Stanislav Asejev je proveo dvije i po godine u zloglasnom zatvoru kojim upravljaju proruski separatisti na istoku Ukrajine, gdje su, kako je rekao, on i drugi zatvorenici redovni mučeni, ponižavani i primoravani da nose vreće ne glavi.
Ipak, čak ni on nije bio spreman za mučne scene zlostavljanja i pogubljenja kojima je svjedočio u gradiću Buča u Kijevskoj oblasti, piše "Njujork tajms".
"Mislio sam da neću vidjeti genocid svojim očima, iako imam puno iskustva iz ovog rata," rekao je 32-godišnji Asejev.
On je vrijeme provedeno u zatvoru dokumentovao u memoarima objavljenim 2020. godine. Sada ruska invazija zadaje nove fizičke i emocionalne ožiljke.
U Buči, "leševi leže ispred svake privatne kuće", rekao je Asejev, koji je tamo nedavno bio sa jedom dobrovoljačkom vojnom jedinicom da pomogne da se osigura bezbjednost te oblasti pošto su ukrajinske snage potisnule Ruse nazad.
Asejev se preselio u Kijev da bi godine robije ostavio za sobom, ali je ratne traume ponovo osjetio u februaru, kada su rakete zviždale u istočnom predgrađu Brovari.
Asejev je izabrao novi način borbe protiv sopstvenih strahova i ljutnje. Prvi put u životu je uzeo oružje u ruke, boreći se za grad u okviru snaga Teritorijalne odbrane, dobrovoljačke jedinice u ukrajinskoj armiji.
Odrastao uz ruski jezik i kulturu
"Njujork tajms" navodi da je Asevljeva priča ekstremna verzija one koju mnogi Ukrajinci danas doživljavaju, dok ruska vojska vrši nasilje, neselektivno i na drugi način, širom zemlje. Njegova iskustva su dovela do toga da neko ko je odrastao uz ruski jezik i rusku kulturu, uz pogled na svijet koji je relativno naklonjen Moskvi - sve to odbaci do te mjere da je spreman da ubija ruske vojnike, piše američki list.
Rođen je u gradu Makijivka na istoku Ukrajine. Ruski je bio njegov maternji jezik, a odrastao je slušajući sovjetske rok bendove, čitajući Dostojevskog na originalnom ruskom i učeći istoriju iz pretežno ruske perspektive.
On je ispričao da je prije separatističkog rata koji je izbio 2014. bio naklonjen viziji predsjednika Vladimira Putina o Ukrajini kao dijelu "ruskog svijeta".
"Zaista sam imao takve iluzije o Putinu, o Velikoj Rusiji, svim tim stvarima", rekao je za "Tajms".
One su razbijene njegovim iskustvima nakon 2014. i sada ne želi da govori ruski, osim kada priča s majkom.
Njegova iskustva su dovela do toga da neko ko je odrastao uz ruski jezik i rusku kulturu, uz pogled na svijet koji je relativno naklonjen Moskvi - sve to odbaci do te mjere da je spreman da ubija ruske vojnike
Makijivku su 2014. okupirali proruske separatističke snage lojalne samoproglašenoj Donjeckoj Narodnoj Republici. Mnogi njegovi prijatelji su se prijavili da se bore na strani pobunjenika koje podržava Moskva, pod uticajem ruske propagande da su ukrajinski fašisti preuzeli vlast u Kijevu, piše njujorški dnevnik. Asejev je rekao da je nedugo nakon toga shvatio da su separatisti ti koji krše ljudska prava.
O tim zloupotrebama je počeo da piše 2015. za dnevni list "Ukrajinska pravda" kao i za Radio Slobodna Evropa koji finansira Amerika, te za liberalni nedjeljnik "Ogledalo". On je još dvije godine izvještavao pod pseudonimom, dok nije priveden 2. juna 2017.
Asejev je prvo odveden u "Kancelariju", zatvor u grupi zgrada duž bulevara u centru Donjecka koji je prije rata služio kao poslovni prostor. Nakon premlaćivanja i mučenja elektrošokovima, proveo je šest nedjelja u samici, u ćeliji koja je bila toliko hladna da je morao da drži flaše sa sopstvenom mokraćom da bi se ugrijao.
Zatim je prebačen u zatvor "Izolacija", nazvan po bivšoj fabrici izolacije, koja je postala kulturni centar nakon što je fabrika iz sovjetskog doba bankrotirala. Asejev tvrdi da su ga tamo tukli i mučili više od dvije godine, prije nego što je pušten u razmjeni zarobljenika 2019. godine, neposredno prije Nove godine, nakon 962 dana zatočeništva.
"Nije ih briga koga će ubiti"
Ukrajinski novinar kaže da njegov progon i današnje rušenje gradova oko Kijeva i širom južne i istočne Ukrajine, od kojih su mnogi ruska govorna područja, opovrgavaju tvrdnju Kremlja da je započeo rat kako bi etničke Ruse i one koji govore ruski, zaštitio od "nacista" koji navodno vladaju u Kijevu.
"Njih nije briga koga će ubiti. Ja govorim ruski, odrastao sam na ruskoj kulturi, na ruskoj muzici, knjigama, bioskopu, čak i na sovjetskoj na neki način".
Uprkos tome, dodao je, "ovi ljudi me definitivno smatraju neprijateljem, baš kao i one koji su odrasli negdje u Lavovu na potpuno drugačijim vrijednostima", rekao je Asejev, misleći na grad gdje se pretežno govori ukrajinski, na zapadu zemlje, gdje, kako piše "Tajms", "kuca srce ukrajinskog nacionalizma".
"Za njih država Ukrajina jednostavno ne postoji, i to je sve", rekao je Asejev o ruskom rukovodstvu. "A svako ko se sa tim ne slaže, već je neprijatelj."
On je nastavio da piše i da se zalaže za Ukrajinu čak i dok prolazi kroz vojnu obuku. Nedavno je posjetio novooslobođeni grad Buča, mjesto brojnih navodnih zvjerstava ruskih vojnika, i na Fejsbuku postavio fotografije lokacije masovne grobnice.
Samoubistvo kao jedina sloboda
Asejev je u memoarima napisao poglavlje o tome kako i zašto je razmišljao da sebi oduzme život u zatvoru.
"Izbor da oduzmem sebi život, mislio sam, bila je posljednja sloboda koju sam imao", napisao je.
U video poruci koju je američki državni sekretar Entoni Blinken podijelio na svom Instagram nalogu, Asejev se prisjetio ove misli dok je govorio o zatočeništvu u "Izolaciji" i uputio je molbu zapadnim liderima da se ne plaše Rusije ili Putina.
"Oduzeli su sve - rođake, prijatelje, komunikaciju, čak i stari kalendar" koji je visio u njegovoj ćeliji, rekao je. "Ali jedno nisu mogli da mi oduzmu: bio sam spreman da umrem. To je nešto što se čovjeku ne može oduzeti čak ni kada mu se sve drugo oduzme".
I to je, kako je rekao, razlog zašto se Ukrajina suprotstavila navodno nadmoćnijim ruskim snagama i zbog čega će na kraju pobijediti.
"To je sada cijela naša zemlja. Prije ćemo umrijeti nego odustati ili izgubiti. I zato je Ruska Federacija već izgubila u ovom ratu".
Bonus video:
