Rat u Evropi! Krik užasa prolomio se i prije nešto više od trideset godina: 27. juna 1991. tenkovi Jugoslovenske Narodne Armije došli su na granice te zemlje prema Italiji i Austriji. Cilj je bio: spriječiti otcjepljenje Slovenije. Da li je moguće na osnovu istorije jugoslovenskih ratova vršiti prognoze za Ukrajinu? Gdje su sličnosti, a gdje razlike.
Ratni ciljevi: Rusija je htjela da brzo "obezglavi" Ukrajinu i postavi marionetski režim. Pokušaj je propao. Umjesto toga ruska vojska sad vodi rat po cijeloj toj zemlji. I nekada u Jugoslaviji, ratni cilj se promijenio za nekoliko dana i sedmica - najprije je vojska pokušala da silom očuva federalnu državu (SFRJ). Kad to nije uspjelo, počeo je rat za teritoriju federacije koja je nestajala - prvo u Hrvatskoj, a uskoro i u Bosni i Hercegovini. Na kraju, 1998-99. jedna "oslobodilačka vojska" se borila za nezavisnost Kosova. Ciljevi su se mijenjali, rat je ostajao.
Pouka: Ako se cilj ne ostvari to ne znači da je zavladao mir
Okvirni uslovi: nijedna velesila, pa ni Rusija, nije bila zainteresovana za rat u kojem se raspadala Jugoslavija. Naprotiv, sile su međusobno koordinisale svoja mirovna nastojanja, dugo vremena bezuspješno. U Savjetu bezbjednosti UN oštro se prepiralo oko pojedinosti, ali je na kraju ipak prihvatana zajednička rezolucija.
Danas su UN paralisane ruskim vetom. Kina, nova svjetska sila, ne priključuje se osudi ruske agresije. Moskva ima atomsko oružje i njime prijeti. Za razliku od situacije od prije 30 godina, sada je u opasnosti mir u svijetu.
Pouka: Površne paralele, kao ona između Putina i Slobodana Miloševića, kojom se samo trebalo pravovremeno suprotstaviti vojnim sredstvima, samo vode u zabludu.
Strategije: U Bosni je najprije srpska, a kasnije i hrvatska strana, pokušala da stvori "etnički čista" područja. Nasuprot tome, ruska vojska ima za cilj da podjarmi čitavu Ukrajinu i da barem veliki dio te zemlje okupira. Radi se o državi, ne o narodu. "Etničko čišćenje" nije planirano. U Ukrajini, koja je 12 puta veća od Bosne i Hercegovine, to se ne bi moglo ni sprovesti.
Pouka: Prihvatiti izbjeglice. Niko ne mora da se plaši da će ostati zauvijek.
Opsada: Glavni grad BiH, Sarajevo, bio je pod opsadom bosanskih Srba od aprila 1992. do septembra 1995. Cilj nije bio zauzimanje i protjerivanje stanovništva, kao u nekim manjim bosanskim gradovima. Taj grad je služio kao talac ili kao zalog za kasniju razmjenu teritorija. Za tu svrhu Sarajevo nije moralo biti izgladnjivano ili potpuno odsječeno od snabdijevanja vodom i strujom; nakon dva mjeseca potpune izolacije grad je vazdušnim mostom neredovno snabdijevan onim najnužnijim.
Pod opsadom je i nekoliko ukrajinskih gradova koji su često mnogo veći nego Sarajevo – kao Marijupolj, koji ima isti broj stanovnika kao Sarajevo, ali je po veličini tek deseti grad u Ukrajini. Za razliku od Sarajeva, ukrajinski gradovi trebalo bi da budu zauzeti. To može značiti da će stanje tamo biti još gore nego u Sarajevu – kako bi se iznudila predaju.
Pouka: Najvažniji su koridori za snabdijevanje.
Evakuacije: Kada stanje postane nepodnošljivo, nedostaju ljekovi – kao već sada u Marijupolju i Harkovu. Kada nema struje i vode, nastupa nestašica hrane i sve glasniji postaju zahtjevi da se ljudima omogući da bezbjedno napuste grad.
Humanitarne organizacije mogu da pomognu, ali, "kod evakuacije se čovjek nikad ne osjeća dobro, jer se time de fakto taktički uključuje u ratna zbivanja", kaže Hansjerg Štromajer, direktor za strategiju pri agenciji UN za koordinaciju humanitarnih akcija (OCHA).
Kad civilno stanovništvo napusti neki grad, vojska koja napada lako može da ga zauzme. "Tu imamo jasan stav", kaže Štromajer, "evakuišemo samo ako to žele obje strane i ljudi kojih se to tiče."
Ne treba da čudi što ništa nije bilo najavljene evakuacije Marijupolja prošlog vikenda. Prema ukrajinskim navodima, grad je trebalo da napusti 200.000 od oko 440.000 stanovnika.
"To je ogroman broj", kaže Štromajer, to je "logistički izuzetno komplikovano". Ako želite da evakuišete sve odjednom, "vjerovatno bi vam bio potreban dug, možda dvonedjeljni prekid vatre“, tako da ćete probati to da uradite u više navrata. "Sve se mora dogovoriti do najsitnijeg detalja. Koliko dugo konvoj iz Marijupolja može da bude na putu? I kuda idu ti ljudi? Potrebno je vrijeme – i potrebno je povjerenje."
Pouka: Uprkos izuzetno velikom broju izbjeglica većina ljudi će ostati u svom domu..
Zaštita civilnog stanovništva: Nakon više mjeseci rata, UN su stacionirale Plave šljemove, najprije u Hrvatskoj, a onda i u BiH. Oni su pomagali u održavanju infrastrukture, brinuli se da putevi budu prohodni, pratili stanje u borbama i mogli da upozore na opasnost. Ali, oni nisu mogli da zaštite civilno stanovništvo od granatiranja i protjerivanja.
U Ukrajini je teško zamisliti Plave šljemove. Štromajer to ne smatra nedostatkom - s humanitarnog stanovišta. Bez mirovnih jedinica, koje lako postanu predmet taktičkih manipulacija zaraćenih strana, humanitarne organizacije mogu uvjerljivije da djeluju neutralno.
"Osnova humanitarnog rada jeste da se s vojskama koje učestvuju u ratu razmjenjuju vrlo detaljne informacije. Kad se najavi konvoj, onda postoji precizno određeno vremensko razdoblje, koje se ponekad možda mora i pomjeriti, ali koje se onda poštuje", kaže Štromajer.
Stvar olakšava činjenica da u sukobu u Ukrajini učestvuju dvije profesionalne vojske, nema dobrovoljačkih bandi kao što je to često slučaj u Africi ili u Siriji.
Pouka: Od vojnog pritiska na Rusiju važniji je moralni pritisak.
Politika i svjetska javnost: U Bosni i Hercegovini je Savjet bezbjednosti UN uspostavio zonu zabrane letova, kao što sad zahtijeva i ukrajinska Vlada. Razlog nije bio to što su vazdušni napadi u ratu igrali neku veliku ulogu - radi se o tome što se uspostavljanje zone zabrane letova tradicionalno smatra početkom vojne intervencije. Ne samo da su zabranjeni letovi, već i pucanje sa zemlje u letilice u tom vazdušnom prostoru - što zauzvrat podrazumijeva bombardovanje iz vazduha na položaje na zemlji.
Ali, efikasnije od stvarnih intervencija u jugoslovenskim ratovima devedesetih bile su rasprave o njima. Svaka prijetnja vojnom intervencijom protiv napadača bila je podsticaj za stranu koja se branila da eskalira rat i učini takvu intervenciju vjerovatnijom.
Pouka: Ko želi da spriječi svjetsku katastrofu, mora imati hrabrosti i da razočara napadnutu stranu.
Bonus video:
