Mediji i analitičari u Evropskoj uniji pokazuju veliku zabrinutost zbog zaoštravanja ukrajinske krize, ali postavljaju i pitanje da li je Amerika usaglasila svoju politiku sa EU, budući da iz Vašingtona stalno dolaze najave ruske vojne intervencije u Ukrajini, uz manje naglašene poruke o spremnosti da se pregovorima nađe rješenje.
Francuska i Njemačka, uz podršku više članica EU, pokušava da sukob usmjeri na diplomatiju i da rješenje nađe kroz pregovore o sprovođenju "Sporazuma iz Minska" o raspletu sukoba vlasti u Kijevu i pobunjenih proruskih oblasti u Donjecku i Lugansku.
U medijima je vidno istaknuto i da je sam ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio da stalne američke tvrdnje o neminovnom ruskom upadu "izazivaju paniku...a panika je najgori neprijatelj naše zemlje".
Francuski list "Mond" postavlja pitanje da li su američki pozivi na uzbunu "pokušaj da se osujeti ratni sukob", ili Vašington zasad još želi da zaoštri stav za pregovore, za koje i američki predsjednik Džo Bajden kaže da su SAD spremne, isto kao i na žestoku odmazdu u slučaju ruske intervencije.
Evropski mediji prenose i ruske demantije američkih, britanskih i tvrdnji NATO da je samo pitanje dana kad će ruske trupe munjevito upasti u Ukrajinu i zauzeti i sam Kijev, pa tako italijanski list "Republika" otkriva da su "američki obavještajci presreli razgovore ruskih generala iz kojih proističe da će, pošto se izazove izgovor, do napada doći u srijedu ili četvrtak".
Italijanski dnevnik doduše dodaje da "nije sigurno da to nisu samo (ruske) dezinformacije da bi se zbunili protivnici" i navodi da bi "izgovor" za Moskvu bio da dođe do "lažnog napada na proruske oblasti Donbasa...a onda bi krenula žestoka, ali kratka ofanziva, a moguće i trajnija okupacija i samog Kijeva".
Veliku pažnju su privukli i ruski pomorski manevri u Crnom moru, za koje je NATO ocijenio da je riječ o blokadi ukrajinske luke Odesa, preko koje ide zamašan dio ukrajinskog izvoza.
"Na korak od rata", ističu neki listovi, TV i radio stanice, ali se u analizama ipak ukazuje i na činjenicu da je ruski predsjednik Vladimir Putin prihvatio da razgovara o uzrocima krize i posebno se ukazuje da ocjenu francuskog predsjednika Emanuela Makrona da "ključni geopolitički cilj Rusije danas jasno nije Ukrajina, već da se utvrde pravila života i odnosa s NATO i Evropskom unijom".
Visoki predstavnik EU Žozep Borel je, stavljajući do znanja da time sažima većinski stav svih članica Unije, poslije razgovora s američkim zvaničnicima izjavio da "za Rusiju nije važna Ukrajina. Za Rusiju je važno ustrojstvo bezbjednosti u Evropi, ustrojstvo koje osporava. Rusi su zabrinuti za bezbjednost i žele da razgovaraju o tome".
On je naveo i da cilj Moskve nije da se izvrši invazija na Ukrajinu, već da se kroz pritisak na Kijev dođe do razgovara o nečemu što je za Rusiju važno, a to je, kako je naglasio, širenje NATO i bezbjednosne zabrinutosti u vezi s tim.
Pažnju analitičara u Evropi su privukle i analize u američkim vladajućim krugovima bliskom časopisu "Forin polisi" u kojima se navodi da je bivši državni sekretar Henri Kisindžer mišljenja da Ukrajina treba da dobije status neutralnosti poput Finske, tako da može da se "pridruži politički i ekonomski Evropskoj uniji, ali da izbjegne da institucionalno bude neprijatelj Rusije".
Takođe se ukazuje na stav Grejema Alisona s Harvardskog univerziteta koji je naveo primjer Belgije koja je uspjela da opstane kao nezavisna zemlja zahvaljujući statusu neutralnosti u trenutku kad je formirana kao država.
Ugledne američke akademske ličnosti, piše "Forin polisi", poput Džona Miršajmera, Stivena Volta i Berija Posena "predočavaju da bi neutralnost Ukrajine mogla stabilizovati Evropu", dok Anatol Liven pominje i neutralnost Austrije utvrđen dogovorom velikih sila pobjednica u drugom svjetskom ratu.
Liven ističe da se ne može prenebregnuti činjenica da je "Rusija dio Evrope i jednostavno previše velika, previše moćna i previše ugrađena u svoje neposredno susjedstvo da bi mogla biti isključena iz evropskog bezbjednosnog poretka".
Bonus video:
