Alis Bergman živi u Kemnicu u Njemačkoj i očigledno ima problem sa islamom. Doživjela je veliku traumu prije nekoliko godina, kada je njena sestra Elizabeta brutalno ubijena u jednom berlinskom parku. Obojica počinilaca su bili imigranti.
“Nosim puno mržnje u sebi, puno ljutnje, znam da će ta rana zauvijek krvariti”, napisala je Bergmanova na Fejsbuku 2015. Od tada je na prvim linijama fronta borbe protiv imigranata, i na radnom mjestu u Saveznoj kancelariji za migraciju i izbjeglice (BAMF). Jedan Fejsbuk prijatelj je pohvalio njenu objavu riječima: “Za lojalnost prema tvojoj ubijenoj sestri, to je najbolje što možeš uraditi!”
Njeni stavovi, kako navodi njemački list “Špigl”, nisu, pak, potpuno jednostrani. Prezire turskog predsjednika Tajipa Erdogana, a voli Tursku, turski čaj i Istanbul. Niti su sve njene objave na Fejsbuku političke.
Ona je na mreži u bliskom kontaktu sa rođakom Helenom, manekenkom i umjetnicom koja radi na jednoj akademiji i nastoji da putem umjetnosti podigne svijest u vezi sa zlostavljanjem i ubistvima žena od strane imigranata. Ona na svom profilu piše da “imigranti ubijaju žene u mnogim gradovima Njemačke”.
Bergmanova je takođe u bliskom kontaktu sa bratom Davidom, koji je zabrinut za njenu bezbjednost jer se jedan od Elizabetinih ubica na suđenju zakleo: “Alis će umrijeti...Kunem se da ću i po nju doći”. Tako je, makar, David napisao na svom Fejsbuk profilu.
Sa fotografija se stiče zaključak da su se njih troje lično sastali kako bi odali poštu pokojnoj sestri. U jednoj objavi se navodi da zajedno putuju kako bi ublažili bol. Oni na internetu komuniciraju sa velikim brojem drugih korisnika, pokrećući rasprave o pitanjima poput imigracije i politike azila vlade Njemačke.
Postoji problem u vezi sa tragičnom pričom Bergmanovih, a to je da ta porodica ne postoji, osim virtuelno, piše njemački nedjeljnik.
Na fotografijama na profilu Alis Bergman je čileanska glumica Žozefina Montane.
Fantomski Bergmanovi su dio velike mreže lažnih profila na Fejsbuku koju je tim reportera “Špigla” otkrio tokom ljeta dok je istraživao slučajeve desničarskog ekstremizma unutar njemačkih organa bezbjednosti.
“Špigl” je sa Laboratorijom za digitalna forenzička istraživanja (DFRLab) organizacije Atlantski savjet identifikovao profile iz više od 30 država koji komuniciraju na različitim jezicima. Potiču iz Njemačke, SAD, Francuske i Rusije. Iako ih je teško otkriti na prvi pogled, svi ti profili su lažni. Njemački list i DFRlab su analizirali aktivnosti 330 profila.
Fejsbuk, koji tvrdi da ima 2,45 milijardi aktivnih korisnika mjesečno, godinama se bori sa problemom lažnih naloga. Od januara do septembra 2019, ta kompanija je otkrila i izbrisala oko 5,4 milijarde lažnih profila, piše “Špigl”. Mnogi su bili aljkavo dizajnirani i lako ih je bilo otkriti zbog nedostatka interakcije na sajtu. U pravljenje drugih je uloženo više truda. Fejsbuk je prepoznao problem i osim uvođenja novog softvera koji može automatski otkriti lažni nalog, ta kompanija je zadužila tim eksperata da istražuju složenije mreže.
“Pokušavamo da uklonimo što više lažnih naloga, dok uklanjanamo što manje autentičnih”, izjavila je portparolka Fejsbuka za “Špigl”.
Kreatori mogu koristiti lažne prijatelje za više stvari, uključujući vršenje političkog uticaja, navodi “Špigl”, uz podsjećanje da je Fejsbuk bio vijest širom svijeta kada su ruski operativci pokušali da tu platformu iskoriste za uticaj na birače tokom američkih predsjedničkih izbora 2016. “Privatne bezbjednosne kompanije i vlade širom svijeta koriste naloge na Fejsbuku da pokreću tajne političke kampanje ili sprovode druge operacije sa ciljem vršenja uticaja”, piše njemački list i dodaje da je moguće da je mreža oko porodice Bergman napravljena u te svrhe.
Stvarni korisnici takođe mogu postati žrtve hakerskih napada sa lažnih naloga, koji mogu koristi štetni softver sakriven u fotografijama ili drugim fajlovima i poslatih putem privatne poruke. To im može omogućiti da tajno zaraze kompjuter i čak ga kontrolišu na daljinu.
“Da bi neko imao aktivne lažne profile, mora se potruditi da oni izgledaju što stvarnije, tako što će učiniti da se ponašaju kao pravi korisnici koji su međusobno povezani, postavljaju fotografije i šalju privatne poruke”, kaže Majkl Fajr, profesor informacionih tennologija na izraelskom Univerzitetu Ben-Gurion. On kaže da je tržište tih profila preraslo u biznis vrijedan milione dolara i da su zvaničnici Fejsbuka toga svjesni. “U toku je igra mačke i miša između operatora društvene mreže i operatora lažnih profila”, kaže Fajr.
Mreža koju je otkrio “Špigl” aktivna je od 2011. godine, ako ne i ranije. Mnogi nalozi sadrže obilje detaljnih biografskih podataka, uključujući poslodavce. Većina fiktivnih ličnosti se pretvara da radi za vojsku ili za policijske agencije. Drugi tvrde da rade u industriji turizma, vazduhoplovstva, umjetnosti i mode.
Među profilima koji tvrde da su iz Njemačke je onaj Georga Šonfeldera Romera iz Berlina. Njegov nalog na Fejsbuku bio je prvi koji je privukao pažnju novinara tokom istraživanja aktivnosti desničarskih ekstremista.
Šonfelder Romer ima impresivnu biografiju i ne usteže se da je dijeli sa javnošću. Kaže da je radio u policiji u Donjoj Saksoniji, kao član GSG 9, elitne jedinice njemačke Savezne policije i kao oficir u elitnim KSK snagama njemačke vojske. Tokom većih policijskih operacija, Šonfelder Romer voli da dijeli fotografije raspoređivanja tako da izgleda kako je na mjestu događaja, a zapravo ih je preuzeo iz medijskih izvještaja.
Kada nije “na dužnosti”, objavljuje tirade pune mržnje protiv njemačke kancelarke Angele Merkel, imigranata i islama. To je, kako piše “Špigl”, poznata kombinacija rasističkih uvreda koje stalno kruže na društvenim mrežama: “Erdogan, masovna silovanja i grupe koje udaraju ljude u glavu.
Paralelna društva, salafisti i bombaši samoubice. Muslimani, muslimani i opet muslimani. Dosta mi je svega. Želim Njemačku bez muslimana”, piše navodni vojnik KSK-a. U centru ove mreže lažnih profila je osoba koja se navodno zove Rober Gotje. Na fotografijama djeluje sofisticirano, ima manje od 30 godina i tvrdi da radi kao model za Armani. Međutim, veći dio vremena provodi putujući u žarišta po svijetu u ime jedne velike, komercijalne pravne firme u Parizu.
Početkom 2017, navodno je bio u pratnji ukrajinskih oružanih snaga u borbi u Donjecku. Kada je uragan “Harvi” poplavio Hjuston nekoliko mjeseci kasnije, Gotje se ponovo našao na licu mjesta, objavljujući izvještaje i fotografije. Na svom profilu tvrdi da su ga oteli i mučili pripadnici Islamske države u Siriji 2018, i da ga je spasla turska vojska nakon dvije nedjelje.
Od tada se na njegovom profilu objavljuju fotografije rata i zločina u tom regionu. Objave su prokurdske i proruske prirode. Postavljeno je i “otvoreno pismo” imigrantu, sa pitanjem zašto mladi muškarci dolaze u Evropu, zašto ne bježe u zemlje poput Arabije ili Katara. Vojnici, policajci i advokati učestvuju u užarenoj debati o globalnim dešavanjima, ispod fotografija i tekstova postavljenih na nalogu, pri čemu su mnogi od komentatora lažni, navodi “Špigl”.
Profili slijede program pun mržnje, a koriste se za širenje rasističkih objava, istovremeno se diveći ljudima poput Vladimira Putina i Donalda Trampa. Kada se pomenu politička pitanja, ton odmah postaje gadan. Merkel, Obama i Makron su među glavnim neprijateljima. Njemačka kancelarka se prikazuje sa krvlju na rukama i kritikuje kao ubica. Bivši američki predsjednik je “ubica djece” i “ratni zločinac”. Francuski predsjednik je u jednoj objavi prikazan kao negativac iz “Ratova zvijezda”, Dart Vejder, a na drugoj, sa jasno antisemitskim tonovima, kao “Rotšild Bilderberg gangster”.
Lažni profili pozdravljaju ruskog predsjednika kao “velikog cara Vladimira”, uzornog državnika i čovjeka koji je porazio Islamsku državu. Fotomontaža na profilu Bergmanove prikazuje Putina u odijelu superheroja.
“Špigl” ističe da ova mreža vrši stvarnu moć preko kontakata sa pravim korisnicima Fejsbuka, mada nije poznato koliko ih je uspostavljeno. Jedan od najvećih profila ima skoro 1.600 pratilaca, što znači da ukupna cifra može iznositi desetine hiljada. Među njima su mnogi koji tvrde da rade u politici, medicini, vojsci, policiji, kao novinari, advokati, psihoterapeuti, investicioni savjetnici ili na samom Fejsbuku. Poenta je u tome da među prijateljima imaju što više influensera, koji potom mogu da šire poruke sa mreže lažnih profila.
“Moguće je da lažni profili uspostavljaju kontakt sa stvarnim ljudima kako bi identifikovali potencijalne žrtve”, kaže ekspert za IZ bezbjednost Marko di Filipo. “Među njima bi mogli biti ljudi koji su usamljeni ili otvoreni za razgovor. Ljude koji otkriju puno o sebi kasnije je lako kompromitovati”.
“Špigl” je kontaktirao stvarne prijatelje koji su bili u kontaktu sa lažnom mrežom. Mnogi nisu htjeli da pričaju o tome, a neki su samo kratko bili u kontaktu. Jedan muškarac je njemačkim novinarima detaljno opisao interakciju sa Helenom Bergman, Alisinom rođakom.
Ispričao je da se ne sjeća tačno kako se na Fejbuku povezao sa tom ljubiteljkom umjetnosti. Dugo je pokušavao da na internetu nađe djevojku i stalno je nailazio na lažne profile tako da je uspijevao da prepozna pravi. “Međutim, ti lažni profili su sve bolji. Ljudi koji ih prave su stvarno pametni”, ispričao je. Dodao je da ima zlatno pravilo - da nikad ne šalje novac. Čuo je priče ljudi koji su onlajn poznanicima slali novac da plate vizu ili za put da dođu u posjetu.
Bio je siguran da Helena želi vezu sa njim. Rekla mu je da je samohrana majka djevojčice i čak mu poslala sliku djeteta. Jednog dana je pozvao prijateljicu sa Fejsbuka u kuću svojih roditelja na planini, predloživši da planinare i bolje se upoznaju. Helena, međutim, nije došla i još mu nije jasno šta je htjela od njega.
Pričala mu je i da je neko iz njene porodice ubijen te da je politička situacija u Francuskoj tjera da “povrati”. To je bilo u vrijeme terorističkog napada na redakciju satiričnog lista “Šarli ebdo” u Parizu, u kojem je ubijeno 12 osoba.
“Ne želim da čujem ništa o muslimanima, kako se razmnožavaju, kako pacovi okupiraju svijet”, napisala mu je Helena tada u poruci.
Internet prevaranti, hakeri i trolovi često ostavljaju lažne tragove kako ne bi bili uhvaćeni, ističe “Špigl”, dodajući da je manipulacija suština njihove taktike.
Kada su novinari preko Mesindžera kontaktirali izabrane profile sa mreže, odgovorila je samo Alis Bergman, pokušavajući da zadrži fiktivnu fasadu.
“Očigledno niste nikad izgubili sestru na taj način”, napisala je, a potom optužila “Špigl” da laže.
Alis je potom poslala kopiju poruke koju je “Špigl”poslao stvarnom kontaktu drugog lažnog naloga samo nekoliko dana ranije, što je bio dokaz da se kontrolišu iz jednog centra. “Moji prijatelji su veoma lojalni, stoga ne gubite vrijeme na pokušaje da im šaljete poruke”, napisala je Bergmanova. Dodala je da joj je otac advokat i zaprijetila da će tužiti “Špigl”.
Uslijedili su napadi i sa drugih lažnih naloga povezanih sa Alis. Nekoliko osoba je počelo da postavlja objave na stranici Robera Gotjea. “Molim vas ne razgovarajte sa njemačkim novinarima” i “ne vjerujete ničemu što dolazi iz Njemačke”.
Ta mreža je zaustavljena. Nakon dojave od “Špigla” i DRFLab-a, Fejsbuk je uklonio naloge povezane sa njom.
Međutim, lažni profili na Fejsbuku će nastaviti da se umnožavaju, a njihov kvalitet da se poboljšava, ističe “Špigl”.
“Sa novom tehnologijom, danas je lako napraviti lažne profile koji izgledaju i ponašaju se kao stvarni ljudi”, kaže IT ekspert Majkl Fajr. Vještačka inteligencija može napraviti lica koja izgledaju stvarno i može se iskoristiti za automatsko pravljenje koherentnih tekstova koji zvuče autentično, dodao je.
Ko stoji iza mreža i čemu toliki trud
Postavlja se pitanje čemu toliki napori i ko stoji iza profesionalno orkestriranog fiktivnog svijeta. Majkl Fakr, IT stručnjak iz Izraela, smatra da postoji mnoštvo razloga zbog kojih ljudi ili kompanije otvaraju takve profile. Svima im je cilj da prikupe što više podataka.
“Mogu se koristiti za prikupljanje ličnih podataka, za pokušaj uticaja na mišljenje ljudi, za istraživanje, za reklamu, širenje virusa, prevare i čak za policijske akcije”, kaže Fajr. Mreža koju su analizirali “Špigl” i DFRLab mogla je koristiti za skoro sve te svrhe ili više njih odjednom.
Samo je u rijetkim slučajevima moguće utvrditi ko stoji iza mreža. Teško je dobiti “100 odsto potvrdu o tome ko vodi kampanju štetnih informacija”, kaže Nika Aleksejeva iz DDRLab-a, koja je učestovala u analizi profila koje je otkrio “Špigl”. Moguće je, međutim, suziti listu osumnjičenih, dodala je.
Bonus video:
