Prvog septembra 1939. su Njemci u zoru napadom na Poljsku započeli Drugi svjetski rat. Sa milionima mrtvih, ranjenih, silovanim ženama, protjeranima i svijetom koji do danas pati zbog nacističkog rušilačkog bijesa.
Tačno osam decenija kasnije usred Njemačke dvocifrene rezultate bilježi jedna stranka koja se za glasove bori prevashodno nacionalističkim repertoarom i rasizmom. U Saksoniji je stigla do 27 odsto glasova, u Brandenburgu do 23 odsto. To su najbolji rezultati od nastanka Alternative za Njemačku (AfD).
Tako je toj stranci za samo nekoliko godina uspjelo da postane druga najjača snaga u svakoj od te dvije istočne pokrajine. Nije neka utjeha što desničarski populisti, uprkos prognozama, ipak nisu uspjeli da postanu najjači ni u Saksoniji ni u Brandenburgu.
Šta dakle govori o Njemačkoj to što je ovakva partija uspješna i to uprkos ekonomski dobrim vremenima i ipak relativnoj političkoj stabilnosti? I šta tek dolazi ako se vremena promjene i Njemačku možda zahvati drobilica globalne recesije?
Koliko su visoki bedemi, kolika je svijest da u Njemačkoj nikada više na vlast ne smije doći jedna partija koja tako igra na kartu rasizma?
Izgubile su prije svega etablirane partije. Demohrišćani Angele Merkel i Socijaldemokrate su zabilježili najgore rezultate u ovim pokrajinama od ujedinjenja zemlje. Taj trend znači da će čak i u stabilnoj Njemačkoj biti sve komplikovanije sastavljanje vladajućih koalicija. Takođe, više ne funkcioniše sistem sa dvije velike stranke koje skupljaju sve glasače od desnice do ljevice.
Sve to pokazuje koliko se Njemačka muči sa sobom, sa time kakva zemlja želi da bude. Kakav će kurs zauzeti u izbjegličkoj politici, ali i u velikim privrednim i socijalnim pitanjima? Koliko Njemačkoj treba države, a koliko Evrope?
U prirodi istoriografije leži da se tek sa vremenske distance može opisati šta se u određenom momentu zapravo desilo. Utoliko se može samo nagađati da li će ovaj 1. septembar 2019. stajati u istorijskim čitankama i šta će tamo pisati.
Nema sumnje da ovaj uspjeh daje krila AfD i na saveznom nivou. Ona je tu i neće tako brzi nestati. Druge stranke moraju da nađu odgovarajući odnos prema tome. Bilo bi fatalno da se na uspjeh desničara odgovori arogancijom.
Ishod izbora je političkim funkcionerima brutalno stavio do znanja da nešto žestoko ne valja u zemlji. Bolje bi im bilo da pažljivo osluškuju i osmatraju šta to tjera birače u ruke populista.
U istorijsku odgovornost Njemačke spadaju i neki principi kod kojih nema kompromisa. U to spada slobodno ispovjedanje vjere i pravo na azil za ljude u nevolji. Ti principi se nikada ne smiju žrtvovati, ma koliko koaliciona matematika postala komplikovana.
Bonus video:
