Masovno curenje podataka iz jedne od najvećih privatnih banki na svijetu Credit Suisse, razotkrilo je skriveno bogatsvo klijenata koji su učestvovali u mučenju, švercu droge, pranju novca, korupciji i drugim ozbiljnim zločinima. Detalji o računima povezanim sa 30 000 klijenata banke Credit Suisse iz cijelog svijeta pokazuju ko su vlasnici preko 100 milijardi švajcarskih franaka uz jednoj od napoznatijih finansijskih institucija.
Zviždač je proslijedio podatke njemačkom listu „Zidojče cajtung“ koji ih je podijelio sa neprofitnom novinarskom grupom Projekat za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) i sa još 46 medijskih organizacija širom svijeta, uključujući britanski „Gardijan“ i „Njujork tajms“.
Podaci se odnose na račune koji su otvoreni od 1940-ih godina do 2010-ih, ali ne i sadašnje djelatnosti banke.
Curenje podataka pokazuje da je banka Credit Suisse otvarala račune i nastavljala da pruža usluge ne samo ultrabogatim osobama već i onima sa očigledno problematičnom istorijom koja je mogla biti potvrđena običnom internet pretragom. Među najvećim otkrićima je činjenica da je banka nastavljala da poslije sa klijentima i nakon što su bankarskih zvaničnici utvrdili da postoje sumnjive aktivnosti u vezi sa njihovim finansijama.
„Gardijan“ piše da podaci pokazuju da su među klijentima banke između ostalih bili šef berze iz Hong Konga koji je osuđen zbog korupcije, milijarder koji je naredio ubistvo njegove libanske djevojke pop zvijezde kao i direktori koji su pokraji venecualensku državnu naftnu kompaniju.
Kralj, sinovi autokrata, trgovac bijelim robljem
Među osobama koje se navode da posjeduju račune vrijedne milione dolara u Credit Suisse banci su Kralj Abdulah II iz Jordana i dvojica sinova bivšeg egipatskog čvrstorukaša Hosnija Mubaraka.
Još jedan Mubarakov pristaša koji je primao usluge Credit Suissa je i njegov bivši špijun Omar Suleiman. On i njegovi saradnici su navedeni u podacima kao vlasnici računa sa preko 26 miliona funti 2007. Suleiman je imao zastrašujuću reputaciju u Egiptu, gdje je nadgledao mučenja i kršenja ljudskih prava.
Među ostalim klijentima su sinovi pakistanskog šefa obavještajne službe koji je pomogao da se milijarde dolara od Sjedinjenih Država i drugih zemalja proslijede mudžahedinima u Avganistanu 1980-ih godina.
Sa jednog od računa, navedenog u podacima, u vlasništvu Vatikana prebačeno je 350 miliona eura za investiciju u nekretninu u Londonu koja je u centru aktuelne krivične istrage u kojoj je optuženo nekoliko osoba, uključujući i jednog kardinala.
Povezani članci
Jedan od klijenata Stefan Sederholm, švedski kompjuterski tehničar koji je 2008. otvorio račun u Credit Suisse, dobijao je usluge banke dvije i po godine nakon što je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog trgovine bijelim robljem na Filipinima.
Podaci otkrivaju da su klijenti banke bili i političari koji su povezivani sa korupcijom, prije ili tokom posjedovanja bankvnog računa. Jedni od najouloglašenijih slučajeva u istoriji Credit Suissa je uključuje korumpiranog filipinskog diktatora Ferdinanda Markosa i njegovu suprugu Imeldu. Procjenjuje se da je taj par tokom njegova tri predsjednička mandata, koji su završeni 1986. godine, iz zemlje izvukao 10 milijadi dolara.
Mada je Ferdinand Markos među najozloglašenijim klijentima banke, njemu mogu da pariraju samo rođaci brutalnog nigerijskog diktatora Sanija Abače za kojeg se vjeruje da je ukrao pet milijardi dolara za šest godina. Odavno je poznato da je Credit Suisse pružao usluge Abačinim sinovima, omogućivši im da otvore račune sa 214 miliona dolara.
Podaci pokazuju da je švajcarska banka usluge pružala i Pavlu Lazarenku, koji se nakon jedne korupcionaške godine na dužnosti premijera Ukrajine 1998. prijavio za račun u Credit Suisse banci. Mjesec dana nakon što je pod pritiskom rivala podnio ostavku, otvorio je prvi od dva računa u švajcarsoj banci. Na jednom od njih je kasnije bilo preko osam miliona švajcarskih franaka.
Banke u obavezi da političare podvrgnu provjeri
Političari i državni zvaničnici su među najrizičnijim klijentima za banke zbog njihovog pristupa državnim fondovima, naročito u zemljama u razvoju sa slabim zakonskim bezbjednosnim mehanizmima protiv korupcije.
Banke i druge finansijske institucije su zbog toga u obavezi da politički eksponirane osobe podvrgnu najstrožim provjerama.
Više od 90 država, od kojih su većina u svijetu u razvoju, ostaju u mraku po pitanju toga kada njihovi bogati utajivači poreza kriju novac na švajcarskim računima.
Upravo to je bio jedan od motiva zviždača koji je proslijedio podatke navodeći da se takvim bankarskim sistemom „nameće neuravnoteženi finansijki i infrastrikturni teret državama u razvoju, doprinosi njihovom isključivanju iz sistema u doglednoj budućnosti“. „Ovakva situacija omogućava korupciju i lišava države u razvoju neophodnog prihoda od poreza. Te zemlje zbog toga zapravo pate od obrnutog švajcarskog Robin Hud poduhvata“, prenosi „Gardijan“ izjavu zviždača.
„Svjestan sam da posjedovanje ofšor računa u Švajcarskoj ne mora da znači i utaju poreza ili neki drugi finansijski zločin. Međutim, vjerovatno je da je značajan broj ovih računa otvoren sa jedinom svrhom da se sakrije bogatstvo od fiskalnih institucija ili izbjegne plaćanje poreza na kapitalnu dobit“, navodi se još u saopštenju.
Iz banke tvrde da su to ranije prakse
Kendis San portparolka banke, u reagovanju na curenje podataka navela je da „Credit Suisse snažno odbacuje navode i implikacije koje se odnose na navodne poslovne prakse banke“. Ona je kazala da većina od procurjelih podataka datira unazad nekoliko decenija u „vrijeme kada su se zakoni, prakse i očekivanja od finansijskih institucija razlikovala u odnosu na danas“.
Curenje nazvano „Švajcarske tajne“ uslijedilo je nakon Panamskih papira 2016, Rajskih papira 2017 i Pandora papira prošle godine. Sva ova dokumenta bacila su svjetlo na tajnovito poslovanje banki, pravnih firmi i ofšor provajdera finansijskih usliga koji omogućavaju bogatim ljudima i institucijama - uključujući i one optužene za zločine - da pomjeraju ogromne sume novca, uglavnom van dometa poreskih i policijskih službi.
Švajcarska da sebi priušti savjest
Nova otkrića će vjerovatno pojačati pravni i politički pritisak na švajcarsku bankarsku industriju i naročito na Credit Suisse banku, koja se još oporavlja od iznenadne smjene dvojice izvršnih direktora.
Sa čvrstim zakonima o bankarskoj tajnosti, Švajcarska je dugo bila utočište sa osobe koje žele da sakriju novac. U posljednjoj deceniji, najveće banke te zemlje - naročito Credit Suisse i UBS - našle su se na meti vlasti u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama koje pokušavaju da suzbiju utaju poireza, pranje novca i druge zločine.
Debata oko toga da li je švajcarska bankarska industrija podvrgnuta dovoljnim reformama će vjerovatno biti ponovo pokrenuta usljed novog curenja. Zviždač tvrdi da banke nijesu jedini krivci za ovakvu situaciju jer one prosto „postupaju kao dobri kapitalisti maksimizirajući profit u pravnom okviru u kojem djeluju“.
„Prosto rečeno, švajcarski zakonodavci su odgovorni za omogućavanje finansijskih zločina a - zahvaljujući direktnoj demokratiji - švajcarski narod ima moć da učini nešto tim povodom. Mada sam svjestan da su zakoni o bankarskoj tajnosti dijelom zaslužni za ekonomski uspjeh Švajcarske, uvjeren sam da tako bogata zemlja treba da bude u mogućnosti da sebi priušti i savjest“.
Bonus video:
