Dok se Italija priprema za izlazak iz prvog i najopsežnijeg zatvaranja zbog pandemije koronavirusa na Zapadu, sve je jasnije da je nešto strašno pošlo po zlu u Lombardiji, najteže pogođenom regionu u najteže pogođenoj zemlji u Evropi.
Italija je imala lošu sreću da bude prva zapadna država koja je stradala od izbijanja, a sa zvanično ukupno preko 26.000 smrtnih slučajeva zaostaje samo sa Sjedinjenim Državama u globalnom broju smrtnih slučajeva.
Prvi slučaj u Italiji je zabilježen 21. februara, u vrijeme kada je Svjetska zdravstvena organizacija još uvijek insistirala na tome da je virus nije tako zarazan kao grip, podsjeća agencija AP.
Ali takođe postoje dokazi da su se demografski podaci i nedostaci zdravstvene zaštite sukobili sa političkim i poslovnim interesima kako bi izložili 10 miliona ljudi Lombardije koronavirusu na načine nevidljive bilo gdje drugdje, posebno najosjetljivijim u staračkim domovima.
Virolozi i epidemiolozi kažu da će ono što je pošlo po zlu biti proučavano godinama, s obzirom na to kako je epidemija nadvladala medicinski sistem koji se dugo smatrao jednim od najboljih u Evropi, dok je u susjednom Venetu, uticaj bio znatno više kontrolisan.
Tužioci, u međuvremenu, odlučuju da li će nekoga okriviti za stotine mrtvih u staračkim domovima, od kojih mnogi čak i ne učestvuju u službenom broju umrlih od 13.269 u Lombardiji, što je polovina od ukupnog broja smrti u Italiji.
Suprotno tome, ljekari i medicinske sestre u Lombardiji se smatraju herojima zbog rizika kojem su izlagali živote da liječe bolesnike pod izuzetnim nivoima stresa, iscrpljenosti, izolacije i straha.
Jedan zvaničnik Svjetske zdravstvene organizacije je rekao da je "čudo" da se spasi toliko ljudi koliko su oni uspjeli.
Evo prikaza onoga što je pošlo po zlu u Lombardiji, zasnovanog na intervjuima i brifinzima sa ljekarima, predstavnicima sindikata, gradonačelnicima i virolozima, kao i izvještajima Italijanskog Instituta za zdravstvo, nacionalne agencije za statistiku ISTAT i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, koji savjetuje razvijene ekonomije o politici.
Nepripremljena
Italija je bila prva evropska zemlja koja je 31. januara zaustavila sav vazdušni saobraćaj sa Kinom, i čak je postavila skenere na aerodromima kako bi provjerila temperaturu putnika pri dolasku u zemlju. Ali do 31. januara već je bilo kasno. Epidemiolozi sada kažu da virus cirkuliše u Lombardiji od početka januara, ako ne i prije.
Ljekari koji su liječili pneumoniju u januaru i februaru nisu znali da je u pitanju koronavirus, budući da su simptomi bili toliko slični i vjerovanja da je virus u velikoj mjeri ograničen na Kinu.
Ni nakon što je Italija prijavila slučaj 21. februara, ljekari nisu razumjeli neobičan način na koji bi se COVID-19 mogao manifestovati, a neki pacijenti su naglo imali probleme prilikom disanja.
"Poslije faze stabilizacije, stanje se mnogima brzo pogoršalo. Ovo su bile kliničke informacije koje mi nismo imali", rekao je za AP dr Mauricio Marvisi, pneumolog na privatnoj klinici u teško pogođenoj Kremoni.
Dodaje da u medicinskoj literaturi, o koronavirusu, praktično nije bilo ničega.
Pošto su se jedinice za intenzivnu njegu Lombardije već popunjavale nekoliko dana nakon prvih slučajeva Italije, mnogi internisti pokušali su da liječe i nadziru pacijente kod kuće. Neki ih stavljaju na dodatni kiseonik, koji se obično koristi u kućnim slučajevima u Italiji.
Ta se strategija pokazala smrtonosnom i mnogi su umrli kod kuće ili ubrzo nakon hospitalizacije, jer su predugo čekali da pozovu hitnu pomoć, piše AP.
Oslanjanje na kućnu njegu "vjerovatno će biti odlučujući faktor zašto imamo tako visok nivo smrtnosti u Italiji", rekao je Marivi.
Italija je bila primorana da koristi kućnu njegu dijelom i zbog niskog kapaciteta ICU-a:
Nakon godina smanjenja budžeta, Italija je ušla u krizu sa 8,6 kreveta na 100.000 ljudi, što je znatno ispod prosjeka od 15,9 kreveta i dijela Njemačke od 33,9 kreveta na 100.000.
Kao rezultat toga, internisti su postali prvi filter virusnih pacijenata, armija uglavnom samozaposlenih ljekara koji rade u sistemu javnog zdravstva, ali izvan mreže regionalnih bolnica Italije.
Pošto su se testirali samo oni sa jakim simptomima zato što laboratoriji Lombardije nisu mogli više da procesuiraju, ti porodični ljekari nisu znali da li su sami zaraženi, još manje njihovi pacijenti. Sa tako malo dostupnih kliničkih informacija, ljekari takođe nisu imali smjernice o tome šta treba - primiti pacijente ili ih uputiti na stručnjake. Bili su izvan bolničkog sistema, nisu imali isti pristup zaštitnim maskama i opremi.
"Regija je bila izuzetno zaostala, zaštitna oprema bila je neadekvatna, jer su nam prvi put dali 10 hirurških maski i rukavica", rekla je za AP dr Laura Tureta iz grada Vareze.
"Očito za naš bliski kontakt sa pacijentima, to nije bio ispravan način na koji se možemo zaštititi".
Udruženje ljekara iz Lombardije izdalo je pismo regionalnim vlastima 7. aprila navodeći sedam "grešaka" u postupanju sa krizom, među kojima su ključni nedostatak ispitivanja medicinskog osoblja, nedostatak zaštitne opreme i nedostatak podataka o zarazi.
Regionalna vlada i agencija civilne zaštite branili su svoje napore, ali su priznali da je Italija zavisna od uvoza i donacija zaštitne opreme i jednostavno nije imala dovoljno toga da se distribuira. Oko 20.000 italijanskog medicinskog osoblja je inficirano, a 150 ljekara je umrlo, podsjeća AP.
Izgubljene sedmice
Dva dana nakon registrovanja prvog slučaja u Italiju u pokrajini Lombardija, u gradu Lodi, koji je pokrenuo karantin u 10 gradova, registrovan je još jedan pozitivan slučaj udaljen više od sat vremena vožnje u mjestu Alkano u provinciji Bergamo.
Dok je hitna pomoć bolnice u okrugu Lodi bila zatvorena, hitna u Alkanu je otvorena nakon nekoliko sati čišćenja, postajući glavni izvor zaraze.
Interni dokumenti koje su navele italijanske novine ukazuju na nekoliko ozbiljnih slučajeva upale pluća koje je bolnica u Alkanu registrovala 12. februara vjerovatno COVID-19. Tada je italijansko ministarstvo zdravlja preporučilo testiranje samo za ljude koji su bili u Kini ili bili u kontaktu sa sumnjivim ili potvrđenim pozitivnim slučajem.
Do 2. marta, Institut za zdravlje preporučio je da Alkano i obližnji Nembro budu zapečaćeni kao i Lodi. Ali političke vlasti tamo nikad nisu sprovele preporuku za karantin, dozvoljavajući da se infekcija širi drugu nedjelju sve dok sav region Lombardije nije zatvoren 7. marta.
"Vojska je bila tamo, spremna da izvrši potpuno zatvaranje, a da je to odmah učinjeno, možda bi mogli zaustaviti zarazu u ostatku Lombardije", rekao je za AP dr Gvido Marinoni, šef udruženja ljekara u provinciji Bergamo.
"To nije učinjeno i preduzeli su mekše mjere u cijeloj Lombardiji i to je omogućilo širenje".
Na pitanje zašto ranije nije zapečatio Bergamo, premijer Đuzepe Konte je tvrdio da je regionalna vlada to mogla da učini sama. Guverner Lombardije, Atilio Fontana, uzvratio je da su oboje napravili grešku.
U Lombardiji živi šestina od 60 miliona Italijana i najgušće je naseljena regija, dom je poslovnog kapitala u Milanu i industrijskog srca zemlje.
Lombardija takođe ima više ljudi starijih od 65 godina nego bilo koji drugi italijanski region, kao i 20 odsto italijanskih staračkih domova, demografsku bombu za vrijeme COVID-19 infekcije.
"Jasno je da smo, uz pomoć pogleda unazad, trebali da izvršimo potpuno gašenje u Lombardiji, svi kod kuće i niko se ne seli", rekao je Andrea Krisanti, mikrobiolog i virolog koji savjetuje regionalnu vladu Veneta.
Ali priznao je koliko je to bilo teško s obzirom na ogromnu ulogu Lombardije u italijanskoj ekonomiji, koja je i prije nego što je pandemija krenula išla ka recesiji.
"Vjerovatno iz političkih razloga to nije učinjeno", rekao je novinarima.
Industrijsko lobiranje
Sindikati i gradonačelnici nekih od najteže pogođenih gradova Lombardije kažu da je glavna industrijska lobistička grupa u zemlji, Confindustria, izvršili ogroman pritisak da se odupru blokadama i obustavi proizvodnja, jer bi ekonomski trošak bio prevelik u regionu odgovornom za 21 odsto italijanskog BDP-a.
Nedjelju dana od izbijanja i nakon što je registrovano više od 100 slučajeva u Bergamu, 28. februara, ogranak Confindustria u provinciji je pokrenuo kampanju za društvene medije na engleskom jeziku, #Bergamoisrunning, kako bi uvjerio klijente i insistirali na tome da epidemija nije ništa gora nego drugdje, da je "pogrešan osjećaj" njegovog velikog broja infekcija posljedica agresivnog testiranja i da to na proizvodnju u čeličanima i drugim industrijama nije uticalo.
Confindustria je pokrenula sopstvenu kampanju u širem regionu Lombardije, ponavljajući tu poruku, #Yeswework.
Gradonačelnik Milana je napisao da "Milan ne prestaje".
Tada je šef Confindutria Lombardije Marko Bonometi priznao za "drastične mjere" potrebne u Lodiju, ali je želio da umanji osjećaj uzbune.
"Moramo dati ljudima do znanja da se mogu vratiti u život kakav je bio, čuvajući svoje zdravlje", rekao je.
Čak i nakon što je nacionalna vlada sa sjedištem u Rimu 7. marta zatvorila čitavu Lombardiju, dozvolila je fabrikama da ostanu otvorene, što je izazvalo štrajkove radnika zabrinutih da se njihovo zdravlje žrtvuje kako bi se italijanski industrijski motor održao.
"Bila je to velika greška. Trebali su da uzmu primjer gde je pronađen prvi klaster", rekao je za AP Đambatista Morali iz sindikata metalaca u Bergamu.
"Držanje fabrika otvorenim nije pomoglo situaciji; očito ga je pogoršalo".
Na kraju je sva, osim bitne proizvodnje, prekinuta širom zemlje 26. marta, nacionalni predsjednik Confindustria, Karlo Bonomi, pozvao je da se industrija ponovo otvori, ali na siguran način.
"Paradigma se promijenila", rekao je Bonomi na državnoj televiziji RAI.
"Ne možemo Italijane da obezbijedimo ako ne otvorimo fabrike. Ali kako učiniti da fabrike budu sigurne za Italijane?".
Teška je prodaja, s obzirom da Lombardija i dalje bilježi dnevno prosječno 950 infekcija, dok broj novooboljelih u ostalim regijama je oko 500, a većina novih slučajeva je registrovana u staračkim domovima.
Italija bi trebalo da započne postepeno otvaranje 4. maja, prije svega na jugu gdje je pandemija pod kontrolom.
Lombardija će vjerovatno biti potpuno otvorena, sa svojih 72.000 potvrđenih slučajeva, 70 odsto ukupnog broja zaraženih u Italiji.
Skupa poljska bolnica
Možda nijedna inicijativa ne ilustruje zbunjenu reakciju na koronavirus u Italiji od terenske bolnice sa 200 kreveta izgrađene u manje od dvije nedjelje u milanskom kongresnom centru.
Bolnica je otvorena 31. marta, plod je kampanje za prikupljanje sredstava u iznosu od 21 milion eura na čelu sa guvernerom Lombardije, članom desničarske stranke Liga.
Nacionalna Agencija za civilnu zaštitu usprotivila se planu tvrdeći da ga nikada neće mocći na vrijeme opremiti ventilatorima ili osobljem. Umjesto toga, Agencija je preferirala manje terenske jedinice koje su postavljene izvan bolnica i program za preseljenje kritičnih pacijenata na drugo mjesto.
Na kraju je milanska terenska bolnica jedva korištena i liječila je samo nekoliko desetina pacijenata.
Guverner Fontana odbranio je odluku i rekao da bi je ponovio:
"Morali smo ... pripremiti branu za slučaj da epidemija prevlada nasip", rekao je on za Radio 24.
"Masakr" u domu za stare
Iako je regionalna vlada bila usredsređena na izgradnju terenske bolnice i pokušavanje pronalaženja kreveta, njen kapacitet za testiranje je zaostajao i starački domovi u Lombardiji na mnogo načina su bili ostavljeni da se brinu za sebe.
Stotine starijih ljudi umrlo je u Lombardiji i širom Italije, u onome što je jedan zvaničnik Svjetske zdravstvene organizacije nazvao "masakrom" najosjetljivijih na virus.
Tužioci istražuju desetine staračkih domova, kao i mjere koje preduzimaju lokalne zdravstvene vlasti i regionalne vlade koje su mogle pogoršati problem.
Lombardija, podsjeća AP, ima više staračkih domova nego bilo koji drugi region, u kome živi najmanje 24.000 starijih osoba, i registrovano je više mrtvih u tim ustanovama nego u drugim.
Od 3.045 mrtvih od 1. februara do 15. aprila u regionu, 1.625 je bilo pozitivno na virus ili je pokazalo njegove simptome, prema preliminarnim rezultatima istraživanja Instituta za zdravlje.
Pod posebnom pažnjom tužilaca bila je odluka regionalne vlade od 8. marta da dozvoli vraćanju bolesnika sa COVID-19 u staračke domove kako bi se oslobodili bolnički kreveti.
Kažu da je potrebno da domovi garantuju da će pacijenti biti izolovani, ali nije jasno ko je odgovoran da to osigura ili da li ih je neko pregledao.
I prije toga, osoblje u nekim domovima reklo je da ih je rukovodstvo spriječilo da nose maske zbog straha da će uplašiti korisnike. Regionalna uredba od 30. marta, ponovo usmjerena na ublažavanje pritiska na odjeljenja Lombardije, rekla je direktorima staračkih domova da ne hospitalizuju bolesne stanovnike starije od 75 godina ako imaju druge zdravstvene probleme.
U dekretu se navodi da je "prikladno tretirati ih u istom objektu kako bi se izbjegli dalji rizici pada transporta ili tokom čekanja u hitnoj službi".
Za starije osobe u staračkom domu u Nembru, jednom od najteže pogođenih gradova u provinciji Bergamo, uredba je predstavljala smrtnu presudu. Ali nije prvi ili jedini koji je upravnicima domova pružio osjećaj da su napušteni.
Kada je menadžment proaktivno zabranio posjete 24. februara kako bi pokušali zaštititi stanovnike i osoblje od infekcije, lokalne zdravstvene vlasti reagovale su prijetećim sankcijama i gubitkom akreditacije za prekid porodičnih posjeta, rekao je novi direktor ustanove, Valerio Poloni.
Na kraju je 37 od 87 stanovnika umrlo u februaru i martu.
Stanar u domu nije mogao da bude primljen u bolnicu krajem februara, jer je hitna služba bila prenatrpana.
Direktorica zdravstvene ustanove, Barbara Kodali, kazala je da joj je rečeno da koristi svoje postojeće resurse za liječenje bolesnih.
"Pacijent se vratio nekoliko sati kasnije, a nekoliko dana kasnije je umro", rekla je za ona za televiziju La7.
Do danas niko od preživjelih stanovnika nije testiran. Poloni je rekao da se očekuju da testovi počnu za nekoliko dana. Još dva stanovnika do sada su umrla u aprilu, ali situacija se čini pod kontrolom.
"Mi smo mirni", rekao je.
Bonus video:
