Nakon tri mjeseca izuzetnog jedinstva Zapada u odgovoru na rusku invaziju, koje je rezultovalo prilivom smrtonosnog oružja u ruke Ukrajinaca i širokim spektrom finansijskih sankcija Moskvi, vidljive su pukotine povodom sljedećih koraka. Postavlja se pitanje kada bi sukobi mogli da prestanu i pod kojim uslovima. Zapadne države kažu da je na Ukrajini da odluči, ali njihovi stavovi o završnici nisu usklađeni.
Ivan Krastev iz Centra za liberalne strategije u Sofiji, podijelio je zapadne saveznike Ukrajine u dva široka tabora. Jedan je "strana mira", koja želi prestanak borbi i početak pregovora što je prije moguće. Drugi je "strana pravde", koja smatra da Rusija mora skupo da plati za agresiju.
Glavno pitanje je teritorija, tj. hoće li se Rusiji dozvoliti da zadrži ono što je do sada osvojila, ili je treba natjerati da se vrati na stanje od 24. februara, kada je počela invaziju, ili da uzmakne još više i vrati teritorije koje je zauzela 2014? Kako ističe časopis "Ekonomist", rasprava se vodi oko puno drugih stvari, naročito troškova, rizika i koristi od produžavanja rata, kao i o mjestu Rusije u evropskom poretku.
"Njujork tajms" piše da srž podjela čini debata o tome da li bi trebalo prekinuti trodecenijski projekat integrisanja Rusije. U trenutku kada SAD za Rusiju kažu da je država otpadnica koju treba odsjeći od svjetske ekonomije, drugi, uglavnom u Evropi, upozoravaju na opasnost od izolovanja i ponižavanja predsjednika Rusije Vladimira Putina.
Njemačka je pozvala na prekid vatre, Italija je iznijela plan u četiri tačke za političko rješenje, a Francuska govori i o budućem mirovnom sporazumu bez "poniženja" za Rusiju. Nasuprot njima stoje uglavnom Poljska i baltičke države, uz podršku Britanije.
Nameće se pitanje da li "pobjeda" ima istu definiciju u SAD i Evropi, i možda najvažnije, u Ukrajini
SAD, najvažniji podržavalac Ukrajine, još nisu iznijele jasan cilj, osim jačanja Ukrajine kako bi osnažile njenu pregovaračku poziciju. Amerika je do sada na rat potrošila skoro 14 milijardi dolara, a Kongres je nedavno odobrio dodatnih 40 milijardi. "Ekonomist" navodi da ta pomoć nije neograničena i da je isporučena artiljerija, ali ne raketni sistemi dužeg dometa koje Ukrajina traži.
Komentari američkog ministra odbrane Lojda Ostina dodatno zamagljuju stav SAD. Nakon posjete Kijevu prošlog mjeseca, on se priklonio "pravednicima", rekavši da bi Zapad trebalo da pomogne Ukrajini da "pobijedi" i "oslabi" Rusiju. Tri nedjelje kasnije, djelovalo je da je bliži mirovnom taboru, kada je pozvao na "neodložni prekid vatre" nakon telefonskog razgovora sa ruskim kolegom Sergejem Šojguom. Pentagon tvrdi da nije došlo do promjene politike.
"Njujork tajms" ističe da su ambicije SAD sve šire i da se ono što je počelo kao napor da se spriječi laka pobjeda Rusije promijenilo čim je ruska vojska počela da pravi grešku za greškom.
"Administracija sada vidi šansu da kazni rusku agresiju, oslabi Putina, ojača NATO i transatlantski savez i pošalje poruku i Kini. Usput želi da dokaže da se agresija ne nagrađuje teritorijalnim dobicima", navodi američki list.
Pravednoj strani udarac je zadao i uvodnik u "Njujork tajmsu" u kojem se tvrdi da je poraz Rusije nerealan i opasan. Potom je bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer rekao da će Ukrajina vjerovatno morati da se odrekne dijela teritorije u okviru rješenja putem pregovora, mada je dodao da bi "u idealnom slučaju linija podjele trebalo da bude povratak na status kvo" prije invazije, što uključuje rusku aneksiju Krima 2014. i osvajanje djelova Donbasa.
"Vođenje rata dalje od te tačke ne bi se odnosilo na slobodu Ukrajine, već na novi rat protiv same Rusije", rekao je Kisindžer na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. On je dodao da Rusija ima važnu ulogu u evropskoj ravnoteži snaga i da je ne bi trebalo gurati u "trajni savez" sa Kinom.
Pravednoj strani udarac je zadao uvodnik u "Njujork tajmsu" u kojem se tvrdi da je poraz Rusije nerealan i opasan. Potom je bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer rekao da će Ukrajina vjerovatno morati da se odrekne dijela teritorije
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je ljutito uzvratio, rekavši da ima osjećaj "da umjesto 2022. godine, u Kisindžerovom kalendaru stoji 1938". On je aludirao na godinu kada je Hitler počeo pohod po Evropi - događaj zbog kojeg je Kisindžer, tada tinejdžer, pobjegao sa porodicom u Njujork. "Niko tada od njega nije čuo da se treba prilagoditi nacistima umjesto da se bježi od njih ili da se bori protiv njih".
"Njujork tajms" podsjeća da je Zelenski nekoliko puta izrazio kontradiktorne stavove o tome šta je potrebno za okončanje rata i čak ponudio da Ukrajina bude neutralna umjesto da teži ulasku u NATO. "Ekonomist" ističe da odluke Ukrajine oblikuje ono što će joj Zapad pružiti.
"Evropa, svijet u cjelini, treba da bude ujedinjena. Jaki smo onoliko koliko ste vi ujedinjeni", rekao je Zelenski u Davosu. On je dodao da će se "Ukrajina boriti dok ne povrati svu svoju teritoriju", ali se učinilo i da je ostavio prostor za kompromis. Pregovori sa Rusijom, kazao je, mogli bi da počnu kada se vrati tamo gdje je bila 24. februara.
Američki zvaničnici kažu da će Zelenski i njegova vlada na kraju morati da donesu teške odluke. "Međutim, oni su i te kako svjesni da ako Putin dobije kopneni most do Krima ili sankcije budu djelimično ukinute, Bajden će se naći na meti kritika republikanaca, i možda nekih demokrata, da je nagradio Putina za nasilno prekrajanje mape Evrope", piše "Njujork tajms".
"Ekonomist" ocjenjuje da Amerika, Evropa i Ukrajina moraju stalno da prilagođavaju stavove u skladu sa tim što svaka misli da će ona druga prihvatiti. "Ukrajinci pregovaraju sa zapadnim partnerima isto koliko, a vjerovatno i više, nego što pregovaraju sa Rusima", kaže Olga Oliker iz Međunarodne krizne grupe.
Predsjednici i premijeri zapadnih država, kao i demokratski i republikanski lideri u SAD su proteklih dana pozvali na pobjedu u Ukrajini. Međutim, nameće se pitanje da li "pobjeda" ima istu definiciju u SAD i Evropi, i možda najvažnije, u Ukrajini.
Da li Ukrajina pobjeđuje, jer je spasila Kijev i odbila Rusiju od Harkova; ili gubi, jer je Rusija zauzela Mariupolj i pri tome je da opkoli Sjeverodonjeck?"
Mirovna strana brine da što duže traju borbe, to je veća ljudska i ekonomska cijena za Ukrajinu i ostatak svijeta. Tabor pravde uzvraća da sankcije Rusiji tek počinju da bole i da sa više vremena i dodatnim i boljim oružjem, Ukrajina može da pobijedi.
U "Ekonomistovoj" analizi se navodi da iza svega toga leže dvije kontradiktorne brige. Jedna je da su ruske snage i dalje jake i da će pobijediti, a druga da su krhke. Ako bude natjerana na povlačenje, Rusija bi mogla napasti NATO ili posegnuti za hemijskim ili čak nuklearnim oružjem da bi izbjegla poraz. Francuski predsjednik Emanuel Makron kaže da će, na duži rok, Evropa morati da nađe način da živi sa Rusijom. Sa druge strane, premijerka Estonije Kaja Kalas kaže da je "puno opasnije popustiti Putinu nego ga provocirati".
"Njujork tajms" piše da lideri u centralnoj i istočnoj Evropi, "sa dugotrajnim iskustvom sovjetske dominacije, imaju snažne stavove o poražavanju Rusije - i čak odbijaju ideju o razgovoru sa Putinom". Kaja Kalas i premijer Poljske Mateuš Moravjecki za njega kažu da je ratni zločinac.
Međutim, Francuska, Italija i Njemačka, najveće i najbogatije zemlje bloka, strepe od dugotrajnog rata ili zamrznutog sukoba i od moguće štete po njihove ekonomije. Te države, dodaje američki list, takođe vide Rusiju kao nezbježnog susjeda koji ne može biti vječno izolovan.
"Ekonomist" piše da američki i evropski zvaničnici tiho pomažu Ukrajini da postavi pregovaračke pozicije. Jedna tačka je njen zahtjev za bezbjednosnim garancijama Zapada. Bez obećanja da će direktno braniti Ukrajinu, među idejama je mogućnost da se brzo vrate bilo koje sankcije Rusiji koje budu ukinute, kao i brzo novo naoružavanje Ukrajine ako bude ponovo napadnuta.
Iako, prema ocjeni "Ekonomista", Ukrajina ima razloga za optimizam - uskratila je Rusiji brzu pobjedu i novo zapadno oružje stiže na front - glavni pregovarač Zelenskog, Mihailo Podoljak, kaže da ga sve više brine "zamor" u nekim evropskim državama. "Oni to ne kažu direktno, ali djeluje kao pokušaj da nas natjeraju da kapituliramo. Svaka obustava vatre znači zamrznuti sukob." On se takođe požalio na "inerciju" u Vašingtonu: oružje ne stiže u količinama koje su Ukrajini potrebne.
Kada će se rat okončati, u velikoj mjeri zavisi od Rusije, ocjenjuje se u analizi britanskog lista. Njoj se ne žuri sa obustavom vatre i djeluje riješeno da osvoji čitav Donbas na istoku i govori o zauzimanju dodatne teritorije na zapadu.
"Paradoks situacije je da obje strane i dalje vjeruju da mogu da pobijede", kaže Volodimir Fesenko, politički analitičar u Kijevu.
Iako Ukrajina ima razloga za optimizam, njene zvaničnike sve više brine "zamor" u nekim evropskim državama. "Oni to ne kažu direktno, ali djeluje kao pokušaj da nas natjeraju da kapituliramo"
"Samo ako zaista dođemo do ćorsokaka, a Moskva i Kijev ga priznaju kao takvog, može biti moguć bilo kakav razgovor o kompromisu. Čak i tada, to će vjerovatno biti privremeno".
"Šta je pobjeda Ukrajine?" pitao je Danijel Frid, bivši američki ambasador u Poljskoj i dugogodišnji visoki američki diplomata. "Nije loše biti u zoni komfora Bajdenove administracije - na Ukrajincima je da odluče o tome", rekao je Frid. "Slažem se, jer nema šanse da detaljan razgovor o tome šta je pravedno rješenje sada može donijeti bilo kakvu korist, jer se svodi na to koje teritorije Ukrajina treba da preda".
Bonus video:
