Kada je Viktor Janukovič pokušao da pobjegne iz Ukrajine pošto je smijenjen sa mjesta predsjednika 2014, Vladimir Putin je hitno sazvao šefove vojnih, bezbjednosnih i špijunskih agencija na cjelovečernji sastanak o tome kako da ga izvuku. Kada su završili u sedam ujutro, rekao im je: "Moramo da počnemo da radimo na tome da Krim vratimo Rusiji".
Putin je ispričao da je bio sam sa svojim najvišim bezbjednosnim zvaničnicima kada je donio jednu od najsudbonosnijih odluka u svojoj političkoj karijeri.
Od tada je sve veća izolacija Rusije samo ojačala takozvane silovike, ljude iz ruskih službi bezbjednosti koji su ga okružili, od kojih su mnogi služili u KGB-u i zadržali konzervativne, često konspirativne političke stavove, piše "Gardijan".
Tatjana Stanovaja, osnivačica firme za političku analizu, R.Politik, nedavno je podijelila rusku elitu u dvije grupe: tehnokrate koje dominiraju vladom ali "nemaju ovlašćenja da se miješaju u bezbjednosna pitanja" i silovike koji "dominiraju agendom, podstiču Putinove strepnje i izazivaju i eskaliraju tenzije".
Analitičari kažu da porast tenzija sa Zapadom povećava uticaj silovika unutar vladajuće elite. Vjeruje se da će ti bezbjednosni savjetnici, posvećeni "tradicionalnim vrijednostima" i vraćanju sovjetske slave, igrati istaknutu ulogu u odlučivanju da li će Rusija napasti Ukrajinu.
Nikolaj Patrušev
Šef ruskog savjeta bezbjednosti, Patrušev igra neformalnu ulogu Putinovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Karijerni obavještajni oficir, Patrušev poznaje Putina od 1970-ih, kada su radili zajedno u lenjingradskom KGB-u. Kasnije je naslijedio Putina kao šef Federalne službe bezbjednosti a savjetom bezbjednosti predsjedava od 2008. Iz njegovih intervjua se zaključuje da je teoretičar zavjere koji vjeruje da zapadne sile nastoje da unište Rusiju.
Njegove izjave o Ukrajini, koju naziva "protektorat", podsjećaju na Putinove. "Postoji mogućnost da u bilo kom trenutku tenzije u Ukrajini izbiju tako snažno da će milioni Ukrajinaca pobjeći da potraže utočište negdje drugo," rekao je u nedavnom intervjuu predviđajući mogući sukob.
Patrušev je takođe optužen za odobravanje atentata i drugih nezakonitih operacija. Javna istraga u Ujedinjenom Kraljevstvu 2016. godine otkrila je da je "operaciju FSB za ubistvo (Aleksandra) Litvinjenka vjerovatno odobrio Patrušev". A diplomatski izvori su za "Gardijan" rekli da je ruskim operativcima optuženim da su pokušali da sruše vladu Crne Gore 2016. godine bilo dozvoljeno da napuste zemlju Patruševljevim avionom. On je takođe predsjednik Ruske odbojkaške federacije.
Sergej Nariškin
Nariškin, šef ruske spoljne obavještajne službe, navodno je bivši oficir KGB-a i poznaje Putina makar od 1990-ih, kada su radili u kancelariji gradonačelnika Sankt Peterburga. Nariškin je lojalan Putinu i pošao je za njim u Kremlj, gdje je bio zamjenik šefa za ekonomski razvoj od 2004. godine, zatim šef predsjedničke administracije Dmitrija Medvedeva od 2008. a potom i predsjedavajući donjeg doma parlamenta 2011-2016. On je efikasan funkcioner i dobar govornik, a povremeno se pominje kao potencijalni Putinov nasljednik.
Nariškin je takođe tvrdolinijaš koji se bavi teorijama zavjere. On je u intervjuu ranije ove godine rekao da je trovanje kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog bila zapadna zavjera da bi se podržala ruska opozicija pronalaženjem žrtve. Ranije ove godine, uporedio je vladu Ukrajine sa "Hitlerovom okupacijom". Upitan da li ga je nekad neko izdao, odgovorio je "smiruje me jedna stvar: ti izdajnici su ili već izgoreli u vatri pakla ili će se to sigurno desiti".
On je na čelu Ruskog istorijskog društva, koje, kako piše "Gardijan", igra agresivnu ulogu u promovisanju povoljnih interpretacija ruske istorije, omiljenog Putinovog projekta.
Aleksandar Bortnikov
Šef ruskog FSB-a, domaće bezbjednosne i obavještajne službe, Bortnikov igra ključnu ulogu u održavanju Putinove kontrole nad zemljom. Široki bezbjednosni aparat zapošljava stotine hiljada ljudi i odgovoran je za sve, od borbe protiv terorizma do bezbjednosti granica, kontrašpijunaže, elektronskog nadzora i, nezvanično, terorisanja političke opozicije. Bortnikov takođe poznaje Putina od 1970-ih, kada su obojica služili u lenjingradskom KGB-u. Smatra se da ima manje uticaja na Putina od Patruševa ili Nariškina.
Sinovi Bortnikova i Patruševa postali su moćni ruski zvaničnici. Dmitrij Patrušev je ruski ministar poljoprivrede, a Denis Bortnikov je zamjenik predsjednika i predsjedavajući upravnog odbora državne VTB banke. Američki poslanici su obojicu uvrstili u nacrte spiskova za sankcije zbog bliskosti njihovih očeva sa Putinom.
Sergej Šojgu
Šojgu nije služio u KGB-u ili vojsci, a njegova uloga ministra odbrane čini ga podjednako tehnokratom koliko i silovikom. Ali, njegov nadzor nad modernizovanom ruskom vojskom, uključujući agresivnu vojnu obavještajnu agenciju GRU, znači da je često uključen u ključne bezbjednosne odluke ili barem u njihovo sprovođenje, navodi "Gardijan". Po Šojguovoj naredbi je okončano iznenadno gomilanje trupa u martu-aprilu, koje je prvo pokrenulo uzbunu u Evropi povodom mogućnosti nove ruske invazije na Ukrajinu. On se ove nedjelje pojavio u Bjelorusiji da nadgleda vojne manevre koje bi, kako piše britanski list, mogli da posluže kao paravan za pripremu napada.
Šogu je iz Tuve, republike u Sibiru koja se graniči sa Mongolijom. Putin i Šojgu redovno idu u lov i na pecanje u Sibiru, što Šojguu omogućavaju direktan, nesmetan pristup ruskom predsjedniku. Politički analitičar Jevgenij Minčenko rekao je ranije ove godine: "Trenutno postoji samo jedan član iz kabineta koji je u 'Politbirou 2.0'. I to je Šojgu."
Kako bi rat promijenio Rusiju
Za silovike i njihove saveznike, krah pregovora sa Zapadom, dalje sukobljavanje i nove sankcije ne bi bili problem, nego bi ojačali njihove pozicije i donijeli im nove mogućnosti da šire moć i uticaj, kaže Tatjana Stanovaja.
Posljedice eventualnog vojnog sukoba u Ukrajini ne bi bile manje značajne za unutrašnju rusku politiku nego za spoljne odnose. Represija bi se povećala i snage konzervativizma bi u velikoj mjeri imale kontrolu, napisala je Stanovaja u članku za moskovski Karnegi centar.
Neki vjeruju da bi rat doveo do unutrašnjih previranja u Rusiji, da bi oštre sankcije Zapada i porast vojne potrošnje pogoršali socioekonomsku situaciju i povećali rizik od toga da vlast izgubi kontrolu. Rezultat bi bio porast podrške protestima, radikalizacija opozicije unutar sistema (stranaka koje su generalno politički oprezne) i sukoba unutar vladajuće elite.
Stanovaja kaže da to djeluje logično, ali da su brojniji dokazi koji ukazuju na to da bi se događaji razvijali sasvim drugačije.
Posljedice eventualnog vojnog sukoba u Ukrajini ne bi bile manje značajne za unutrašnju rusku politiku nego za spoljne odnose. Represija bi se povećala i snage konzervativizma bi u velikoj mjeri imale kontrolu
"Umjesto da izgubi kontrolu, vlast bi zapravo mogla da ojača stisak. I, za razliku od posljedica aneksije Krima 2014. godine, to ne bi bilo praćeno javnom euforijom, već prinudom i represijom", kaže ruska analitičarka.
Kao jedan od argumenata koji idu u prilog tom scenariju, ona navodi porast uticaja konzervativne, antiliberalne i antizapadne elite na donošenje odluka. Dodaje da siloviki istiskuju ne samo zvaničnike Kremlja odgovorne za "upravljanje" domaćom politikom, nego i diplomate, na koje se vrši pritisak da usvajaju ratoborni stil.
"Vojna eskalacija bi pojačala osjećaj vanredne situacije u državi, u kojoj se zakoni mogu zanemariti. Ciljevi opravdavaju sredstva i nema prostora za kompromis sa protivnicima. To bi usmjerilo pažnju predsjednika na geopolitičku agendu, a siloviki i dobili više manevarskog prostora unutar Rusije", piše Stanovaja.
Ona ističe da bi rat neizbježno povećao izolaciju, kontrolu nad medijima i internetom, političkim strankama, te pritisak na IT kompanije. Dodatna represija bi bila izvjesna, "ne protiv prave političke opozicije, koja je već desetkovana, nego protiv kulturnih ličnosti, blogera, građanskih aktivista, novinara, eksperata... što je proces koji je već u toku, ali bi postao rasprostranjen, rutinski i haotičan".
Kremlj spreman da kupi lojalnost
Stanovaja piše da niko ne bi bio spreman da se ozbiljno suprotstavi takvom toku događaja. "Moskou tajms" je objavio da, uprkos očekivanju finansijskog i ekonomskog šoka, niko u ruskoj poslovnoj eliti ne bi javno dovodio u pitanje liderstvo u slučaju rata.
"To je potpuno razumljivo: ostati neprimijećen i nikome ne dati razloga da sumnja u tvoju lojalnost je najbolja strategija opstanka u savremenoj Rusiji," kaže Stanovaja.
Ona dodaje da bi vlada, suočena sa finansijskim teškoćama, neizbježno povećala porez biznisu i da bi strane kompanije u Rusiji postale ranjivije.
U analizi se navodi da ministarstvo finansija javno govori da država ima puno novca te da je Kremlj pokazao volju da ne štedi na socijalnoj potrošnji kako bi umirio javnost ili olakšao prolazak političkih promjena, kao prilikom glasanja o promjeni ustava 2020. i parlamentarnih izbors 2021. "Vlasti su spremne na finansijska ulaganja kako bi očuvale minimalni nivo lojalnosti režimu", smatra Stanovaja.
Ostati neprimijećen i nikome ne dati razloga da sumnja u tvoju lojalnost je najbolja strategija opstanka u savremenoj Rusiji
Ona kaže da se Kremlj, makar od 2020, fokusirao ne samo na potiskivanje nesistemske opozicije, kojoj nikad nije dozvolio predstavljanje, nego i na marginalizovanje opozicije unutar sistema. Dodatno bi se pojačala kontrola nad izborima i to bi gurnulo društvo u duboku političku depresiju, predviđa se u analizi.
Prisilna patriotska mobilizacija
Stanovaja piše da će težnja za povećanjem kontrole Kremlja neizbježno zahvatiti i druge oblasti života te da će trenutna rasprava o "tradicionalnim vrijednostima" prerasti u totalnu moralnu kampanju koja će uticati na sve, od zapošljavanja i obrazovanja do interakcije sa strancima i društvenim mrežama.
"Nova spirala međunarodne eskalacije odmah bi ubrzala i učvrstila represivne trendove koji su prevladali u ruskom javnom životu posljednjih godina. Svako nezadovoljstvo će biti slomljeno dvostruko jačom snagom, pa i kada se pojavi unutar sistemske opozicije. Politički menadžeri Kremlja takođe bi se mogli suočiti sa reorganizacijom, koja bi vjerovatno rezultovala povećanom ulogom silovika u unutrašnjoj politici".
Što se društva tiče, Stanovaja kaže da bi vjerovatno bi došlo do neke vrste prisilne patriotske mobilizacije.
"Umjesto prirodnog zbližavanja, kao 2014. godine, karakterisale bi je prinuda i iskazivanje lažne lojalnosti. Razlika između lažnog sistema koji savršeno funkcinoniše i osjećanja pesimizma, brzo bi postala zjapeći ponor - sa svim rizicima koji to nosi".
Putinov rejting porastao
Rejting ruskog predsjednika se povećao u januaru kako su rasle tenzije sa Zapadom oko Ukrajine, pokazalo je nezavisno istraživanje objavljeno u petak.
Prema anketi Levada centra, odobravanje načina na koji Putin obavlja funkciju poraslo je na 69% prošlog mjeseca sa 65% u decembru, prenio je list "Moskou tajms".
Neodobravanje načina na koji Putin vodi državu opalo je na 29% u januaru sa 34% prethodnog mjeseca.
Levadino ispitivanje takođe pokazuje porast odobravanja načina na koji rade ruski premijer Mihail Mišustin i njegov kabinet, kao i ruski parlament.
Proteklog mjeseca je takođe došlo do povećanja povjerenja Rusa u Putina, ministra odbrane Šojgua, ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova, Mišustina i drugih političara, objavila je Levada.
Procenat onih koji kažu da se Rusija kreće u pravom smjeru porastao je na 50 odsto u posljednjih mesec dana. Procenat onih koji kažu da se kreće u pogrešnom pravcu opao je na 39 odsto.
Levada je sprovela anketu među 1.626 ispitanika u 50 ruskih oblasti u periodu od 27. januara do 2. februara.
Bonus video:
