Poslije zauzetog političkog vikenda u Njemačkoj, koalicija Socijaldemokrata, Zelenih i Liberala djeluje još realnije nego u petak.
Demohrišćani ipak vrebaju šansu prije nego što se otarase svog stranačkog šefa.
U igri su crveni i crni, zeleni i žuti.
Zeleni i žuti bi zajedno, pa da onda vide da li sa crvenima ili crnima.
Zeleni bi prije crvene, žuti prije crne.
Postoji i majušna šansa da se uortače crveni i crni pa da tako otkače zelene i žute.
Ako vam ništa nije jasno, dobrodošli u pregovore o idućoj njemačkoj vladajućoj većini.
Nedjelju dana poslije izbora svašta se zna osim glavnog: ko će skovati vladu i ko će biti kancelar, prvi poslije šesnaestogodišnje ere Angele Merkel.
Još u izbornoj noći, kada su kocke pale tako da i pobjedničke Socijaldemokrate i gubitnički Demohrišćani zavise od volje dvije manje partije, Zelenih i Liberala, ove potonje su riješile da prekrše tabu njemačke politike.
Naime, prvo pregovaraju međusobno umjesto da dozvole najjačoj stranci da pozove za sto.
Ideja je jasna – ako se dogovore Zeleni i Liberali, onda će praktično moći da biraju da li će kao kancelara krunisati crvenog Olafa Šolca ili crnog Armina Lašeta.
Izvori kažu da je atmosfera dobra, uvažavanje međusobno, ali da još milje dijele Zelene i Liberale od dogovora.
Glavne teme izborne kampanje bile su zelena reforma ekonomije i društva, povećanje poreza za bogate, zaduživanje i javne investicije, povećanje minimalne cijene rada, ograničenje rasta kirija… i za šta god da se uhvatite, Zeleni kažu "da", a Liberali "ne".
No, opšte je uvjerenje da dve stranke vezuje gvozdena volja da ponovo vladaju i utiču na razvoj Njemačke više nego što se to može iz opozicionih klupa.
Socijaldemokrate hoće utroje
Tokom vikenda za nama su sve četiri pomenute partije stupile u takozvane "sondažne razgovore" – to bi, frazom fudbalskih komentatora, bilo "početno ispitivanje snaga". Ko sa kim može da se dogovori? Šta ko nudi?
U ustima cijele Njemačke su "semafor" i "Jamajka", nazivi dvije koalicije prema bojama patrija koje bi ih činile.
U prvoj bi bili Socijaldemokrate, Zeleni i Liberali (baš kao na semaforu), a u drugoj Demohrišćani, Zeleni i Liberali (baš kao na zastavi karipske zemlje).
Socijaldemokrate i Zeleni su svoj sastanak napustili srdačno, govoreći o atmosferi punoj povjerenja.
Sa Liberalima je bilo "konstruktivno".
"Naravno da je bilo jasno da su nam programske pozicije u značajnim tačkama udaljene", rekao je o razgovoru sa Socijaldemokratama generalni sekretar Liberala Folker Vising. "Ali je jasno da smo riješeni da napravimo reformsku vladu koja će odvesti zemlju naprijed."
Liberali su pričali i sa Demohrišćanima, tri puna sata, i to je bilo "konstruktivno". Ali mnogi poznavaoci prilika bi rekli da je to samo namig sopstvenim biračima da se Liberali nisu olako odlučili za koaliciju sa dvije stranke lijevog centra.
Socijaldemokrate već očekuju konkretne razgovore o semafor koaliciji.
"Želja nam je da ubrzo razgovaramo utroje", rekao je generalni sekretar crvenih Lars Klingbajl.
Sličnu vrstu samouvjerenosti pokazala je prva zvjezda partije: na pitanje nedjeljnika Špigel da li će biti idući kancelar, Olaf Šolc je kratko odgovorio: "Da."
On je ponovio da su građani glasali da pošalju Demohrišćane u opoziciju.
"Optimista sam da semafor koalicija može uspjeti", rekao je Šolc.
Postoje "velika preklapanja" u idejama, a kao primjere je naveo prvoklasnu mrežu mobilne telefonije, proširenje i modernizaciju elektro-energetske mreže i jače korišćenje energije vjetra i sunca.
Iz redova Socijaldemokrata se čuje da im navodno ne smeta što prvo pregovaraju Zeleni i Liberali. Kažu, i jedni i drugi dobro znaju da su za Šolca glavne stvari da se minimalna cijena rada podigne na 12 eura bruto po satu, i da se zakuca nivo penzija kako one ne bi dalje propadale u odnosu na plate.
Lašet u procjepu
Dok kod crvenih vlada svečarska atmosfera – Šolc je samouvjerenošću zračio i tokom kampanje – kod Demohrišćana šef CDU Lašet još politički drži glavu na ramenima samo zato što postoji tanana šansa da ipak on privoli Zelene i Liberale u svoje gnijezdo. Ali, to se graniči sa naučnom fantastikom, s obzirom na rasulo koje vlada među konzervativcima.
Lašetovi unutarstranački protivnici već spremaju prevrat, govore o potrebi da "ne ostane kamen na kamenu" poslije istorijskog fijaska, da se "obnovi" partijski kadar.
Iz sjenke isplivavaju takmaci koje je Lašet nekoć pobijedio u trci za čelo stranke: Fridrih Merc, Norbert Retgen, Jens Špan… i naravno, bavarski premijer Markus Zeder koji je tako silno htio da on bude kandidat za kancelara, imao veliku podršku simpatizera i članstva, ali je Lašet izgurao sebe.
Ispitivanje javnog mnjenja koje je objavio drugi program javnog servisa ZDF pokazuje da sada čak 76 odsto građana misli da Šolc treba da vodi iduću vladu, dok je za Lašeta svega 13 odsto.
Poseban šamar za posrnulog šefa Demohrišćana je što ga kao kancelara želi samo 39 odsto glasača sopstvene stranke – i među njima je Šolc popularniji sa 49 odsto.
Zavidnih 59 odsto ljudi podržava semafor koaliciju, dok petina misli da bi takav savez bio loš.
Jamajka koaliciju pak podržava tek svaki četvrti građanin, a 62 odsto joj se protivi.
Na djelu je mehanizam koji je čuvena istraživačica javnog mnjenja Elizabet Noel-Nojman prije skoro pola vijeka opisala kao "spiralu ćutnje". Kad djeluje da će neko da dobije izbore, kad se o tome priča, pristalice gubitničke strane ćute.
Noel-Nojman je dokazala da ljudi često glasaju za one za koje misle da će pobijediti.
Ili, što bi se rekli u pjesmi poznate hrvatske dens-grupe: "Svijet voli pobjednike".
Tako je jedna anketa za nedeljno izdanje tabloida Bild pokazala da, sedam dana poslije izbora, Socijaldemokrate imaju još veću podršku (28) odsto, a Demohrišćani još manju (21). Ojačale su blago i druge dvije stranke koje se smatraju pobjednicama izbora, Zeleni (na 16 odsto) i Liberali (na 12).
Kad će biti gotovo?
No, za iduću Vladu će biti važno da koalicioni pregovori stvarno proteknu "konstruktivno" ili da se barem o trvenjima ne priča javno.
Svi se dobro sjećaju šestomjesečnog natezanja poslije izbora 2017. kad se noćima ostajalo budno, sijevale su uvrede, ustajalo se od stola i sve curilo u medije… te greške niko ne bi da ponovi.
Koalicioni pregovori u Njemačkoj su do sada u prosjeku trajali šest sedmica.
Šolc je malo opreznije rekao – biće do Božića.
Za sada je izvjesno da će Zeleni, ukoliko budu ušli u koalicioni dil, najprije morati da pitaju svoje članstvo. Tako je odlučeno na brzinski sazvanom partijskom kongresu u subotu. Oko 120.000 članova stranke će na referendumu reći "da" ili "ne" koalicionom ugovoru, sa kime god on bude sklopljen.
Ako sve ovo uopšte još zanima Angelu Merkel, koja je u mislima negdje između Kancleramta i šuma Južnog Tirola gdje voli da šeta, onda je možda interesuje da na poziciji kancelarke ostane barem do 17. decembra.
Tog dana bi, naime, srušila rekord svog političkog oca Helmuta Kola i postala najdugovječnija poslijeratna vladarka Njemačke.
Bonus video:
