Uspjeh za tursku diplomatiju: Dvije nedjelje nakon početka ruskog napada na Ukrajinu održavaju se prvi razgovori na nivou vlade između Rusije i Ukrajine.
Sastanak ministara spoljnih poslova Sergeja Lavrova i Dmitra Kulebe planiran je za četvrtak (10.3.) u prisustvu turskog ministra spoljnih poslova Mevluta Čavušoglua na marginama takozvanog Diplomatskog foruma u turskom primorskom ljetovalištu Antaliji. Forum, koji se održava redovno, okuplja političare, diplomate i stručnjake iz različitih oblasti za diskusije.
Sastanku najviših diplomata prethodili su veliki diplomatski napori Ankare.
Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je za vikend, tokom jednosatnog telefonskog razgovora sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom, obnovio svoj poziv na prekid vatre i vodio kampanju prije svega za "humanitarne koridore", ali i za potpisivanje mirovnog sporazuma. Erdogan je prethodno razgovarao telefonom i sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Turska, članica NATO, veoma je zainteresovana za mirno rješenje sukoba, i ima bliske veze s obje zemlje.
Istorijske i ekonomske veze sa Ukrajinom
Turska i Ukrajina imaju zajedničku istoriju: Krim je bio dio Otomanskog carstva do kraja 18. vijeka. U današnjoj Turskoj živi oko pet miliona pretežno sunitskih, krimskih Tatara. Turskim novcem se trenutno u Kijevu grade kuće za krimske Tatare koji su napustili Krim nakon ruske aneksije 2014.
Od 2017, građani obje zemlje mogu da putuju samo sa ličnom kartom. Posebno u pogledu ekonomskih odnosa, Ankara i Kijev otvorili su još jedno poglavlje u svojim odnosima – neposredno prije ruske invazije: Vlade su početkom februara dogovorile sporazum o slobodnoj trgovini koji ima za cilj da udvostruči obim trgovine od 4,6 milijardi eura 2021. Turska je 2021. bila najveći strani investitor u Ukrajini s obimom ulaganja od 4,1 milijardu eura.
Zbog svojih isporuka oružja Kijevu, Ankara je indirektno uključena u rat. Ukrajinska vlada je proteklih dana putem društvenih mreža distribuirala nekoliko video-snimaka "uspješnih" operacija turskih dronova protiv ruskih vojnika. Pored bespilotnih letelica, Ukrajina je naručila i jedan broj ratnih brodova turske proizvodnje, koji bi trebalo da značajno ojačaju njenu odbrambenu poziciju u Crnom i Azovskom moru.
Ograničen uticaj na Moskvu
Predsjednik Erdogan nije usvojio rusku retoriku "specijalnih operacija" i više puta je osudio invaziju izjavivši da je to "rat". Djelimično je blokirao prolaz kroz Bosfor ruskim ratnim brodovima i odbio rusko priznanje takozvanih Narodnih republika Donjeck i Lugansk.
Međutim, vlada u Ankari nema drugog izbora osim da se osloni na diplomatsko rješenje konflikta – previše je zavisna od Moskve. Obim trgovine Turske s Rusijom je oko šest puta veći od trgovine s Ukrajinom. Turska dobija više od trećine svojih potreba za prirodnim gasom iz Rusije, a prvu tursku nuklearnu elektranu gradi ruska državna kompanija Rosatom. Za turske građevinske kompanije Rusija je najvažnije strano tržište, a ruski turisti čine najveću grupu stranih gostiju u Turskoj.
Osim toga, Turska i Rusija tijesno su isprepletene u nekoliko regionalnih sukoba. Zajedničke vojne patrole u Siriji i zajednički centar za praćenje prekida vatre nakon jermensko-azerbejdžanskog rata oko Nagorno-Karabaha su samo dva primjera.
Ankara još dobro pamti da za Tursku može biti veoma bolno ako odnose sa Moskvom lakomisleno stavi na kocku. Poslije obaranja ruskog borbenog aviona u zimu 2015. koji je ušao u vazdušni prostor Turske, Rusija je mjesecima zamrzla ekonomske odnose – na štetu Ankare. Poslije nekoliko mjeseci, turska vlada je popustila i predsjednik Erdogan je odletio u Sankt Peterburg da se izvini predsjedniku Putinu.
Sve u svemu, s obzirom na dramatičnu ekonomsku i finansijsku krizu i pad rejtinga kod naroda, teško da tursko rukovodstvo sebi priuštiti ekonomski ili turistički bojkot Rusije.
Turska nada u "prekretnicu"
Uoči pregovora u Antaliji, rusko rukovodstvo se pokazuje jednako neumoljivo kao i u sukobu sa Ankarom prije nekoliko godina. Zahtjevi Moskve prema Kijevu su sljedeći: Ukrajina treba da promijeni svoj ustav i da izbaci želju da uđe u NATO. Umjesto toga, trebalo bi ponovo uspostaviti neutralnost zemlje. Osim toga, Kijev bi trebalo da prizna anektirano crnomorsko poluostrvo Krim kao dio Ruske Federacije i da prihvati dva separatistička regiona Donjeck i Lugansk kao nezavisne države. U Kijevu su svi zahtjevi isprva naišli na odlučno odbijanje.
S obzirom na ćorsokak, ocjena turskog ministra spoljnih poslova početkom nedjelje bila je iznenađenje. Upitan o njegovim očekivanjima od sastanka, Mevlut Čavušoglu je bio izuzetno optimističan. On se nada da će razgovori u četvrtak biti "prekretnica" za rat u Ukrajini.
Bonus video:
