Jednu stvar Volfgang Vajskopf, predsjednik CDU-a za okrug Erfurta, želi odmah da razjasni: "Ukrajini se mora pomagati svim raspoloživim sredstvima, do granice izbijanja svjetskog rata", kaže on pred 15 članova stranke koji sjede za stolom ispred njega.
Šta bi to tačno moglo značiti, on ostavlja otvorenim, ali to i nije tema ovog sastanka u prostoriji iznad jedne tradicionalne gostionice na glavnom trgu u Erfurtu.
Njegovo upozorenje je nužno, jer su članovi stranke došli na predavanje Martina Kumera. On je predsjednik Društva njemačko-ruskog prijateljstva za Tiringiju. Njemu u posljednje vrijeme nije bilo lako, dobijao je mnogo ljutih poruka, ali on na to gleda opušteno.
"Nije ih bilo puno – i kažu da sam Putinov simpatizer."
Naslov njegovog predavanja je: "Napad Rusije na Ukrajinu – na šta bi trebalo da se pripremimo". Samtra da je važno ne dopustiti da se prekinu kontakti civilnog društva s Rusijom, pogotovu sada, u vreme rata.
Šezdesetosmogodišnji Kumer je takođe hrišćanski demokrata, a 16 godina je bio gradonačelnik Zula. Žao mu je što je došlo do rata i istovremeno se protivi prekidanju partnerstava s ruskim gradovima.
Iako pozdravlja kurs kojim je posljednjih sedmica krenuo savezni kancelar Olaf Šolc – sankcije protiv Rusije i isporuke oružja Ukrajini – bio je razočaran kad je Analena Berbok najavila prekid uvoza energenata iz Rusije "zauvijek". Kumer smatra da je važno misliti na vrijeme nakon rata. Jer, gdje bi Njemačka bila da nakon Drugog svjetskog rata nisu popravljeni odnosi s inostranstvom, pita on.
Teški savezi
To je Vajskopfa i podstaklo na organizovanje ovog predavanja. On se jako trudi da ono bude što manje kontroverzno.
"Možda sam naivan, ali za mene je Rusija dio Evrope, kao i Ukrajina, naravno, i uvjeren sam da će u Evropi biti stvoren trajni mir samo ako se bude komuniciralo na ljudskom nivou", kaže onu za DW.
Može biti čudno da upravo CDU, koji je glasno zahtijvao isporuke oružja Ukrajini, organizuje ovakvo predavanje. Ali, CDU na istoku Njemačke ima neugodnije političke saveze nego na zapadu zemlje. U Tiringiji CDU neslužbeno podržava manjinsku vladu pod vođstvom Ljevice, jer je alternativa bila koalicija s AfD.
Iako je Kumer stari CDU-ovac, Vajskopfu je jasno da neki članovi njegovog Društva potiču još iz bivšeg Njemačko-sovjetskog društva.
"Naravno da tamo ima i bivših komunista. Ali, mi smo pozvali doktora Kumera, a ne Društvo."
Moskva bliža od Kijeva?
Te veze se dijelom vide i na sajtu Društva: Mirnu Majdasnku revoluciju u Ukrajini 2014. tamo nazivaju "pučem", a njemačkim javnim medijima se prebacuje da podstiču "rusofobiju" pa čak i nasilje protiv potpuno normalnih Rusa u Njemačkoj.
Devetog maja kad Rusija tradicionalno slavi "Dan pobjede" nad nacističkom Njemačkom Društvo njemačko-ruskog prijateljstva je objavilo kompletan tekst Putinovog govora, koji je održao na Crvenom trgu, bez komentara i objašnjenja.
"Ja sam za to da se stvar objavi autentično i potpuno", kaže Kumer u izjavi za DW. "Ne sviđa mi se objavljivanje skraćenih verzija i da se onda još komentariše." Ne radi se o propagandi, kaže Kumer.
Zašto Društvo onda nije objavilo i kompletar govor ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog povodom "Dana pobjede"?
"Taj govor smo isto mogli da postavimo na sajtu, bitni su argumenti", priznaje Kumer. "Mi ne polažemo pravo na apsolutnu istinu. Mi nismo agencija."
Stare veze i dalje postoje
"Za nas je NATO i Zapad bio neprijatelj", sjeća se Kumer. "Ja nisam imao kontakta s Rusima, ali ni s Amerikancima, Englezima i Francuzima."
U brojnim istraživanjima se pokazalo nepovjerenje prema Zapadu i simpatije prema Rusiji, posebno prije ruske invazije na Ukrajinu. Jedno istraživanje instituta Forsa iz jula 2021. pokazalo je da 50 posto stanovnika na istoku Njemačke želi prisnije odnose s Rusijom. Na zapadu Njemačke to je željelo samo 25 posto ispitanika. Po istom istraživanju samo je 34 posto ljudi na istoku bilo za sankcije protiv Rusije, dok je na zapadu sankcije zagovaralo 68 posto ispitanika. Veća podudarnost mišljenja je utvrđena u vezi s Putinom: 60 posto ispitanika na istoku i 72 posto na zapadu Nemačke u njemu su vidjeli diktatora.
Politikolog Stefan Garžtecki iz Kemnic kaže, međutim, da se to promijenilo.
"Od početka rata to se više ne može čuti. Ali prije se moglo čuti da su 'Rusi u pravu i da se NATO stvarno sve više približavao Rusiji".
Postoje istorijski razlozi zašto istočni Njemci stariji od 50 godina imaju određene simpatije prema Rusiji. Oni su živjeli u komunističkoj zemlji koja je svojim građanima nametnula prijateljstvo s najvećom zemljom tadašnjeg Sovjetskog Saveza. U školama se učilo ruski, a ruska kultura je na istoku bila tako prisutna u najmanju ruku kao i američka na zapadu Njemačke.
Slična iskustva nakon pada Berlinskog zida
"Stariji ljudi govore o zajedničkim iskustvima, mnogi su stvarno upoznali građane Sovjetskog Saveza. To je na zapadu Njemačke bilo gotovo nemoguće. To povezuje i mislim da se to prenosi preko porodičnog sjećanja", kaže Garžtecki. On misli da se osjećaj zajedničkih iskustava nastavio 1990-ih kad su i Rusija i Istočna Njemačka imale problema da se snađu u postkomunističkoj slobodi.
"U Rusiji su transformaciju doživjeli vrlo haotično, bez pravila, a brojni istočni Njemci imaju slična iskustva s transformacijom. Niko na istoku Njemačke ne želi povratak DDR-a, to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja, ali imaju utisak da diskurs, propisi, modeli – sve dolazi sa zapada. A stariji stanovnici na istoku Njemačke su naravno izgubili svoj društveni položaj."
Taj osjećaj uvrede da ih zapadne zemlje nisu prihvatale kao ravnopravnog partnera bio je jako prisutan i u Rusiji 1990-ih.
Ekonomska zavisnost
Manje emocionalno opterećeni su ekonomski odnosi koji istočnu Njemačku jače povezuju s Rusijom nego zapadnu. Polsije 32 godine nakon ponovnog ujedinjenja ni jedno od vodećih njemačkih preduzeća nema sjedište na istoku Njemačke. S druge strane, na istoku su pogoni koji zavise od trgovine s Rusijom kao što je Sjeverni tok ili rafinerija PCK.
Ta područja bi bila jako pogođena ako bi bio uveden embargo na fosilne energente iz Rusije. Mnogi istočni Njemci imaju utisak da bi ponovo snosili loše ekonomske posljedice kao i u vrijeme transformacije, kaže Garžtecki.
Bonus video:
