Lider Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je 25. decembra 1991. u desetominutnom govoru koji je uživo prenosila televizija objavio da podnosi ostavku. Pošto je napustio Kremlj, sovjetska zastava sa srpom i čekićem je skinuta i podignuta je ruska trobojka, čime je simbolično označen kraj SSSR-a. Rusija je izgubila kontrolu nad 14 bivših republika kojima je do tada dominirala.
Taj istorijski dan se povezuje sa aktuelnim tenzijama na rusko-ukrajinskoj granici.
"Ljudi imaju kratko pamćenje", kaže ruski istoričar Vladislav Zubok, predavač na Londonskoj školi ekonomije. On je takođe autor nove knjige "Kolaps: Pad Sovjetskog Saveza".
"Priča o ukrajinsko-ruskim tenzijama vuče korijene iz brzog i neočekivanog raspada SSSR-a", rekao je Zubok za američki Nacionalni javni radio (NPR).
"Kada se imperije velikih država naglo sruše, istorija proizvede mnogo krhotina koji blokiraju ne samo dobre odnose, već blokiraju čak i razumijevanje među zemljama", kaže Zubok.
Tri decenije nakon pada SSSR-a, ruski predsjednik Vladimir Putin koristi sve raspoložive mehanizme kako bi preokrenuo ono što vidi kao poniženja koja su uslijedila, ocjenjuje kolumnista agencije Rojters Piter Eps.
Rusija je tokom većeg dijela prošlog mjeseca premještala vojsku i opremu blizu granice sa Ukrajinom, zbog čega su SAD i evropske države upozorile na moguću invaziju. Moskva je prošle nedjelje predala Zapadu zahtjeve koji bi poništili tri decenije širenja NATO-a u istočnoj Evropi. Ove nedjelje je zatražila "hitan" odgovor na tu ponudu, poručivši da će u suprotnom doći do "potpaljivanja" tenzija, a Njemačka je odgovorila da Rusija ne može "diktirati". Malo je vjerovatno da će SAD i njihovi saveznici pristati na te ustupke - isključivanje članstva Ukrajine u NATO-u ili obećanja da neće raspoređivati snage u istočnoj Evropi bez dozvole Kremlja.
Putin je ljetos napisao da su Rusi i Ukrajinci jedan narod, jedna cjelina. On je na konferenciji za novinare u četvrtak rekao da ne planira invaziju i ponovio da stvarna prijetnja potiče od širenja NATO-a na istočnu Evropu i mogućnost da se Ukrajina jednog dana pridruži alijansi.
"SAD su te koje su sa raketama došle na naš prag. I vi od mene tražite garancije. Vi bi trebalo nama da date garancije. Vi! I to smjesta, odmah".
Zubok kaže da ne zna šta će se desiti na kraći rok, ali da kao istoričar vidi dugoročno trvenje.
Trajno rješenje bi, kako kaže, "zahtijevalo fundamentalnu promjenu režima, ili u Rusiji ili u Ukrajini, a ne vidim nikakve preduslove za takav razvoj događaja".
Moguće diplomatske pobjede
Bez obzira na to hoće li Rusija ove zime pokrenuti ofanzivu u Ukrajini ili ne, to ne znači da ona ne može osigurati značajne diplomatske pobjede, ističe Piter Eps. Njene akcije su već izvukle priznanja od američkog predsjednika Džoa Bajdena i britanskog ministra odbrane Bena Volasa da njihove zemlje vjerovatno neće slati borbene trupe u Ukrajinu u slučaju rata, navodi Eps.
SAD i njihovi saveznici se nadaju da imaju dovoljno instrumenata na raspolaganju da se suprotstave želji Rusije za "sferom uticaja" ili "tampon zonom". Među njima je prijetnja da će blokirati pristup Rusije međunarodnim tržištima i osigurati da se njen gasovod Sjeverni tok 2 nikad ne pusti u rad ako Moskva pokrene vojnu ofanzivu na Ukrajinu. Eps kaže da nije jasno koliko je to zaista bitno Moskvi i da je njen agresivni pristup ove godine pokrenuo raspravu. Američki zvaničnici su odmah odgovorili da će o predlozima razgovarati sa saveznicima, iako se neki smatraju neprihvatljivim a Vašington ostaje posvećen tome da evropske države odlučuju za sebe.
Američki odgovor brine neke države istočne Evrope, koje već strahuju da Vašington želi da smanji obaveze prema Evropi kao bi se fokusirao na Kinu. SAD želi da Evropa čini više na svojoj odbrani, ali je to, kaže Eps, potpuno različito od predloga Rusije.
Rusija je "sugerisala" da se snage SAD i NATO povuku iz država u kojima nisu bile prije proširenja alijanse 1997, što bi praktično značilo zapadno povlačenje iz istočne Evrope i bivših sovjetskih država. Predlog kojim se SAD i Rusija obavezuju da izbjegavaju raspoređivanje nuklearnog oružja izvan svojih teriorija značio bi kraj američkog nuklearnog oružja u Evropi, gdje se ono dijeli sa državama uključujući Njemačku, Irsku, Italiju i Tursku.
"Odbijanje takvih predloga bi moglo pružiti Rusiji izgovor da dodatno militarizuje svoju granicu, uključujući trajno vojno prisustvo u Bjelorusiji koje bi moglo obuhvatiti nuklearno oružje," piše Eps.
On kaže da je za ruski bezbjednosni i vojni establišment, brzina kojom se NATO proširio na istočnu Evropu, bio šok, izdaja nepisanih obećanja koje je Moskva vjerovala da je dobila. "Za mnoge u Rusiji, to je i dalje isprepletano sa ličnim izazovima u to vrijeme", kaže Eps.
Putin je ovog mjeseca otkrio da je jedno vrijeme početkom 1990-ih radio kao taksista da bi spojio kraj s krajem. "Iskreno, nije baš prijatno pričati o tome," rekao je u jednom dokumentarcu, opisujući širi raspad Sovjetskog Saveza kao "tragediju" za mnoge.
Istočnoevropske države, međutim, vide kolaps SSSR i Varšavskog pakta kao svoje oslobođenje, nešto što će se boriti da zadrže.
Eps podsjeća da je Poljska ove nedjelje objavila da će kupiti tenkove "abrams" američke proizvodnje nakon što su vojni manevri ukazali da bi mogla izgubiti od ruskih snaga. Druge evropske države su, međutim, više zabrinute zbog snabdijevanja ruskim gasom i oskudica bi sljedeće zime mogla biti još gora od one koja je izazvala skok cijena ranije ove godine.
"Finlandizacija" Ukrajine
Eps kaže da je Ukrajina natjerana da se puno manje osjeća kao gospodar svoje sudbine, "uhvaćena u limbu između Rusije i zapadnih saveznika koji neće rizikovati rat u njeno ime".
Opcije Moskve su, međutim, ograničene. Rusija bi vjerovatno mogla pobijediti u ograničenom ratu sa Ukrajinom za osvajanje dodatne teritorije duž separatističkih teritorija Donbasa i Luganska koje je zauzela 2014, i potencijalno obezbijediti kanal koji snabdijeva vodom Krim. Produženi pokušaj okupiranja ogromne teritorije Ukrajine, međutim, mogao bi biti krvav, haotičan i skup, navodi se u Epsovoj analizi.
On ocjenjuje da se Moskva možda nada da bi ograničeniji rat mogao izazvati pad vlade u Kijevu i dovesti lidera koji je više naklonjen Rusiji od Volodimira Zelenskog. Međutim, takva akcija bi ga mogla jednako ohrabriti i navesti SAD da prihvate zahtjeve za dodatno naoružanje poput vazdušne odbrane "patriot" nakon protivtenkovskih raketa "džavelin" koje su već isporučene.
Eps smatra malo vjerovatnim da će Rusija dobiti garancije od NATO-a da će povući obećanje o članstvu Ukrajine iako je taj proces zastao. Fraza koju sve češće koriste i ruski i zapadni analitičari je "finlandizacija".
To bi za Ukrajinu značilo sličan aranžman koji je primijenjen za Finsku i Austriju tokom Hladnog rata, izvan NATO-a, ali još tješnje integrisanje sa drugim evropskim partnerima. Na kraju su se obje pridružile Evropskoj uniji i obuhvaćene su klauzulom Lisabonskog sporazuma bloka o uzajamnoj odbrani. Finska je, kao i Švedska, tijesno integrisana sa NATO-om, uključujući kupovinu aviona F-35 američke proizvodnje.
"Nije jasno da li bi se Moskva time zadovoljila. Ako Rusija zaista želi da preokrene raspad sovjetske imperije prije tri decenije, možda će to morati da učini na isti način na koji je izgrađena - vojnom silom. Međutim, puno je teže reći da li bi to mogla uraditi bez izazivanja šireg, katastrofalnog sukoba", zaključuje Eps.
Više ih brinuo gubitak privilegija nego raspad SSSR-a
Bivši američki diplomata Donald Džensen kaže da su predviđanja u vezi sa Rusijom uvijek teška. On je radio u ambasadi u Moskvi kada se SSSR raspadao i ponovo u godinama nakon toga.
Džensen vjeruje da su SAD bile previše fokusirane na pokušaje izgradnje demokratije u Rusiji, kada su se Rusi zapravo međusobno borili oko moći i novca.
"Sprovodeći niz politika koje su bile zasnovane na demokratskoj transformaciji, upali smo u velike probleme", rekao je. "Kažem ovo sa velikom poniznošću, pogrešno smo razumjeli šta se dogodilo zbog propuštanja stvari kao što je pitanje novca".
On je za NPR naveo razgovor iz 1995. u Moskvi sa Vladimirom Krjučkovim, bivšim šefom KGB-a, koji je predvodio propali puč protiv Gorbačova u avgustu 1991.
Džensen je rekao da ga je iznenadilo to što su neki najviši sovjetski zvaničnici manje brinuli zbog raspada SSSR-a nego zbog gubitka privilegovanih pozicija koje su im omogućile da zarade velike sume novca.
"Dugo smo razmišljali o vama (Krjučkovu) kao o tvrdokornom komunističkom idologu, a meni izgleda da je KGB zarađivao novac", rekao je Džensen Krjučkovu. "Pogledao me je i rekao 'Naravno da jesmo'".
Džensen, koji i dalje proučava Rusiju, kritikuje neke američke politike, ali je možda najveći neuspjeh prilika koju je Rusija propustila tokom posljednje tri decenije.
"Rusija je propustila šansu da se integriše u globalnu i evropsku bezbjednosnu arhitekturu i ekonomske strukture", rekao je Džensen za NPR. "Ne očekujemo da Rusija bude zapadnjačka. Ali očekujemo da pozitivno doprinosi globalnom miru i bezbjednosti, a ne vidim da se to dešava".
Dokazi za to, su kako je rekao, vidljivi duž rusko-ukrajinske granice.
Bonus video:
