Luk, strijela i kamp-kućica. To je sadašnji život Kristofa Poldera. Luk, strijela i kamp-kućica umjesto međunarodnih građevinskih projekata i Jaguara s 400 konjskih snaga.
Polder je srednjim tridesetim godinama i svoj život nam priča negdje na sjeveru Bavarske – dok nam u kamperu kuva čaj. Na prvi pogled se čini kao čovjek čija se životna priča može ispričati u par minuta – ali to je varka. Jer njegova priča je, najblaže rečeno neobična.
Bijeg iz porodice
"Odrastao sam u jednoj sekti, svaki dan je tu bilo strogog tjelesnog kažnjavanja“, kaže nakon što smo ga upitali kako je uopšte krenuo u smjeru takozvanog burnouta, sindroma potpunog preopterećenja poslom i stresa.
Polder ima tri starija brata. Bila je to stalna borba za pažnjom. Sa 16 godina napušta porodični dom:
"Osim u par prilika, ja od tada više nisam vidio roditelje".
Radi na građevini. Živi u kontejnerima. Sve dok ga jednog dana stariji kolega ne "motiviše" da od svog života uradi nešto više.
""Pa ti si inteligentan, nije građevina za tebe", rekao mi je Ekrem", prisjeća se Polder. I onda je počeo da studira za inženjera, a nakon diplomiranja se zaposlio u jednom međunarodnom koncernu.
Puno posla, malo prijatelja
I počeo je uspon, uspon koji je trebalo da zacijeli sve rane koje je kod njega ostavilo djetinjstvo.
"Ljudi počnu da te tapšu po ramenima, to je ono što ti je oduvijek nedostajalo, kad-tad postaneš zavisan od toga".
Polder sada govori hladno i strukturirano, brzo i sa željom da pripovijeda.
"Prvi šef je bio očinski tip, tip mentora“, kaže Polder. Sledeći je šef bio tip koji je jako dobro znao koje dugme treba da pritisne kod njega da Polder postigne vrhunske rezultate. I Polder je htio da napreduje – kao da mu posao nije gutao već dovoljno energije. Htio je da se domogne mastera na polju projektnog menadžmenta i nekretnina.
"I tako sam došao na 60 do 80 radnih sati nedjeljno, i usput još studirao".
Zarađivao je 100.000 eura godišnje, nije imao vremena za prijatelje, nije imao život izvan firme. Ali u firmi, tamo je stekao priznanje i poštovanje. Prazninu u ličnom životu je kompenzovao s još više angažmana na poslu. Polder je počeo da gubi kilograme, obolio je i to uopšte nije primijetio.
I to dok mu ljekarka nije propisala trodnevno bolovanje nakon lakše saobraćajne nezgode. Na bolovanju je primijetio da ne može da miruje. Doktorka je ustanovila burnout.
"Dijagnoza F 48.0", precizira Polder. On je oduvijek bio vrlo precizan tip.
Kompletna promjena
Dok priča o vremenima "izgaranja", Polder dlanovima pritiska sto. Priča kako više nije mogao da se motiviše da ode na posao.
"Spavao sam 18 sati, onda bi nakon toga satima ležao, licem u jastuku, slineći…"
Polder je potražio pomoć – i kod ljekara sa diplomom i kod alternativnih medicinara. Tri godine su prošle otkako je napustio posao. Ali od sebe ne može tek tako da pobjegne – kad se nečega prihvati, onda to radi temeljno.
"Sasvim sam se promijenio, sad sam drugi čovek. Ranije sam samo radio, a sad radim upravo suprotno", naglašava.
Prodao je sportski auto, kupio kamp-kućicu – i od tada živi od parkirališta do parkirališta, najradije u šumi. Tu i tamo nešto zaradi kao građevinski savjetnik.
"Sam sam sebe izliječio", kaže ovaj bivši menadžer.
U njegovoj mobilnoj kućici stoje desetine bočica s folnom kiselinom, vitaminima i mineralima.
"Ja sam zdrav, sve to bih u stvari mogao da bacim", kaže nam. I samo odmahuje rukom, nerado priča o tim sredstvima.
Nova misija
Kristof Polder sad ima novu misiju – i ona sigurno ima veze s potragom za priznanjem. On piše knjige. Savjetnike za studente i investitore iz polja nekretnina.
Napisao je i priču o sebi, o padu i spasu.
"Bio sam tako nezadovoljan literaturom o burnoutu jer se u svakoj knjizi radilo o tome kojem doktoru treba otići s kojim simptomima", opisuje on.
"Htio sam da pokažem kako se može i sam izvući iz močvare".
Knjigu je otkucao u roku od tri mjeseca i objavio. Polder je i dalje ambiciozan, marljiv, strukturiran čovjek – i u svom novom životu.
"Šest koraka za izlaz iz burnouta", to je obećanje koje on daje čitaocima u knjizi.
Njegov oporavak je još uvek svjež. Trebalo bi za par godina provjeriti da li su ga tih šest koraka i život u šumi dovoljno odmakli od starog Kristofa Poldera – onog koji je sagoreo na poslu.
Bonus video:
