Dok se još navikavao na osjećaj pištolja u rukama i vojničkog zamora, iznenada Anton se našao okružen ukrajinskim snagama. Meci su letjeli oko njegove glave, a jedan ga je pogodio ruku.
"To je bio naš prvi sukob sa neprijateljem - nismo čak ni pucali. Upali smo u zasjedu, nismo mogli da uzvratimo. Morali smo da se predamo", priča za Gardijan Anton, 21-godišnji ruski vojnik.
Gardijan navodi da su Antona zarobile ukrajinske snage u blizini Nikolajeva 2. marta, dok su ruske snage izvodile ofanzivu na strateški važan brodograditeljski grad u blizini Crnog mora.
Anton, koji je tražio da se ne objavljuje njegovo pravo ime, proveo će narednih 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu. Na kraju, sredinom aprila, pušten je nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zatvorenika sa Ukrajinom, pa je sa novinarom Gardijana razgovarao sa ruske teritorije.
Gardijan napominje da je Antonova priča veoma rijedak prikaz ruskih ratnih zarobljenika, pošto su i Rusija i Ukrajina objavile vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa.
Jedan od članova Antonove porodice potvrdio je za Gardijan da je on bio uhvaćen u Ukrajini i potom razmijenjen, ali ovaj medij dodaje da nije mogao da provjeri sve detalje njegove priče.
Anton, koji dolazi iz malog udaljenog grada u Sibiru, rekao je da je potpisao ugovor da se pridruži vojsci prošlog decembra, ubrzo nakon što je završio stručnu školu.
"Gledajući unazad trebalo je da učinim sve da izbjegnem vojsku", rekao je Anton.
Antonova jedinica tokom posljednjih dana decembra prvi put je premještena na poluostrvo Krim koje je aneksirala Rusija, gdje im je rečeno da učestvuju u "jednonedjeljnom" kursu obuke.
Anton tvrdi da do tada praktično nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat punog obima.
Kako su na Krimu sedmice prolazile, Anton je rekao da su neki pripadnici njegove jedinice počeli da se brinu da će biti odvedeni u rat, što je on tada još smatrao potpuno "apsurdnim".
"Mnogi mladi momci nisu mogli ni da zamisle da ćemo krenuti u rat. O tome su nam rekli u posljednjem trenutku, noć prije invazije. Na kraju krajeva, zaista nije fer kako su se ruske vlasti odnosile prema meni. U Ukrajinu su me poslali potpuno nespremnog", kaže Anton.
Dan nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, Antonovoj jedinici je naređeno da sa Krima pređe u zemlju. On je rekao da su oklopnim vozilima odvezeni do predgrađa Nikolajeva, koji je bio pod teškim napadom ruskih snaga u prvim danima rata.
Dalje su nastavili pješice, a dio jedinice se odvojio od glavne grupe i 2. marta, manje od sedmicu nakon ulaska u zemlju, upali su u zasjedu ukrajinskih snaga. Ubrzo nakon toga, ranjenom Antonu ukrajinske snage su stavile vreću na glavu dok je prebačen u zatvorsku ćeliju, čiju lokaciju, kako je rekao, još ne zna.
U početku život u zatočeništvu obilježio je dominantan strah.
"Počnete da se tresete na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da ti neće biti posljednji i da nećeš biti ubijen", prisjeća se Anton.
Istakao je da nije bio fizički napadnut tokom boravka u zarobljeništvu, ali je naveo da su ukrajinski stražari psihički mučiti njega i druge ruske vojnike.
"Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo dnu društva. Prijetili su da će da nas izgladnjuju".
Dodao je da i ako su neki čuvari imali namjeru da ih povrijede, većina je ostala mirna i "nije dozvoljavala da se javi životinjski instinkt".
Svakodnevna dosada ubrzo je postala najveći izazov, rekao je Anton.
"Ako smo imali sreće dobili bismo nešto nasumično da pročitamo. Ponekad su nam puštali da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji. Većinu dana samo bismo zurili u zidove ispred sebe", rekao je Anton i dodao da je tokom zarobljeništva tri puta premješten.
U jednom trenutku su ga zamolili da snimi intervju o svom hapšenju sa istaknutim ukrajinskim vlogerom. Ukrajinski zvaničnici dali su novinarima i vlogerima pristup da intervjuišu ruske ratne zarobljenike. Takve video snimke na Jutjubu su pogledale stotine hiljada ljudi, ali su se i oni suočili sa kritikama zbog kršenja Ženevskih konvencija.
"U takvoj situaciji, kao zatvorenik, razumijete da zapravo nema izbora da kažete ne. Saglasite se uprkos tome što su rekli da možete i da odbijete", rekao je Anton.
Konačno, početkom aprila, Antonu je rečeno da će biti razmijenjen za ukrajinskog vojnika. Kako kaže bio je dio razmjene "jedan za jedan" u kojoj je učestvovalo 17 drugih ruskih vojnika, koja se dogodila u blizini ukrajinskog grada Melitopolja.
Čim se vratio u Rusiju, bezbjednosne službe su ga intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.
"Željeli su da znaju da li mi još mogu vjerovati. To je bila standardna procedura", rekao je.
Tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je pravi danak koji je vrijeme u zarobljeništvu nanijelo njegovom umu i tijelu.
"Tokom boravka u zarobljeništvu, blokirao sam većinu svojih emocija. Samo sam pokušao da ne razmišljam o svom životu. A sada, imam stravične snove, jedva mogu da spavam. Mnogo sam se ugojio", rekao je.
Anton je rekao da su mu vlasti dale oko 2.500 eura kao kompenzaciju za povrede. Prema ruskom vojnom zakonu, vojnici ne dobijaju nikakvu posebnu nadoknadu zato što su držani kao ratni zarobljenici, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od povreda.
Ipak, nakon iskustva u Ukrajini, sada traži načine da zauvijek napusti vojsku.
"Samo želim da se vratim kući, čovječe, to je to. Sve što želim je da idem kući", zaključio je Anton.
Bonus video:
