Nekada veoma prometan granični prelaz Imatra, na granici Finske sa Rusijom, sada miruje, dok stanovnici grada nervozno gledaju na svog velikog istočnog susjeda poslije njegove invazije na Ukrajinu.
Rojters donosi priču o ovom gradu, koji je dom za 26.000 ljudi i jedan je od devet kopnenih prelaza duž 1.300 kilometara duge granice Finske sa Rusijom
Prije pandemije virusa Kovid-19, ovaj grad je svake nedjelje dočekivao hiljade ruskih turista, koji su u Finsku stizali u kupovinu, u banje ili u posjetu prijateljima i rođacima.
Međutim, od kada je Moskva pokrenula, kako kaže, "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, stanovnici Imatre su postali zabrinuti - zabrinutosti koja je navela Finsku da razmisli o pridruživanju u NATO, što bi predstavljalo glavni stub njene bezbjednosti.
"Malo sam uplašena", rekla je 81-godišnja Marja-Liisa Kantokivi, koja je sa druge strane granice evakuisana u Imatru kada je Finska izgubila oko 10 odsto svoje teritorije nakon pokušaja invazije Sovjetskog Saveza na ovu zemlju tokom Drugog svjetskog rata.
"Živim dva-tri kilometra odavde, u prvim stambenim zgradama sa kojima se susrećete kada dolazite iz njihovog (ruskog) pravca", dodala je Kantokivi.
Finska je dugo izbjegavala nesuglasice sa Rusijom zarad prijateljskih odnosa, ali je premijerka Sana Marin u srijedu rekla da mora biti spremna na sve vrste odgovora Moskve sada kada Helsinki teži pridruživanju NATO-u. Ona je istakla da će odluka o članstvu u NATO biti donijeta u narednim sedmicama.
Visoki ruski bezbjednosni zvaničnik i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev rekao je da bi Moskva mogla da rasporedi nuklearno oružje u regionu Baltičkog mora kako bi obnovila vojnu ravnotežu ako NATO primi Finsku i Švedsku.
Tokom 2019, prije pandemije virusa Kovid-19, strani turisti su ostvarili 1,9 miliona putovanja u region Imatra. Gotovo svi su bili Rusi, koji su ostvarili više od 310 miliona eura prihoda za region, pokazuju podaci kompanije "TAK Travel Research".
"Sada gubimo oko milion eura svakog dana, jer je ta interakcija izgubljena", rekao je za Rojters Kimo Jarva, gradonačelnik najvećeg grada u regionu Lapenranta, dodajući da su prekinuli sve veze sa Rusijom nakon napada na Ukrajinu.
Nekoliko izloga stoje prazni u Imatri, dok se objave sa autobuske stanice Svetogorska na ruskoj strani granice čuju preko pustog, a i dalje zavijanog graničnog prelaza.
Do 1944. Svetogorsk je bio poznat kao Enso, srce najvećeg industrijskog regiona Finske sa sjedištem fabrike hartije, koja je predata Moskvi poslije Drugog svjetskog rata. Sedamdesetih godina prošlog vijeka Finci su se vratili da renoviraju fabriku - za Sovjetski Savez.
Naglo pogoršanje odnosa između Moskve i Zapada nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim 2014. godine podstaklo je neke Ruse da obezbijede sebi prebivalište u Finskoj.
Ana i Aleksandar su iz drugog najpoznatijeg ruskog grada Sankt Peterburga, udaljenog manje od 200 kilometara, ali sada žive u Imatri. Oni posjeduju i umjetničku galeriju u Lapenranti.
"Čista priroda u Finskoj je ono što daje snagu i pomaže... To je kao hram", rekla je Ana za Rojters, dok je objašnjavala njihovu odluku da se presele i opisivala svoju duboku tugu zbog rata u Ukrajini.
Dok jugoistočna Finska ima hiljade stanovnika koji govore ruski, malo je onih koji su sada spremni da daju intervjue. Ana i Aleks su tražili da ne daju svoja prezimena, plašeći se mogućih poteškoća kada odu u Rusiju.
"U Finskoj živimo kao u raju", rekao je Aleksandar.
"Kada se ujutru probudim i izađem na terasu čini mi se kao da se ništa nije promijenilo, ali u stvarnosti je cijeli svijet sada drugačiji".
Druga stanovnica Imatre Katri, takođe je zvučala oprezno dok se prisjećala svog detinjstva u obližnjoj Estoniji - koja je prije 1991. bila dio Sovjetskog Saveza - gdje nije imala slobodu govora. Ne može, a da ne osjeća zabrinutost zbog života tako blizu granice.
"Možda bi ljudi trebalo da budu spremni na činjenicu da ćemo možda morati brzo da odemo“, rekla je ona.
Bonus video:
