Polovina ukrajinske dece raseljena su zbog ruske invazije. Među njima je i djevojčica u bolničkom krevetu u gradu blizu granice sa Poljskom.
Da bi došla do grada, Zlata Mojsenko preživjela je hronične srčane probleme, dnevna bombardovanja, višednevno skrivanje u vlažnom i hladnom podrumu i spavanje u hladnom automobilu.
Zlata je bila u tolikom stresu da je njen otac rizikovao život da se vrati u njihov stan, 90 kilometara južno od prijestonica Kijeva, da spasi hrčka Lolu da bi je utješio.
Životinja je sada u malom kavezu pored Zlatinog kreveta u učionici koja je pretvorena u poljsku bolnicu, kojom upravljaju izraelski zdravstveni radnici.
Djevojčica i njena porodica nadaju se da će se pridružiti prijateljima u Njemačkoj ako budu mogli da srede papire koji bi dozvolili njenom ocu da sa porodicom pređu granicu.
"Želim mir za svu Ukrajinu", kaže stidljivo, za agenciju Asošijeted pres, ukrajinska devojčica.
Ujedinjene nacije saopštile su da je polovina ukrajinske djece, ili 4,3 miliona od oko 7,5 miliona, pobjegla iz svojih domova, uključujući i 1,8 miliona izbjeglica koje su napustile zemlju.
Deca su svugdje - zgučena među torbama na željezničkim stanicama, u šatorima humanitarnih organizacija, konvojima za evakuaciju. Riječ je o jednoj od najvećih raseljenih grupa od Drugog svjetskog rata.
Zlatina majka, Natalija, je na ivici suza. U četvrtak je mjesec dana rata, i ona više ne može da izdrži.
"Tražim pomoć za našu djecu i starije", kaže Natalija.
Prisjeća se bijega iz njihove zajednice Bila Cerkva, zbog kojeg je bio ugrožen život njene ćerke, uz stalne prijetnje od vazdušnih napada.
Dok su ruski avioni izvodili napade, čija meta je bila lokalna vojna baza, porodica je odlučila da bježi. Nedjelju dana su se skrivali u hladnom, vlažnom podrumu u jednom selu. Zlatina porodica pokušavala je da je smiri i da se brine o njoj, s obzirom na to da joj je zbog srčanih problema potrebna stalna njega.
"Davali smo joj ljekove da je smirimo", priča njena majka.
Međutim, to nije bilo dovoljno. Svaki glasan zvuk je bio uznemirujući.
Porodica nije imala mnogo opcija, bez prijatelja koje bi mogla da nazove da im pomognu da se domognu Poljske i bezbjednog skloništa.
Na kraju su pokušali da se sklone kod poznanice djevojčinice bake, Nađe, ali su ih pratili zvukovi aviona i sirena.
Na putu do granice, Zlata i njena porodica spavali su u automobilu na velikoj hladnoći. Na granici su vraćeni, zbog nesporazuma u pogledu dokumenata i Zlatinog oca. Ukrajina ne dozvoljava muškarcima od 18 do 60 godina da napuste zemlju u slučaju da budu regrutovani, uz malo izuzetaka.
Porodica je zatim slučajno čula za izraelsku poljsku bolnicu u ukrajinskom pograničnom gradu Mostiska. Sada se oporavljaju u relativnom komforu, bez oglašavanja sirena.
Povremeno, da bi prekinula tišinu, Zlata svira klavir u školi. Njena majka kaže da joj je klavir nedostajao dok su bježali i ponosno pokazuje nastupe svoje ćerke na Jutjubu. Na najnovijem video snimku, međutim, vidi se podrum u kojem su se krili - jedna sijalica i betonski zidovi - i majka koja priča kako "imaju samo krompire i nekoliko ćebadi".
Za sada, dok porodica ponovo ne krene na put, ima malo mira. Zlatin crtež okačen je u hodniku. Na obližnjem krevetu su plišana panda i lutka. Djevojčica se oporavlja.
Stigla je u poljsku bolnicu teško dehridrirana, kaže jedan od izraelskih ljekara Majkl Sigal koji je rođen u Kijevu, i kojeg su potresle priče koje stižu iz domovine.
"Bliska mi je srcu", kaže Sigal za Ukrajinu. Ljudi su izgubili sve "za kratko vrijeme". Zlatina porodica je "došla ovdje plačući, nisu znali šta da rade", dodaje.
Zdravstveno osoblje je pomoglo i čak liječilo hrčka, Zlatinog prvog kućnog ljubimca, kažu ljekari.
To podsjećanje nasmijalo je Nataliju, Zlatinu majku.
“Hrčak je zvijezda na klinici. Takođe je bio u stresu."
Bonus video:
