Husein Goksoj, krojač koji je tokom najgore faze pandemije kovida-19 bio pod tolikim stresom da ga je hernija nakratko vezala za krevet, sve više brine za svoju budućnost dok se Turska muči da suzbije siromaštvo.
To piše agencija Rojters, ističući da je on samo jedan iz armije radnika koji strahuju da će ostati gladni.
Iako je dvomjesečna izolacija završena u junu, egzistencija oko četiri miliona Turaka i dalje zavisi od državne pomoći.
Ankete i akademska istraživanja daju sumornu sliku uoči dana kada se očekuje da vlada predsjednika Tajipa Erdogana ukine privremenu zabranu otpuštanja, moguće već u novembru, navodi se u analizi.
Goksoj (48) šije zaštitne maske kako bi donekle nadoknadio gubitke iz ranijeg perioda ove godine kada nije mogao da dobije kredit za mala preduzeća po povoljnim uslovima jer nije bilo žiranta u njegovom konzervativnom naselju u centru Istanbula.
“Ljudi ne obnavljaju garderobu kada ne idu na posao, tako da sam samo radio popravke i to je bilo pet do deset lira (jedan dolar) dnevno, ako je i toliko. “I dalje ne mogu da šaljem djeci novac kada im je potreban. Ako slabo radim, ostaću gladan”, ispričao je za Rojters.
Rojters navodi da su ovakav strah i razočarenje bez presedana na tržištu rada. Najteže su pogođeni oni isti Turci koji su godinama profitirali od Erdoganove socijalne politike koja je pomogla da se znatno smanji nejednakost u prihodima.
Studija koju su uradili ekonomisti Ajše Ajlin Bajar, Oner Gunčavdi i Haluk Levent, predviđa da bi se broj siromašnih Turaka mogao udvostručiti ove godine na skoro 20 miliona, što bi unazadilo dvije decenije napretka u smanjenju nejednakosti.
To bi, prema ocjeni Rojtersa, praktično izbrisalo uspjehe Erdoganove AK stranke (AKP) s islamističkim korijenima i moglo bi biti test za njegovu bazu najlojalnijih glasača uoči parlamentarnih izbora 2023.
Goksoj, čija radnja se nalazi blizu kuće u kojoj je predsjednik živio kao dijete, kaže da i dalje podržava AKP iako bi se predomislio ako vidi da ta stranka više nije poštena.
Erdogan je u ponedjeljak izjavio da će ekonomija izaći jača iz pandemije iako njeni efekti traju, i dodao da je vladin program od 100 milijardi lira (13 milijardi dolara) pomogao domaćinstvima s nižim primanjima.
Taj program djelimično pokriva zarade mnogih registrovanih radnika i finansirao je oko dva miliona ugroženih domaćinstava. Veliki gradovi kojima upravlja glavna opoziciona stranka podijelili su druga sredstva i zalihe hrane. Međutim, kombinacija niskokvalifikovane radne snage, gdje trećina radnika neformalno dnevno zarađuje gotovinu, privatnog sektora kojim dominiraju mala preduzeća, i javnih finansija već iscrpljenih recesijom 2018-2019, čini Tursku jedinstveno ranjivom, piše u analizi britanske agencije.
Rezerve u centralnoj banci su znatno opale i ubrzale pad lire na najniži nivo u istoriji. To dovodi do rasta cijena uvezenih sirovina.
Rojters ističe da Erdogan, po zakonu, može produžiti zabranu otpuštanja do sredine 2021. kako bi zaštitio radnike, ali uz fiskalne troškove.
“To nije održiva politika”, kaže Gunčavdi, ekonomista s Tehničkog univerziteta u Istanbulu i jedan od autora studije koja prognozira porast siromaštva.
“Kada se one ukinu, postoji mogućnost da dođe do previranja s masovnim otpuštanjima, porastom nemaštine, velikim pritiskom na porodice i potencijalnim demonizovanjem manjina i izbjeglica.”
Rojters podsjeća da se 3,6 miliona sirijskih izbjeglica suočavalo s negativnom reakcijom tokom prošlih kriza i da oni koji su ostali bez posla ove godine imaju slabu zaštitu.
Cvjećar u penziji Kemal Erdogan (76), rekao je Rojtersu da podržava AKP ali da je, kako siromašni postaju još siromašniji, jasno da je Turska primila previše stranaca koji “žive bolje nego ja”.
Prema najnovijim podacima vlade, zaposlenost, koja je pretpjela pad bez presedana tokom mjera izolacije, porasla je u junu i julu zahvaljujući radnicima koji nisu formalno na platnom spisku.
Rekordnih 1,4 miliona je bilo obeshrabreno da traži posao, što je skoro tri puta više nego prije godinu. Od onih koji su prošlog mjeseca imali posao, skoro polovina je “veoma strahovala” da će ga izgubiti do zime, pokazala je anketa konsultantske kuće Istanbul ekonomiks risrč.
Direktor te kuće Čan Selčuki kaže da je to odraz sumnji radnika da će biti otpušteni “minut” nakon ukidanja zabrane. On je dodao da je podrška Erdoganovoj vladajućoj koaliciji opala na 44 odsto u anketama ovog mjeseca, sa 46 odsto u avgustu nakon ljetnjeg skoka.
Turska, poput nekoliko drugih država, zabranila je otpuštanja u aprilu kada je takođe zatvorila većinu djelatnosti, granice i međugradski saobraćaj i izdala djelimične naredbe da se ostane kod kuće. Ograničena su i velika okupljanja, zbog čega Mehmet Čoskun, koji svira bubnjeve na svadbama i nema socijalno osiguranje, ima tri puta manje posla. “Ne znam šta ću da radim kada počnu da mi odbijaju kredit. Možda mogu prodavati vodu ili čistiti zgrade”, rekao je Rojtersu.
Povratak u izolaciju kao najgora noćna mora
Prema podacima Svjetske banke, gubitak posla u uslužnim djelatnostima, turizmu i građevini najviše pogađa najsiromašnija domaćinstva. Ta banka, međutim, predviđa da će stopa siromaštva porasti manje nego što prognozira turska studija, s 10 odsto na oko 12 odsto, što je dijelom suzbijeno državnom pomoći.
Rojters navodi da nedavni porast slučajeva koronavirusa na nivo s početka maja samo pojačava strahovanje.
Merjem Jildirim, koja je prije dva mjeseca u Istanbulu otvorila butik ženske odjeće, kaže da je ponovno uvođenje mjera izolacije njena najgora noćna mora.
“Sva mala preduzeća sada tako razmišljaju”, kaže ova majka dvoje djece. Ona je dodala da je uzela kredit da plati kiriju i pokrije drugi dug za butik.
Bonus video:
