Iscrpljeni stanovnici grčkog ostrva Lezbos i hiljade migranata koji su tamo zatočeni nakon što je prošle nedjelje izbjeglički kamp pretvoren u zgarište slažu se samo u jednom - svi žele da migranti konačno napuste ostrvo.
Lezbos i druga ostrva kod turske obale godinama su za migrante jedne od glavnih ulaznih tačaka u Evropu, a vrhunac je bio 2015. i 2016. kada je milion ljudi stiglo u beskrajnim kolonama čamaca.
„Jedno ostrvo ne može da iznese ovoliki teret“, kazao je za Rojters Dimitris Koursubas, visoki zvaničnik odgovoran za migraciju na Lesbosu i drugim egejskim ostrvima.
Stanovnici Lezbosa dugo su tolerisali to što se njihovo ostrvo koristi kao stjecište tražilaca azila iz cijelog svijeta. Međutim, nakon što je kamp Morija, koji je prvobitno zamišljen za tri hiljade ljudi, primio preko 12 hiljada migranata zbog čega su hiljade živjele u nehumanim uslovima, počeli su protesti kako ostrvljana tako i migranata koji traže zatvaranje kampa.
„Ljudi sa Lezbosa, Kiosa i Samosa su gostoljubivi“, kazao je Koursubas. „Uvijek će biti ekstremnih, ali generalno je to gostoljubiv narod. Jednostavno im je više svega dosta“, kazao je on.
Grčke vlasti smatraju da je požar koji je uništio kamp izazvan namjerno nakon što su u njemu uvedene mjere karantina zbog otkrića slučajeva zaraze koronavirusom. Policija je juče u vezi sa požarom uhapsila pet migranata, dok se za jednom osobom traga.
Vlasti odbijaju da dozvole masovne transfere migranata na kontinentalni dio nakon izbijanja požara i suočeni su sa bijesom stanovnika ostrva i migranata koji ne žele da se presele u nova privremena skloništa kod glavne luke u Mitilenu.
„Niko ne želi da ide u novi kamp, svi želimo da idemo u drugu zemlju. Niko ne želi da ostane ovdje, ovdje smo u zatvoru“, kazala je 23-godišnja Sajida Nazari, studentkinja iz Avganistana koja je na Lezbosu već godinu dana.
„Lokalni stanovnici su neprijateljski raspoloženi, napadaju nas verbalno a ponekad i fizički, naročito kada idemo u kupovinu u Mitilen“, kazala je ona za Rojters.
Koursubas kaže da ovakva situacija na ostrvu ne može da se nastavi. „Evropa će morati da primi neke od ovih ljudi koji nijesu došli da bi ostali ovdje, već žele dalje u Evropu“.
Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel juče je posjetio Lezbos a vlada u Berlinu je saopštila da će primiti 1500 ljudi koji su zbog požara ostali bez skloništa. Međutim, trajnije rješenje nije ni na pomolu pošto EU ne uspijeva da postigne dogovor između država poput Grčke i Italije koje žele da blok dijeli teret izbjeglica i drugih koji odbijaju da prime izbjeglice.
U opširnom tekstu pod naslovom „Katastrofa u Moriji i licimjerje evropske izbjegličke politike“ njemački „Špigl“ piše da požar nije u zgarište pretvorio samo izbjeglički kamp već i izbjegličku politiku bloka.
List navodi da je EU željela da Morija bude model uspjeha gdje bi prijave za azil bile procesuirane u roku od nekoliko nedjelja. Osobe koje bi bile prepoznate kao izbjeglice bile bi raspoređene u države bloka, dok bi oni čije su prijave odbijene bili poslati nazad u Tursku. Makar je tako bilo zamišljeno sporazumom sa Turskom 2016.
Malo toga je implementirano, a umjesto brzog procesuirana prijava, grčki zvaničnici migrante godinama drže na ostrvima. Rijetki su vraćeni u Tursku, a gotovo da nikome nije dozvoljeno da nastavi put ka sjeveru Evrope.
Danijel Hauden, ekspert za migracije i jedan od direktora novinarske istraživačke organizacije „Lajthaus riports“, napisao je za portal „Politiko“ da su prema uslovima sporazuma EU i Turske izbjeglice i migranti pretvoreni u robu koju može da koristi nepridvidivi i autokratski režim turskog predsjednika Tajipa Erdogana.
„Kada je dogovor propao prije pola godine, brzo je postalo jasno da EU nema više ideja. Svi diplomatski napori su se sveli na ponovno pregovaranje o starom sporazumu sa manjim izmjenama. U međuvremenu, užasavajuća logika prvobitnih uslova došla je do neizbježnog zaključka: „Ljudi koji traže azil u Evropi ne smatraju se „ljudima poput nas“ već nadolazećim hordama - oružjem u neravnopravnom ratu. Morija je, prema mišljenju Haudena, simbol evropske politike odvraćanja čija je svrha „skladištenje tražilaca azila u ponižavajućim okolnostima“.
Sa ovim stavom se slaže i njemački politikolog Gerald Knaus koji je u razgovoru za „Špigl“ Moriju nazvao „Gvantanamom za izbjeglice“. On smatra da kamp nije isključivo rezultat nesposobnosti politički odgovornih. On vjeruje da Evropljani namjerno tolerišu bijedu na Lezbosu kako bi na taj način odvratili druge da se otisnu na isti put.
U međuvremenu na Lezbosu protiv svoje volje zajedno živi 86 000 ostrvljana i migranata u uslovima koji izvlače najgore iz jednih i drugih.
Najprljavije i najopasnije mjesto u Evropi
„Špigl“ piše da je Morija prije izbijanja požara bila jedno od najprljavijih i najopasnijih mjesta u Evropi. Ljudi su živjeli zbijeni u šatorima, dok je svuda okolo trulilo smeće.
Psiholozi su prijavljivali slučajeve djece koja se bude noću vrišteći i bježe iz šatora u panici ili nanose sebi rane noževima. Bilo je pokušaja samoubistva.
Ljekari su pored fizičkog zabrinuti i za psihičko zdravlje izbjeglica. Tokom samo dvije nedjelje u aprili, NVO Feniks je prijavila 13 incidenata nasilja protiv žena, dok je organizacija Ljekari bez granica saopštila da je povećan broj žrtava silovanja.
Bonus video:
