Rusija zahtijeva od Ukrajine da isključi mogućnost pristupanja Sjevernoatlanskom paktu. Ali, zbog opasnosti od Rusije, i tradicionalno neutralne zemlje se danas sve više priklanjaju zapadnoj vojnoj alijansi.
Neutralna Ukrajina po ugledu na Švedsku ili Austriju? Ruski pregovarači su iznijeli taj predlog sredinom marta kao mogući način da se izađe iz rata.
"To je varijanta o kojoj se razgovaralo i koja bi mogla da se posmatra kao izvjestan kompromis", rekao je 16. marta zamjenik šefa predsjedničke administracije u Kremlju Dmitrij Peskov.
Ukrajina je bila formalno neutralna od sticanja nezavisnosti 1990. do 2014, ali pod utiskom ruske aneksije Krima, ukrajinski parlament je odustao od te politike.
Godine 2019. velikom većinom izglasao je promjenu ustava prema kojoj su članstvo i u Evropskoj uniji i u Sjevernoatlanskom paktu državni ciljevi ustavnog ranga.
Rusija želi da spriječi ostvarivanje tih ciljeva. NATO ionako ne želi da primi Ukrajinu, jer neće da bude uvučen u rat sa Rusijom. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u međuvremenu je priznao da je ulazak Ukrajine u NATO neostvariv.
Neutralnost kao izbor ili kao nametanje
Može li neutralnost Švedske, Finske ili Austrije biti model za Ukrajinu? Svaka od tih zemalja ima različitu predistoriju neutralnosti. Austriju su, kao i Njemačku, krajem Drugog svjetskog rata okupirali saveznici. Sovjetski Savez je 1955. pristao da povuče vojsku iz Austrije tek kada se Beč državni ugovorom obavezao na "trajnu neutralnost".
Leos Miler je istoričar na Univerzitetu Stokholm i autor je knjige "Neutralnost u svjetskoj istoriji".
On kaže da je Austrija tada dobila "neutralnost odozgo, na osnovu ugovora velikih sila".
Švedska je, za razliku od Austrije, sama izabrala neutralnost. Ona je na snazi već 200 godina, otkako je Švedska 1809. u ratu sa Rusijom izgubila Finsku koja je tada bila u sklopu švedske države.
A Finska je 1917. sama izborila nezavisnost. Ona ju je odbranila u dva rata protiv Sovjetskog Saveza.
"Mi ne bismo zadržali suverenost da nismo sami proglasili pragmatičnu neutralnost koja ni u kom slučaju nije ideološka", kaže bivši finski premijer Aleksandar Stub.
Ali on dodaje da je manevarski prostor Finske u hlandoratovskim vremenima bio veoma mali.
Neutralne zemlje na manevrima NATO
U sva tri slučaja neutralnost je omekšala u posljednje tri decenije. Austrija, Finska i Švedska nisu doduše pristupile do danas nijednom vojnom savezu, ali su 1995. zajedno ušle u Evropsku uniju. A ona ima zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku sa vojnim elementima. Ove nedjelje su, recimo, ministri spoljnih poslova EU odlučili da formiraju zajedničku jedinicu za brzu intervenciju sa 5.000 vojnika.
Naročito zemlje u ruskom komšiluku – Finska i Švedska – traže sve intenzivniju vojnu saradnju sa zapadnom vojnom alijansom. Obje zemlje učestvuju na vojnoj vežbi "Hladni odgovor" (Cold Response) koja se održava na sjeveru Norveške, nekoliko stotina kilometara od ruske granice.
Vježba je planirana prije početka ruske invazije u Ukrajini, ali sada ona poprima drukčije značenje.
Juna prošle godine su Švedska i Finska održale zajedničku vojnu vježbu "Arktički izazov 2021" (Arctic Challenge) i na nju su pozvale sedam država koje su članice Sjevernoatlanskog pakta, a među njima je bila i Njemačka.
Velika većina Finaca za ulazak u NATO
Za razliku od Austrije, Finska i Švedska osjećaju da su "strateški izložene", kako to opisuje istoričar Miler.
On navodi i razloge, kao što su veoma dugačka finsko-ruska granica, složena situacija u članicama Sjevernoatlanskog pakta Estoniji i Letoniji, koje imaju značajne ruske manjine, kao i rusku eksklavu Kalinjingrad, koja je puna naoružanja, a nalazi se na susjednoj obali Baltičkog mora.
Sada se u Švedskoj, kao i u Finskoj, diskutuje o mogućem odustajanju od neutralnosti i uključenju u NATO. To bi tim zemljama, prema članu 5 sjevernoatlanskog ugovora, garantovalo pomoć svih članica ako ih neko napadne.
Bivši finski premijer Stub smatra da će Finska "definitivno" pristupiti zapadnoj vojnoj alijansi.
On računa da će finski zahtjev za prijem u NATO uslijediti "za nekoliko mjeseci".
Najnovije ankete pokazuju da taj korak podržava 62 odsto Finaca, a samo ih je 16 odsto protiv.
"Voz je pošao sa stanice", rekao je Stub, "a krajnje odredište je glavni štab NATO".
Njemački kancelar Olaf Šolc rekao je da bi Finska zaista bila dobrodošla, ako postavi zahtjev za članstvo.
Leos Miler je oprezniji što se tiče Švedske. Relativna većina Šveđana jeste za ulazak u NATO (41%), dok se 35 odsto ispitanika tome protivi. On smatra da će to biti glavna tema na parlamentarnim izborima u septembru. Miler uočava da se raspoloženje u zemlji već poprilično promijenilo od početka rata. On zagovara zajednički, koordinisan ulazak Švedske i Finske u NATO, ako obje zemlje to žele.
Demilitarizacija "nezamisliva za neutralnu zemlju"
Dvije zemlje koje bi zbog ruske prijetnje mogle odustati od svoje neutralnosti tako ne mogu poslužiti kao model za Ukrajinu. U Austriji ne postoji slično pomjeranje, ali ona se geostrateški nalazi u sasvim drugačijoj poziciji.
Leos Miler smatra da neutralnost za Ukrajinu ne može da funkcioniše, bez obzira po kojem modelu. Kaže da bi druge sile ili organizacije, kao što su SAD, Rusija ili NATO, morale da budu garanti za tu neutralnost i morale bi zaštititi Ukrajinu u slučaju napada.
"To, međutim, podrazumijeva međunarodno pravo, sporazum i organizacije koji funkcionišu. Ali Rusija danas raskida sa svim tim", kaže Miler.
On takođe smatra da ruski zahtjev o "demilitarizaciji Ukrajine" predstavlja "nezamisliv zahtjev za neutralnu zemlju".
Miler navodi primjer Švedske i Švajcarske – Ukrajina bi morala da ima odbrambene kapacitete kao i te zemlje.
Ukrajina je već jednom doživjela trenutak kada su se međunarodne garancije pokazale kao bezvrijedne.
Budimpeštanski memorandum je 1994. obavezao Ukrajinu da Rusiji preda atomsko naoružanje koje je proisteklo iz konkursne mase Sovjetskog Saveza.
Rusija, SAD i Velika Britanija su se zauzvrat obavezale da će poštovati ukrajinsku suverenost i granice. Dvadeset godina kasnije, Rusija je izvršila aneksiju ukrajinskog Krima, a dvije zapadne zemlje potpisnice su to dozvolile.
Trenutak kao 1914.
Poput bivšeg finskog premijera Stuba, i švedski istoričar Miler smatra da je rat u Ukrajini dramatična prelomnica: "Putinov rat upravo ruši svjetski poredak poslije 1945".
A Aleksandar Stub dodaje: "Ovaj trenutak je za moju generaciju ono što su za druge bile 1914. ili 1939. ili 1989."
On smatra da će sada ponovo biti podignuta gvozdena zavjesa u Evropi i da će Rusija biti potpuno izolovana.
Prema Stubu, sa Rusijom će se jednom opet uspostaviti neke veze: "Ali za mene kao za Finca je dramatično saznanje da ćemo mi sa zajedničkom granicom od 1.340 kilometara u dogledno vreme jedva imati kontakt sa našim susjedom."
Ukoliko Finska odustane od svoje neutralnosti i uključi se u NATO, zapadni vojni savez i Rusija će se na toj dugoj granici na sjeveru Evrope direktno sučeliti.
Bonus video:
