Nuklearna katastrofa u Černobilju desila se prije više od tri decenije, a dok većina ljudi zna da je eksplozija reaktora nastala ljudskom krivicom, manje su poznate okolnosti koje upotpunjavaju obim nastale katastrofe.
1. Količina radijacije jednaka hirošimi?
Oko 30 000 ljudi nalazilo se u blizini reaktora u noći 26. aprila 1986. godine kada se dogodila eksplozija. Oni koji su bili izloženi radijaciji smatra se da su preživjeli u prosjeku 45 rema (jedinica doze radijacije), a jednaku dozu radijacije primili su oni koji su preživjeli pad atomske bombe na Hirošimu 1945. godine. Ovaj podatak nalazi se u knjizi „Fizika za buduće predsjednike: Nauka iza naslova”, pisca i profesora emeritusa fizike sa Univerziteta Berkli u Kaliforniji, Ričarda Mulera.
Radijacija od 45 rema nije dovoljna da izazove oboljenja, ali povećava rizik od nastanka kancera za 1,8%. Procijenjeni rizik izazvao bi u 500 slučajeva kancer, prema 6000 slučajeva koliko se desi prirodno. Međutim, istraživanja koja je objavila Agencija za atomsku energiju (Atomic Energy Agency - IAEA) 2006. godine pokazala su mnogo veći broj smrtnih slučajeva od kancera.
Izmjerena radijacija iznosila je 10 miliona rema, umjesto 45 rema, što je jednako 4000 obolelih od kancera.
2. Najveća šteta završena je kroz nekoliko nedjelja od eksplozije
Početna eksplozija bila je ogromna, ali najveći učinak radijacije desio se u prvih nekoliko nedjelja koje su uslijedile. Radijaciju bi trebalo posmatati u fragmentima koji odlete kada nukleus eksplodira, kao i šrapnel koji se odvoji od bombe. Baš kao i kada bi se probušio balon, svaki nukleus prilikom eksplozije oslobodi određenu količinu radijacije samo jednom.
Samo 15 minuta nakon eksplozije u Černobilju nivo radijacije se spustio na polovinu od početne vrijednosti, a kroz dane i nedjelje se samo smanjivao, da bi nakon 3 mjeseca bio manji od 1%. Ipak, ostaci radijacije postoje čak i danas. Veliki dio je sa dimom otišao u visine, a ljudsku populaciju je pogodio samo onaj procenat koji se zadržao pri tlu, objašnjenje je profesora Mulera.
3. Poginulo je na desetine vatrogasaca
Sama eksplozija je pored visokog nivoa radijacije uzrokovala i ogroman požar, a na desetine vatrogasaca je svoj život okončalo gašenjem požara i direktnim trovanjem radioaktivnim gasom. Svaki vatrogasac je u ovom trenutku bio izložen jednom kvadrilionu gama zraka - penetrirajućom vrstom radijacije koja se oslobađa iz nuklearnih oružja, kao ekstremno jaki X zraci. Oko 10 triliona gama zraka se nalazi u 1 remu radijacije.
Osoba koja primi dozu od 100 rema na čitav organizam, vjerovatno neće ni primetiti, jer je organizam sposoban da popravi štetu bez oboljenja. Sa 200 rema radijacije moguće je trovanje, a efekti su slični kao kod pacijenata koji primaju hemoterapiju - opadanje kose, mučnina, bezvoljnost. Organizam se u ovom slučaju bori da popravi štetu, praveći prioritete. Ljudi koji prime oko 300 rema imaju najveće šanse da umru ukoliko im se ne ukaže hitna pomoć u vidu transfuzije krvi.
4. Nije postojala zaštitna struktura
Černobilj nije imao jedan veoma važan sistem zaštite - građevinu koja bi zaustavila zračenje.
Struktura u obliku kupole, napravljena od betona i ojačana čelikom, dizajnirana tako da ograniči proizvode fisije koji se oslobađaju u slučaju nesreća obavezan je sigurnosni sistem, prema američkoj Regulatornoj komisiji za nuklearnu energiju. Prema mišljenju stručnjaka, ovakva građevina spasila bi sve živote izgubljene u nuklearnoj katastrofi Černobilja.
5. Černobilj je postao dom divljim životinjama
Nakon evakuacije ljudi, koja je uslijedila ubrzo poslije eksplozije, regiju je naselio svijet divljih životinja.
Los, srna, jelen i divlja svinja, samo su neki od stanovnika ove zone isključene za život ljudi. Broj populacija ovih vrsta gotovo je jednak broju u obližnjim rezervatima koji se smatraju nezagađenim, pokazalo je istraživanje objavljeno 2015. godine. Populacija vukova naročito je rasprostranjena u ovom području, ako se uzme u obzir da ih je sedam puta više nego u okolnim rezervatima prirode.
Iako ovi podaci ne znače da na divlji svijet radijacija povoljno utiče, odsustvo ljudskog djelovanja - krčenja šuma, lova, obrade zemlje i slično, pokazalo se faktorom uticajnijim na populacije divljih životinja od nuklearne katastrofe, rekao je koordinator istraživanja i profesor životne sredine sa Univerziteta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Džim Smit, za Live Science.
Drugi naučnici su istakli da je broj populacija u Černobilju i dalje niži nego u u zaštićenim djelovima Evrope, ukazujući na to da radijacija i dalje djeluje na tom području.
Izvor: Nacionalna geografija
Bonus video:
