Nekoliko sati pošto su prve ruske rakete pogodile ukrajinske gradove 24. februara, njemački mornarički komandant Terje Šmit - Elijasen dobio je naređenje da isplovi sa pet ratnih brodova pod njegovom komandom u bivšu sovjetsku republiku Letoniju kako bi pomogli u zaštiti najranjivijeg dijela istočnog oboda NATO-a.
Ova hitna depeša bila je dio njemačkih napora da “sve što može da pliva pošalje na more”, kazao je mornarički oficir, kako bi odbranili oblast koju vojni stratezi već duže vrijeme smatraju najslabijom tačkom alijanse. Iznenadno isplovljavanje demonstriralo je kako je ruska invazija gurnula NATO i Njemačku u jednu novu realnost u kojoj se prema mišljenjina zvaničnika, diplomata i obavještajaca suočavaju sa najozbiljnijom prijetnjom za kolektivnu bezbjednost alijanse od Hladnog rata.
Šmit Elijasen, koji je bio stacioniran u njemačkoj baltičkoj luci Kil, govorio je za Rojters na palubi broda Elbe. Usidreni pored njega, sa pogledom na crkvene tornjeve i letonskoj prijestonici Rigi, nalaze se letonski i litvanski brod, a brodovi i mornari iz drugih država uključujući Dansku, Belgiju i Estoniju treba da im se kasnije pridruže.
Prije raspada SSSR-a, NATO je mogao zauzdati Sovjetski Savez blokirajući zapadni ulaz u Baltičko more. Danas, nakon širenja alijanse, NATO i Rusija su zamijenili uloge, a tri male članice saveza bi se u slučaju da dođe do nove gvozdene zavjese mogle naći sa pogrešne strane.
Ukupno 12 NATO brodova sa oko 600 mornara narednih dana treba da počnu operaciju čišćenja mina.
Kada su obavještajni podaci 16. februara pokazali da je invazija izvjesna, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je sadašnju eru nazvao “novom normalom”.
Izgleda kao povratak u prošlost. Osnovan 1949. za odbranu od sovjetske prijetnje, NATO savez se suočava sa povratkom na mehanizovano ratovanje, ogromnim porastom potrošnje na odbranu i mogućom novom gvozdenom zavjesom u Evropi. Nakon što se mučio da pronađe novu ulogu nakon Hladnog rata, suprotstavljajući se terorizmu poslije napada na SAD 11. septembra 2001. i ponižavajućeg povlačenja iz Avganistana 2021, NATO se vratio odbrani od svog prvobitnog neprijatelja.
Međutim postoji razlika, ističe Rojters. Kina, koja se razišla sa Sovjetskim Savezom tokom Hladnog rata, odbila je da osudi rusku invaziju na Ukrajinu, koju Moskva naziva “specijalnom vojnom operacijom”. Stari hladnoratovski nacrti više ne važe, budući da se NATO proširio na istok od 1990-ih, primajući bivše sovjetske države - uključujući i baltičke zemlje Letoniju, Litvaniju i Estoniju 2004.
Početkom februara, Kina i Rusija su izdale snažno zajedničko saopštenje odbacujući širenje NATO-a i dovodeći u pitanje međunarodni poredak predvođen koji predvodi zapad.
Direktni sukob između NATO-a i Rusije mogao bi započeti globalni konflikt.
”Došli smo do prekretnice”, kazao je za za Rojters njemački general u penziji Hans Lotar Domros, koji je bio na čelu jedne od najviših NATO komandi u holandskom gradu Brunsumu do 2016.
”Sada imamo Kinu i Rusiju koje djeluju zajedno, smjelo dovodeći u pitanje globalnu lidersku ulogu SAD... U prošlosti smo govorili da odvraćanje djeluje. Sada treba da se zapitamo: da li je odvraćanje dovoljno?”.
Ovaj stav naglašava i misija Šmita Elijasena - redovna vježba koju je izazvala ruska invazija.
Problem je pristup. Prije raspada Sovjetskog Saveza, NATO je mogao zauzdati Sovjetski Savez blokirajući zapadni ulaz u Baltičko more. To bi spriječilo sovjetsku baltičku flotu da stigne do Sjevernog mora gdje bi njeni brodovi mogli napasti američke konvoje za snabdijevanje.
Danas, NATO i Rusija su zamijenili uloge. Ohrabrena Moskva može opkoliti nove baltičke članice NATO-a, i odsjeći ih od Alijanse. Ukoliko dođe do nove gvozdene zavjese, NATO mora da se pobrine da njene članice ne ostanu sa druge strane.
Tri male zemlje, sa ukupnom populacijom od oko šest miliona ljudi, imaju samo jednu kopnenu vezu sa teritorijom Alijanse. Koridor od oko 65 kilometara se nalazi između žestoko naoružane ruske eksklave Kalinjingrada na zapadu u Bjelorusije na istoku.
Dakle, cilj Šmita Elijasena je da se pobrine da vodeni put ostane otvoren, kao linija za snabdijevanje Švedske i Finske koje nijesu članice NATO-a. Vjeruje se da se milioni tona starih mina, municije i hemijskog oružja nalaze na dnu plitkog Baltičkog mora, kao zaostavština iz dva svjetska rata.
Mine - bilo da su stare ili novije - mogu imati više nego razorne posljedice, kazao je za Rojters Šmit Elijasen. Uočavanje mine, pa čak i samo glasina da se nalazi na određenom mjestu, mogu danima zatvoriti luke dok se područje čisti i pretražuje. Ako se to dogodi na Baltiku, postoji rizik da će “police supermarketa ostati prazne”.
Čak i trgovački brodovi mogu postati vojni faktor u tijesnom zapadnom ulazu u Baltik, kazao je on, govoreći o scenarijima poput incidenta iz marta 2021. godine kada je teretni brod “Ever Given” danima blokirao saobraćaj u Sueckom kanalu.
”Ne možete nikoga kriviti za ovu (vrstu incidenta), to se ne može pripisati”, rekao je za Rojters šef njemačke mornarice viceadmiral Jan Kristijan Kak.
Sljedeća meta?
Za Baltik je ključna kopnena veza između Kalinjingrada i Bjelorusije. Taj koridor je nazvan Suvalki jaz, a njegovo zauzimanje bi odsjeklo baltičke države.
”Putin bi brzo mogao da zauzme Suvalki jaz”, kazao je Domros, njemački general u penziji, dodajući da se to neće dogoditi danas ili sjutra, “ali bi se moglo dogoditi za nekoliko godina”.
Nedavni Putinovi postupci nijesu bili baš predvidivi. On ja 28. februara stavio ruske nuklearne snage u stanje pripravnosti uz retoriku koju je Stoltenberg u izjavi za Rojters nazvao “opasnom i bezobzirnom”.
Iz Kremlja nijesu odgovarali na upite britanske agencije za komentar. Putin tvrdi da je Zapad odbacio ruske bojazni izražene tokom tri decenije NATO širenja i da je postsovjetska Rusija ponižena 1991. godine nakon pada SSSR-a.
On tvrdi da NATO, kao instrument Sjedinjenih Država, jača svoju vojsku na teritoriji Ukrajini na način koji ugrožava Rusiju.
Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu je 11. marta kazao Putinu da Zapad jača vojne snage blizu ruske zapadne granice. Putin je zatražio od Šojgua da sastavi izvještaj o načinu odgovora.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da će baltičke države biti nova meta Rusije. Baltičko more je veliko i prometno brodsko tržište koje povezuje Švedsku, Finsku, Estoniju, Letoniju, Litvaniju i Rusiju sa ostatkom svijeta.
To je “od normalnog mirnog područja postala u oblast u kojoj pažljivo koračate”, rekao je Piter Sand, glavni analitičar platforme Kseneta za mjerenje voznih stopa u vazdušnom i okeanskom saobraćaju.
Sa poremećenom potražnjom i logistikom, naknade koje špediteri plaćaju za premještanje tereta iz Hamburga u Sankt Peterburg i Kalinjingrad smanjene su za 15% od invazije, pokazali su podaci Ksenete.
Skoro 25 godina, Zapad je vjerovao da se Rusija može obuzdati diplomatijom i trgovinom kako bi se zadržala stabilnost i bezbjednost u Evropi. NATO i Rusija su 1997. godine potpisali “osnivački akt” koji je dizajniran da izgradi povjerenje i ograniči prisustvo snaga obje strane u istočnoj Evropi.
Alijansa je takođe pokušala da izgradi partnerstvo sa Rusijom, koja je učestvovala u NATO vježbama u Baltiku 2012. godine, kazao je američki admiral u penziji Džejms Fogo, koji je komandovao američkim i NATO flotama u Evropi skoro deceniju do 2020.
Nakon što je Rusija pripojila Krim 2014. godine, NATO je stvorio male, multinacionalne borbene jedinice u Poljskoj i tri baltičke države, koje bi svojim isturenim prisustvom trebalo da odvrate Moskvu. Međutim, broj pripadnika u tim jedinicama je usklađen kako ne bi prekršio “osnivački akt”, koji je podrio sposobnost NATO-a da šalje trupe na Baltik i u Poljsku na stalnoj osnovi.
”Svi smo mislili da više neće biti neprijatelja”, kazao je za Rojters admiral Rob Bauer, predsjedavajući NATO vojnog odbora. “Sada smo suočeni sa jednom zemljom koja pokazuje da je agresivna, da ima snage za koje smo mislili da više neće biti upotrebljavane”.
Mada se brojevi stalno menjaju, broj trupa pod komandom vrhovnog komandanta savezničkih snaga NATO-a u Evropi (SACEUR) Toda Voltersa se više nego udvostručio od ruske invazije, na oko 40.000, kazali su diplomate i zvaničnici NATO-a.
NATO saveznici su takođe prebacili pet nosača aviona u evropske vode, u Norvešku i Mediteran, povećali broj ratnih aviona u vazdušnom prostoru NATO-a i više nego udvostručili veličinu borbenih jedinica na Baltiku i u Poljskoj. Snage zemlje domaćina broje oko 290.000 u regionu, ali uglavnom pod nacionalnom kontrolom.
Njemački preokret
Najveća promjena u novoj normali NATO-a jeste promjena njemačke višedecenijske politike male potrošnje na odbranu, tvrde diplomate, bivši zvaničnici i eksperti. Sputana krivicom zbog svoje ratne prošlosti i pacifizmom među svojim stanovništvom, Njemačka se odupirala pritisku SAD da poveća potrošnju na odbranu na 2 odsto ekonomske proizvodnje, koliko je zacrtani cilj NATO-a. Francuska i Britanija ispunjavaju cilj, ali je nemačka potrošnja na odbranu u 2021. iznosila svega 1,5 odsto.
Sa ostarjelom opremom i manjkom kadra, Berlin se decenijama smatrao slabim partnerom zbog nevoljnosti da šalje trupe u borbene operacije.
Međutim, njemački kancelar Olaf Šolc je 27. febriuara kazao da će Berlin sada ispuniti cilj od dva odsto - i obećao da će uložiti 100 milijardi eura u vojsku.
Njemačka je već neko vrijeme zabrinuta zbog prisustva Moskve u Baltičkom moru. Nakon ruske aneksije Krima, Berlin je stvorio savez zapadnih mornarica u Baltičkom moru.
”Jednostavno smo morali da uzmemo u obzir činjenicu da smo - htjeli to ili ne - mi gromada u ringu”, rekao je šef mornarice Kak. “Način na koji mi, kao manji partner, gledamo na Sjedinjene Države, tako na nas gledaju naši partneri ovdje”.
Ubrzo nakon ruske invazije, Berlin je najavio da će kupiti 35 borbenih aviona Lockheed Martin F-35 od SAD kako bi zamijenio svoju zastarjelu flotu Tornado.
Nema više ograničenja
Sjedinjene Države takođe premještaju dodatnu vojnu opremu u Evropu, uključujući vozila i opremu u Belgiju, Holandiju, Njemačku i Poljsku koju mogu odmah koristiti pristigle američke trupe, umjesto da nedjeljama čekaju da stignu tenkovi i kamioni iz američkih baza.
Daglas Lut, bivši američki ambasador pri NATO-u, kazao je za Rojters da nova normala za NATO treba da bude korak naprijed naprijed u odnosu ono na što je alijansa pristala nakon Krima. Vjerovatno će biti napisano u zvaničnom NATO strateškom dokumentu, poznatom kao “strateški koncept”, koji će biti dogovoreen na narednom NATO samitu u Madridu u junu.
”Vidjećete napredak borbenih sposobnosti kako bi istovremeno uvjerili istočne saveznike i poslali jasniju poruku odvraćanja Rusiji”, rekao je Lut.
On je kazao da postojeće NATO multinacionalne borbene jedinice na Baltiku i u Poljskoj - koje su prvobitno imale ukupno oko 5000 vojnika - treba da budu značajno povećane. Kazao je da očekuje “isturenije pozicioniranje sofisticiranih protivazdušnih odbrambenih sistema”, uključujući Patriot i druge sisteme na Baltiku i Poljskoj. On takođe očekuje dodatno pozicioniranje američkog oružja i vojne opreme u Evropi. Više NATO snaga moglo bi biti stacionirano u Rumuniji, Bugarskoj, Slovačkoj i Mađarskoj.
Američka delegacija u NATO odbila je da komentariše. Njena izaslanica Džulijan Smit, kazala je 15. marta da se alijansa obavezuje da će “pozicionirati više snaga u Centralnu i Istočnu Evropu i razviti nove instrumente politike”.
Međutim - isto kao i tokom Hladnog rata - NATO će morati da nastavi da komunicira sa Rusijom kako bi izbjegli rizik od incidenata sa potencijalno razornim posljedicama.
”NATO ima odgovornost da učini više od pukog pokušaja da Rusiju zadrži van”, rekao je Adam Tomson, bivši britanski ambasador pri NATO-u, a sada direktor istraživačkog centra Evropske mreže lidera u Londonu. “Radi se o upravljanju neizbježnom strateškom nestabilnošću.
Bonus video:
