je bio gradonačelnik Istanbula potiče iz njegovog radikalnijeg perioda.
Međutim, uprkos ovoj uspješnoj priči, postoji zabrinutost za budućnost Turske, navodi se u Rojtersovom komentaru.
„Puca“ na mjesto predsejdnika
Kritičari optužuju Erdogana da pokazuje autoritarne tendencije i kažu da je akumulirao previše vlasti. Neki se pribojavaju da bi dvotrećinska većina za AK omogućila Erdoganu da progura jednostrane ustavne promjene i odriješila ruke čovjeku poznatom po tome što ne toleriše protivljenje i koji je navikao da radi po svom.
Sin kapetana broda sa Crnog mora, Erdogan je kao dijete migrirao u Istanbul, gdje je, kako kažu biografi, prodavao kiflice i limunadu kako bi plaćao vjersko školovanje
Slabost opozicionih stranaka i njihova stalna nesloga nakon poraza 2002, samo pojačavaju utisak o Erdoganovoj potpunoj dominaciji.
Ako bude izabran, Erdoganu neće biti omogućeno da se kandiduje za četvrti mandat. Međutim, materijal kampanje ukazuje da planira da ostane na političkoj sceni dugo nakon toga. Na posterima i brošurama zauzima ozbiljnu, očinsku pozu koja podsjeća na poštovanog osnivača Turske Ataturka i koristi slogan „Cilj 2023” - stotu godišnjicu osnivanja Turske.
„Turska je stekla dodatno samopouzdanje zahvaljujući visokom rastu, zavidnom stanju bankarskog sektora i javnih finansija, potrošačkom i građevinskom bumu, ali postoji jasna zabrinutost od koncentracije moći”, kazao je za Rojters Timoti Eš, analitičar iz Kraljevske banke Škotske.
Ulice Kasimpaše
Sin kapetana broda sa Crnog mora, Erdogan je kao dijete migrirao u Istanbul, gdje je, kako kažu biografi, prodavao kiflice i limunadu kako bi plaćao vjersko školovanje.
Biografi kažu da njegove borbene i populističke crta vuku korijene iz specifičnosti Kasimpaše, starog naselja u Istanbulu u kojem žive radnici sa sela i vlasnici radnji.
Na uskim uličicama Kasimpaše, Erdogana i dalje vide kao jednog od njih. U prodvnicama se mogu vidjeti njegove slike, neke sa mitinga a neke na kojima je u dresu iz vremena kada je bio poluprofesionalni fudbaler, a mještani sa poštovanjem pričaju o „basbakanimizu” (naš premijer).
„Zbog njega smo ponosni”, kazao je Adnan Savas (45), koji drži ćevapdžinicu. „Moguće je doći iz Kasimpaše i postati premijer, zato on ohrabruje našu djecu da rade naporno. Moguće je biti dobar Musliman, sačuvati svoje vrijednosti i biti veoma uspješan”.
Reporter Rojtersa koji je nedavno zalutao u Kasimpašu prisustvovao je pucnjavi usred bijela dana. Masa se okupila oko lovjeka koji je ležao ranjen na zemlji dok su policajci jurili za napadačem.
Mnogi Turci poštuju Erdogana zato što je ponovo uspostavio stabilnost u državi koju su decenijama unazađivale haotične koalicije, pučevi i propali paketi međunarodne finansijske pomoći, i zato što im je ulio povjerenje u njihovu zemlju
„Navikli smo na to: obračuni noževima, pesnicama, pucnjave. Ljudi iz Kasimpaše zapravo imaju dobru dušu, ali kratak
fitilj,“ kazao je konobar Elif Gorgulu.
„Brane svoju čast i ne mire se lako sa uvredama. Ovdje se mora biti oprezan.“
„Politička životinja“
Iako je figura koja izaziva podjele, čak i Erdoganovi najžešći protivnici priznaju da posjeduje snagu na koju se može računati.
Sa mikrofonom u ruci pred oduševljenim pristalicama, Erdogan zna kako da se ponaša na mitinzima. Citira lokalne, vjerske filozofe, kritikuje svoje neprijatelje kao „mračne sile” koje se opiru promjenama, nabraja završene javne radove za koje je zaslužna njegova vlada a u govorima koristi žargon od kojeg se „ježi“ sekularna elita u Ankari.
Nedavno je govorio stihove jedne popularne turske narodne pjesme pred ushićenom publikom koja mu je uzvraćala riječi kao da mu izjavljuje ljubav.
„Zajedno smo koračali na ovom putu, zajedno smo se skvasili na ovoj kiši, sada kad god slušam neku pjesmu, sve me podsjeća na tebe”, govorili su uglas Erdogan i masa.
„On je politička životinja, ali je problem to što je postao jedini čovjek koji donosi odluke u ovoj zemlji”, rekao je Čengiz Aktar, profesor na univerzitetu Bahčešehir u Istanbulu.
„Predsjednički sistem izgleda kao vrlo autokratska ideja. On bi želio da učvrsti njegovu vlast ali bez kontrole. Turska bi se mogla suočiti sa ozbiljnim izazovima u budućnosti ako krenemo tim putem”.
Mnogi Turci poštuju Erdogana zato što je ponovo uspostavio stabilnost u državi koju su decenijama unazađivale haotične koalicije, pučevi i propali paketi međunarodne finansijske pomoći, i zato što im je ulio povjerenje u njihovu zemlju, zaključuje Rojters.
Galerija
Bonus video:
