Tim gradonačelnice Pariza, An Idalgo, najavio ja mogućnost dodeljivanja statusa pravnog lica pariskoj reci Seni jer bi to bio čvrst pravni okvir za njenu zaštitu od zagađenja, objavio je francuski elektronski časopis "La Releve et La Peste".
Pravni subjektivitet omogućava da neki ekosistem putem pravnog zastupnika - države, zajednice, gradjanina, potvrdi svoju ulogu i potrebu da bude zaštićen od industrijskih aktivnosti koje mu prijete - brana, centrala, fabrika, otpadnih voda.
Sud na osnovu tog statusa nekog ekosistema, u ovom slučaju rijeke Sene, može izreći obavezujuće ili zaštitne mjere, spriječiti izvođenje projekata - rekla je Valeri Kabane, pravna akivistkinja koja se bori protiv uništavanja prirode - "ekocida".
Inicijativa da se Sena proglasi za pravno lice potiče od novog slučaja zagađenja te rijeke otpadnom vodom koja je početkom septembra iz obližnje fabrike betona grupe "Lafarž" stigla iz periferije Pariza u srce tog grada.
Za Žaka Lemoana, razvojnog agenta Međuresorne federacije za ribarstvo i zaštitu vodenog okruženja, slojevi cementa i drugi otpad dokazuju da to zagađivanje traje godinama.
U Seni čestice cementa i otpadne plastike od džakova guše alge i ribe, sterilišu dno, stižu i u more i završe zagađivanjem okeana.
"Lafarž", međutim, tvrdi da se dogodio "potpuno izuzetan incident van mogućnosti kontrole" i aludirao je na sabotažu svog postrojenja iz kojeg je otpadna voda istekla u Senu.
Ali, agenti Savezne brigade u Parizu, odgovorni za zaštitu vodotoka, kažu da su ribari prijavljivali takvo zagađenje još od prije nekoliko godina. Stoga se zaključuje da je sama fabrika betona otvorila ventile svoje deponije da bi izbjegla postupak recikliranja otpadne vode i uštedjela novac.
Pored toga, vjeruje se da je "Lafarž" odgovoran za sličan ekološki prekršaj svoje druge fabrike betona, takođe na obali Sene, u samom Parizu, gdje je zbog zagađenja rijeke i vazduha bilo protesta aktivista pokreta "Extinction Rebellion" još početkom ove godine. Aktivisti su osudili "nečuvenu upotrebu betona" i "galopirajuće betoniranje tla" u Francuskoj.
Sa učešćem od osam odsto u nastanku zagađujućih gasova koji zagrijevaju klimu, cement je najmanje ekološki materijal, piše francuski sajt: za njegovu proizvodnju se troše veliki resursi, ne može se razložiti ili obnoviti, a tamo gdje se nalazi uništava život.
Prije no što je skandal s "Lafaržom" izbio u javnost, francuska Kancelarija za biodiverzitet (OFB) podnijela je prijavu pariskom tužiocu zbog "sumnje da je jedna građevinska kompanija zagađivala Senu", a Ministarstvo za ekološku tranziciju najavilo posle inspekcije da će "odgovorni biti krivično gonjeni".
Pokrenula se i gradska vlast Pariza, ali je naišla na nepremostiv problem: obje fabrike betona su na zemljištu države, te je pravno i administrativno, Gradska kuća nemoćna.
Pravnica i aktivistkinja Valeri Kabane koja vodi kampanju za uključivanje "zločina ekocida" u Ustav Francuske, rekla je da se proglašenje rijeke, planine ili čitavog ekosistema za pravno lice razmatra i drugde: u Ekvadoru od 2008. godine, u Boliviji od 2010. godine, u tridesetak gradova Sjedinjenih Država, čak i u Ugandi.
Tako je 2017. godine Parlament Novog Zelanda dodelio rijeci Vhanganui pravni status osobe - živog bića, čime je okončana najduža parnica u istoriji te zemlje. Prava i interesi rijeke se tako mogu braniti na sudu.
U Francuskoj se ova nova pravna ideja proširila dovoljno da se pojave i druge inicijative. Prije godinu dana pokrenut je projekat za stvaranje "parlamenta rijeke Loare" tako da bi čitav rečni ekosistem, uključujući faunu, floru, sprudove, pijesak, vodu i sve komponente Loare, mogli da se brane pred sudom. Taj parlament će treće zasijedanje održati ovog mjeseca u Orleanu.
Udruženje "Id.eau" je nedavno pokrenulo "Apel za Ronu" - kolektivnu mobilizaciju čiji je cilj dodjeljivanje pravnog subjektiviteta toj rijeci, sve od njenog izvora pod švajcarskim glečerom, do njenog ušća u francuskoj delti, kako bi se omogućilo da se rijeka "zaštiti od destruktivne aktivnosti". Sličnih programa ima u Dromu i Juri.
Dok je pred gradskom upravom Pariza mnogo posla jer sama ne može dati pravni subjektivitet Seni, potrebno je da tim gradonačelnice Idalgo naruči analitički rad i istraži mogućnosti da bi ta stvar mogla proći ili kroz regionalni sporazum, ili kroz državnu odluku, zakon, rekla je Kabane.
Pošto Sena protiče kroz niz gradova i departmana, samo su država i parlament ovlašćeni da donesu takvu odluku, te tek ako se grad Pariz udruži sa ostalim opštinama i udruženjima, rasprava bi mogla doći do Skupštine.
Ako bi rijeke, planine, livade i svi drugi elementi prirode bili pravna lica, moglo bi da se direktno djeluje protiv industrijskih objekata, autoputeva ili projekata nekretnina, i sud bi imao vrlo dobre poluge da zaustavi sve aktivnosti koje uništavaju životnu sredinu.
Međutim, rekla je Kabane, "ekonomski i drugi interesi ljudi su najzastupljeniji u zakonima. Iz tog razloga sudija će najčešće odabrati da ih favorizuje".
"Danas ekosistem postoji samo kao neka vrsta fotografije, samo u ovom trenutku, ali nikada se ne posmatra u dužem vremenu, nikada u smislu njegove uloge za dugoročni život. Razumijevanje da je Sena vodotok i da je voda život, da smo o njoj zavisni i zavisni od ekosistema, to je cijela filozofija koja stoji iza ideje rijeke kao pravnog lica", rekla je Kabane za sajt "La Releve et La Peste".
Bonus video:
