Grad Pšemisl na krajnjem jugoistoku Poljske samo je deset kilometara od granice s Ukrajinom. Pitoreskne kuće oko tržnice podsjećaju imaju habzburški šarm, ovaj dio Poljske nekada je pripadao Austro-ugarskoj monarhiji.
Jednog od rijetkih sunčanih dana u februaru, gosti kafića na terasi uživaju. Ali čim se s građanima Pšemisla uđe u razgovor, postaje jasno da su njihove misli više usmjerene na geopolitiku nego na lijepo vrijeme.
Dođe li do otvorenog rata između susjedne Ukrajine i Rusije, ovaj poljski gradić bi sa 60.000 stanovnika mogao bi postane jedno od prvih utočišta za Ukrajince koji bi napustili domovinu.
No gradonačelnik Vojćeh Bakun ne vidi razlog za „pojačani nemir“ i ne vjeruje da će doći do vojne eskalacije. „Nadam se da se ništa loše neće dogoditi, da je to više utjerivanje straha od strane Moskve nego stvarna volja za napadom“, kaže Bakun za DW.
I on je doduše na zahtjev vlade, kao i svi drugi gradonačelnici u Poljskoj, morao da odabere objekte koji bi bili prikladni kao prinudna skloništa. Bakun kaže daje prihvat izbjeglica stvar koju finansira država. Zato bi, smatra, za popravku objekata sredstva trebalo da dođu iz državne blagajne. Do sada, međutim, nije bilo naloga za konkretne pripreme.
Pripreme u tišini
Činjenica da se Poljska ne priprema na eventualni dolazak izbjeglica budi kritike. „Mi već neko vrijeme radimo u tišini, ne objavljujemo to jer ne želimo da raspirujemo emocije“, rekao je zamjenik ministra unutrašnjih poslova Macej Vasik, odgovarajući na optužbe zbog pasivnosti.
Premijer Mateuš Moravjecki želi da formira radnu grupu za obezbjeđivanje infrastrukture, prevoza, školovanja i medicinske pomoći za izbjeglice. „Rat bi mogao da izazove egzodus iz Ukrajine, moramo biti spremni na najgore“, rekao je novinarima početkom sedmice.
Ministarstvo za porodična i socijalna pitanja obećava dječije dodatke i psihološku pomoć ukrajinskim ratnim izbjeglicama. „Naravno, Poljska će primiti onoliko izbjeglica koliko može, ali vjerovatno nećemo moći primimo sve“, rekao je Andžej Dera, državni sekretar u Uredu poljskog predsjednika. On govori o milionima ljudi koji bi mogli doći u Poljsku.
Neki od njih mogli bi mogli da se smjeste u privatnoj režiji. U Poljskoj živi više od milion Ukrajinaca, koji su došli uglavnom nakon aneksije Krima i sukoba u Donbasu. Mnogi su došli i kao radni migranti. Ukrajinski građevinski radnici, taksisti i prodavci sada su dio svakodnevice u Poljskoj.
Privrednici to pozdravljaju jer popunjavaju praznine na tržištu rada. Jezičke barijere između dva slovenska jezika nisu pretjerano visoke.
U Pšemislu, Pjotr Pipka vodi jednu od pet škola u Poljskoj koje drže nastavu i na ukrajinskom jeziku. Već je izjavio da je spreman da primi djecu izbjeglica. No najprije mora da se probije kroz birokratsku džunglu. Jer vlasti djecu migranata u principu šalju u poljske škole.
„Naši učitelji govore oba jezika, pa bi kontakt s djecom izbjeglicama bio lakši. A za pridošlice bi to mogla biti mala zamjena za dom“, kaže Pipka za DW. On govori o visokom stepenu spremnosti na pomoć kod Ukrajinaca koji ovdje žive. Neke ukrajinske porodice već su našle privatno utočište u Pšemislu.
Strah od rata
Vjeroučiteljica u njegovoj školi nedavno je osigurala gostinsku sobu za porodicu iz Kijeva u lokalnom samostanu.
Irina Gavrilaka je ovdje sa dvije male ćerke. Ne želi da je zovu „izbjeglicom“ jer se nada brzom povratku u domovinu. Ona govori o manjem „odmoru“ u Poljskoj. Ima sobu za sedam dana, ali njeni poveći koferi odaju da se možda ipak radi o dužem boravku.
Neposredni podsticaj za njen put u Poljsku bile su vježbe evakuacije u školi njene kćeri. Za DW je rekla da ne može preboljeti pomisao da bi jednog dana ovaj scenario mogao da postane stvarnost i da će njene ćerke morati da iskuse strahote rata.
„Dobila sam poruku iz škole da pripremaju podrum u kojem će biti zaliha vode, hrane, igračaka za djecu i pokrivača, i gdje djeca mogu da ostanu na sigurnom pet dana ako se nešto dogodi. Onda shvatite da je situacija je vrlo ozbiljna“, kaže ona.
Putovanje u Poljsku je poput životnog osiguranja, objašnjava ona za DW: „Kupujemo zdravstveno osiguranje ili osiguranje automobila u nadi da nam to nikada neće trebati. Dolazak ovdje je kao osiguranje za našu djecu. Ali nadamo se da to osiguranje nikada neće biti potrebno.“
Pomiješani osjećaji
Ipak, spremnost da se pomogne ovdje se ne podrazumijeva. Pogotovo ovdje, na jugoistoku Poljske, još nisu zacijelile stare rane od sukoba dvaju naroda. Godine 1943. i 1944. ukrajinski nacionalisti ubili su između 50.000 i 100.000 Poljaka u takozvanom pokolju u Voliniji.
U znak odmazde, komunističke vlasti u Poljskoj nasilno su preselile oko 150.000 etničkih Ukrajinaca u sjeverne i zapadne regione Poljske 1947. u sklopu „Operacije Visla“.
I zato se na pijaci u Pšemislu mogu čuti i oni koji nisu oduševljeni eventualnim dolaskom Ukrajinaca. „Neću pomoći Ukrajincima ako dođu k nama“, kaže 70-godišnja žena. Njenu majku silovali su Ukrajinci tokom masakra u Voliniji.
„Ukrajinci? Ne volim ih. Nanijeli su nam mnogo zla. Ali ja sam hrišćanin i ako im treba pomoć, onda bih i ja morao da pomognem“, rekao je stariji muškarac.
Bonus video:
