Nakon uspjeha američke televizijske serije o nuklearnoj katastrofi u Černobilju 1986. godine, lokacije u Litvaniji gdje je snimana serija postale su turistička atrakcija, ali su se ponovo probudila osjećanja bijesa i bespomoćnosti kod mnogih Litvanaca koji su bili primorani da čiste kontaminirano područje.
Sovjetsko rukovodstvo je u mjesecima i godinama nakon katastrofe u Černobilj poslalo oko 7.000 Litvanaca od kojih su svi osim stotinu bili muškarci.
Tamo bi im se pridružili drugi iz svih djelova Sovjetskog Saveza kako bi radili na čišćenju bez dovoljno zaštite ili medikamenata za izloženost visokim stepenima radijacije. Danas mnogi od njih zbog toga imaju zdravstvene probleme.
Litvanija, tada dio Sovjetskog Saveza, nalazi se 450 kilometara od Černobilja u Ukrajini.
Kestutis Kazlauskas, 61, bio je tada 28-godišnjak na odsluženju obaveznog vojnog roka koji je proveo 105 dana u kampu 30 kilometara od Černobilja, gdje je pomagao u izgradnji brane za pročišćavanje rijeke od radijacije.
"Osjećali smo se kao da idemo u rat”, kazao je on.
"Bili smo ubijeđeni da idemo u sigurnu smrt i iznenađeni kada bismo se vratili živi".
Televizijska serija i njen uspjeh kod kritičara predstavljaju bolan podsjetnik o tome kako su sovjetska a kasnije i litvanska vlada malo pažnje posvećivale radnicima, kazali su za Rojters bivši spasioci.
Radnici su dobijali pokvarene mjerače radijacije, kazao je Kazlauskas. Mnogi su pili lokalna alkoholna pića kako bi umanjili stres, uprkos tome što je za njihovu proizvodnju korištena radioaktivna voda.
"Odmah sam imao zdravstvene probleme sa štitnom žlijezdom, visokim krvnim pritiskom i zubi su počeli da mi ispadaju”, kazao je on.
On je osnovao udruženje bivših radnika koji su čistili oblasti od radijacije kako bi lobirao za veću pomoć vlade, poput ranijeg odlaska u penziju.
Mada vlada pruža određene benificije u slučajevima kada se može dokazati da je bolest posljedica Černobilja - spasioci tvrde da je to gotovo nemoguće dokazati.
Algiridas Simenas, 63, bezbroj puta je helikopterom letio iznad zadimljenog reaktora kako bi ugasio plamen u prvim danima nakon eksplozije.
"Ja sam dobro... ali mislim da nije fer kako su postupili prema drugima”, kazao je on.
On je dobio rukom pisanu poruku od sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, ali je pretrpio srčane probleme kao posljedica izloženosti radijaciji zbog kojih više nikad nije mogao da leti avionom ili helikopterom.
"Publicitet nakon serije HBO-a za nas neće ništa promijeniti”, kazao je Pranas, 63-godišnjak koji je 1987. i 1988. radio na izgradnji novog grada za bivše radnike Černobilja.
"Zaista više ne očekujemo mnogo".
Turistička šetnja po nuklearnom reaktoru
Televizijska serija, nominovana za 19 Emi nagrada 16. jula, opisuje period nakon eksplozije: veliku operaciju čišćenja i istragu katastrofe, nastalu nakon neuspješnog testa u nuklearnoj elektrani Černobilj koja je poslala oblake nuklearnog materijala širom većeg dijela Evrope.
Grupe stranih posjetilaca sada mogu da obiđu lokacija na kojima je snimana serija poput nuklearne elektrane Ignalina, koja je prije skoro deset godina stavljena van funkcije, a koja je imala isti reaktor i kontrolne sobe poput onih u Černobilju.
Njeno jezgro, navodi Rojters ostaje izuzetno radioaktivno i nalazi se sedam metara ispod nogu turista, obmotano zaštitnim oblogama.
"Kada smo hodali po nuklearnom reaktoru i kada je vodič objasnio na čemu zapravo stojimo, osjećao sam se neprijatno”, kazao je 32-godišnji britanski turista Tom Slejtor, noseći bijelo zaštitno odijelo, čizme i plavu kacigu.
Na izlasku su svi morali da prođu provjeru izloženosti radijaciji. Od kako je serija emitovana, obilasci nuklearne elektrane su bukirani do januara 2020, a zaposleni rade dvije smjene kako bi ispunili potražnju iz Evrope i šire.
Turistički obilasci se organizuju i u Fabijoniskesu, četvrti Viljnusa gdje su snimane scene iz Pripjata, gdje su živjeli zaposleni u Černobilju i koji je kasnije postao dio zabranjene zone.
Bonus video:
