Nije ispravno da šef jedne države može poticati samo iz jedne porodice.
Nije ispravno opskrbiti taj klan palatama, posjedima i svim privilegijama kako bi se njegovi članovi poštedjeli nedostojne obaveze da zarađuju za život i omogućiti im da žive u luksuzu.
Pogrešno je oslovljavati Vindzore i, a od danas i prekrasnu Kejt Midlton, sa vaše kraljevsko veličanstvo.
Pogrešno je posmatrati ih bilo kako drugačije nego kao ljude od krvi i mesa.
To znaju milioni Britanaca.
List „Gardijan“ podržava ukidanje monarhije, kao i „Indipendent“ i nedjeljnik „Ekonomist". Mnogi profesori, reditelji, pisci, glumci i političari bi željeli da Britanija postane republika – ali oni su i dalje manjina, čija brojnost godinama stoji na oko 18 odsto stanovništva.
Čeri Bler, „problematična“ supruga bivšeg premijera Tonija, jednom je odbila da se pokloni staroj gospođi Elizabet Vindzor, ali većina Britanaca uživa u tome.
Vindzori su najskuplja evropska kraljevska porodica, ali narod i dalje plaća ne buneći se, bar sve dok živi kraljica Elizabeta.
Svi labudovi, kitovi i kečige vlasništvo kraljice
Međutim, Velika Britanija je čudna zemlja. Nema napisan ustav već rigidni klasni sistem. Advokati nose perike na sudu i ne postoje građani, samo subjekti. Po zakonu, svi labudovi, kitovi i kečige su vlasništvo kraljice ali ne postoji britanski nacionalni fudbalski tim.
A ako kraljica želi da oda počast jednom od svojih subjekata, on ponosno sebe može zvati „oficir“ ili „komandant reda britanske imperije“. Na šta se, pobogu, odnose te titule? Puno toga u ovom kraljevstvu izgleda zastarjelo barem kao londonska podzemna željeznica.
Britanski vojnici se bore za demokratiju u Avganistanu i Libiji a za to su se borili i u Iraku. Ali, kod kuće, oni brane apsurdno nedemokratsku ideju da niko osim Vindzora ne može biti šef države. Čim umre Elizabeta (85), njen sin Čarls (62), već iscrpljen dugotrajnim čekanjem na presto, preuzeće tron, iako ankete pokazuju da većina Britanaca ne želi da ovaj melanholični, mistični princ postane kralj.
Pompa i ceremonija oko vjenčanja Vilijama i Kejt predstavljaju najnoviji izraz britanske ekscentričnosti – ali izgleda da je tome podlegao i veliki dio svijeta.
Pompa i ceremonija oko vjenčanja Vilijama i Kejt predstavljaju najnoviji izraz britanske ekscentričnosti – ali izgleda da je tome podlegao i veliki dio svijeta.
Istina je da kočije od zlata i svile djeluju divno, mladina vjenčanica će biti praznik za oči a Vestminsterska opatija je prilično spektakularna scena za ceremoniju. Međutim, da li je to vrijedno sve ove gužve? Više od 10.000 novinara stiglo je u London. Njemačke TV meže ARD, ZDF, Sat.1, RTL, n-tv i N24, teško da će prenositi bilo šta drugo. Svi se pretvaraju da je ovaj spektakl najvažniji i najljepši događaj na planeti – ali nije tako.
Britanska javnost nije zainteresovana za vjenčanje kao što bi se očekivalo. Većina Britanaca kaže da zapravo ne mari za taj događaj. Otprilike samo trećina planira da prati šou preko televizije. A u poređenju sa prethodnim kraljevskim vjenčanjima, relativno mali broj će učestvovati u tradicionalnim uličnim zabavama. U centru Londona, hoteli imaju praznih soba u izobilju iako nude povoljnije aranžmane za vikend.
Milioni Britanaca su već prije Uskrsa pobjegli sa ostrva niskobužetnim letovima i sada su na plažama Turske, Kipra, Egipta ili Kariba. Tamo će vrijeme sigurno biti bolje nego u Londonu, gdje se danas očekuju pljuskovi.
Britanija je i dalje pogođena najtežom ekonomskom krizom od Drugog svjetskog rata. Svi bi trebalo da zasuču rukave da izvuku naciju iz problema. Ali, vlada je dan vjenčanja proglasila za javni praznik i škole, banke, fabrike će biti zatvorene samo zato što se ženi nasljednik prestolonasljednika. Produženi praznik će možda dovesti do većeg pazara u pabovima širom zemlje, ali će ekonomiju koštati milijarde.
Vjenčanje po diktatu protokola palate
Vjenčanje Vilijama i Kejt je u stvari jedan tužni spektakl. Dvoje mladih ljudi se neće vjenčati onako kako bi oni željeli već kako to zahtijeva palata, protokol i baba.
Vilijam (28) je navikao na to jer je rođen u takvom okruženju. Ali za Kejt (29), današnji dan će označiti kraj njene slobode. Za njene roditelje, to će biti maltene kao da je umrla. Ona im više neće pripadati – postaće otuđeno, aristokratsko biće, koje nikad neće biti dostupno za neplaniranu večeru sa mamom i tatom.
Vjenčanje iz bajke? Nipošto.
Neki prijatelji i rođaci će biti prisutni u Vestmisterskoj opatiji ali će većina gostiju biti stranci, od kojih su neki pri tom odvratni. Kralj Msvati, despot siromašne afričke države Svazilend, koji ima 13 žena, stići će u pratnji 50 osoba. Takođe su pozvani neki arapski moćnici koji su kod kuće ostavili situaciju da se na ulicama puca na prodemokratske demonstrante. Ko želi da se vjenča u takvom društvu?
Dolazi polovina britanskog kabineta zajedno sa opozicionim liderom laburista Edom Milibandom, koji ima zvaničnu titulu „lider lojalne opozicije njenog veličanstva“. Biće prisutan i bivši konzervativni premijer Džon Mejdžor. Međutim, posljednja dva laburistička premijera Toni Bler i Gordon Braun nijesu pozvani. Da li su kažnjeni zato što su podržali zabranu lova na lisice? Zašto je pozvan autokratski sultan od Bruneja a nisu dva prethodna lidera demokratski izabrane britanske vlade?
Situacija je kao 1950-ih – samo puno gora zato što će ona morati da nastavi da se klanja kraljici i drugim uglednicima porodice u koju je došla.
Čitav svijet čeka da se divi Kejtinoj vjenčanici. Dizajner će biti zatrpan poslom nakon toga. Međutim, vlasnica haljine je suočena sa budućnošću koja nije baš poželjna za jednu inteligentnu ženu u 21. vijeku. Kejt će imati samo tri zadatka od sada: da služi svom mužu, da izgleda dobro i podiže djecu, poželjno mušku. Osim toga, sve što treba da radi je da ćuti.
Situacija je kao 1950-ih – samo puno gora zato što će ona morati da nastavi da se klanja kraljici i drugim uglednicima porodice u koju je došla.
Čitava situacija izgleda čak gore nego samo izobličenje istorije.
To je farsa.
Prevela: Angelina Šofranac
Galerija
Bonus video:
