Ukrajinske snage zauzimaju odbrambene pozicije na istoku zemlje, pripremajući se na novu tešku fazu rata dok je ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio pobjedu u višemjesečnoj borbi za Lugansk.
Ruskim zauzimanjem grada Lisičansk u nedjelju okončana je jedna od najvećih evropskih bitaka posljednjih generacija, u kojoj je Moskva upotrijebila svu kopnenu silu kako bi osvojila Lugansk, jedan od dva regiona koje od Ukrajine traži da preda separatistima u oblasti mineralima bogatog Donbasa, navodi Rojters.
Tokom kratkog televizijskog intervjua s ministrom odbrane Vladimir Putin je čestitao ruskim snagama na “pobjedama u pravcu Luganska”. Oni koji su učestvovali u borbi “apsolutno treba da se odmore i povrate vojnu spremnost”, dok će druge jedinice nastaviti borbe u drugim oblastima, kazao je Putin.
Osvajanje gradova Sjeverodonjeck i Lisičansk ne predstavlja samo najveću pobjedu Rusije od kako je krajem maja zauzela južnu luku Mariupolj, već kako ističe “Njujork tajms” takođe demonstrira i uspjeh nove ruske strategije zasnovane na superiornoj vatrenoj moći i postepenom napredovanju.
Tu strategiju je Rusija počela da primjenjuje nakon poraza u Kijevu gdje su ruske trupe potcijenile spremnost Ukrajinaca da se bore i prebrzo raširile vojsku i tenkove uz malu podršku. Sada, ruske trupe rijetko napreduju bez velike podrške - često u vidu artiljerije - što pruža Moskvi prednost u odnosu na slabije naoružane Ukrajince, navodi list.
Ukrajinski zvaničnici tvrde da je njihov cilj da iscrpe Ruse primoravajući ih da se bore za gradove, kao što je to bio slučaj u Sjeverodonjecku i u manjoj mjeri u Lisičansku. Međutim, “Njujork tajms” ističe da rastu sumnje u to da li takav pristup djeluje, imajući u vidu da su ruske snage zauzele oba grada i da su sada u poziciji da napreduju dalje ka jugozapadu.
Bilo je potrebno 60 dana za mali napredak. Mislim da Rusi mogu proglasiti neku vrstu pobjede, ali ključna bitka u ovom ratu tek slijedi. Bitka za Donbas neće biti ključna strateška bitka za Ukrajinu, ta bitka će se vjerovatno odigrati na jugu zemlje, kazao je Nil Melvin.
Serhij Gaidaj, ukrajinski guverner Luganska, priznao je da je cijela njegova pokrajina sada praktično u ruskim rukama, ali je za Rojters kazao: “Treba da pobijedimo u ratu, ne u borbi za Lisičansk... Ovo puno boli, ali ne znači da gubimo rat.”
Gaidaj je kazao da su se ukrajinske snage povukle iz Lisičanska i da sada drže liniju između Bakmuta i Slovjanska u Donjecku, pripremajući se da spriječe dalje rusko napredovanje.
Lisičansk, susjedni Sjeverodonjeck i okolna mjesta - s brojnim fabrikama koje su za branitelje služile kao bunkeri - sravnjeni su sa zemljom u ruskim napadima.
Pojedini vojni eksperti kažu da upravo te bitke mogu biti prekretnica u ratu - ne zbog strateške važnosti uništenih gradova - već zbog gubitaka na obje strane.
”Mislim da je to taktička pobjeda za Rusiju, ali po ogromnoj cijeni”, kazao je za Rojters Nil Melvin iz RUSI organizacije u Londonu, poredeći ovu vrstu ratovanja s ogromnim bitkama za malu teritoriju koje su bile tipične za Prvi svjetski rat.
”Bilo je potrebno 60 dana za mali napredak”, kazao je on. “Mislim da Rusi mogu proglasiti neku vrstu pobjede, ali ključna bitka u ovom ratu tek slijedi. Bitka za Donbas neće biti ključna strateška bitka za Ukrajinu, ta bitka će se vjerovatno odigrati na jugu zemlje”, kazao je on.
Ukrajinski vojnici su kazali da je rusko raketiranje trajalo oko pet dana prije nego što su ruske snage počele da testiraju ukrajinske linije vojnicima i tenkovima.
Očigledno je da su sukobi iscrpili obje strane, ističe “Njujork tajms”. Ukrajinski zvaničnici procjenjuju da njihove snage trpe stotine žrtava dnevno, a zapadne obavještajne službe navode da je broj žrtava i povrijeđenih na ruskoj strani na sličnom nivou.
Ukrajinske snage se sve više oslanjaju na slabije obučene vojnike poput onih iz snaga teritorijalne odbrane i Nacionalne garde kako bi dopunili redove iscrpljenih jedinica na prvim linijama fronta. Rusija se s druge strane, kako navode zapadne obavještajne službe, oslanja na Vagnerove paravojne jedinice, promoskovske čečenske snage i separatističke borce iz Luganska i Donjecka kako bi pojačala snage.
I Rusija i Ukrajina su odbacile navode o padu morala u njihovim redovima, povremeno objavljujući motivacione snimke na društvenim mrežama kako bi opovrgle tvrdnje da je bilo ko u rovovima iscrpljen.
Međutim, “Njujork tajms” ističe da ovakva vrsta borbi - artiljerijski rat - izaziva intenzivnu psihološku traumu, što je bio čest slučaj u Prvom svjetskom ratu. Ukrajinski oficiri, naročito u rezervnim jedinicama, brinu da njihovi vojnici pate od stresa pored toga što imaju veliki broj povrijeđenih i stradalih u neprijateljskoj vatri.
Kijev je u nekoliko navrata tražio od zapada da pošalje još oružja i municije. Mada je velika količina zapadnog oružja stigla na front i pokazala se efikasnom u borbi, naročito nedavno isporučeni HIMARS višestruki sistem za lansiranje raketa koji su poslale Sjedinjene Države, za dugoročni uspjeh Ukrajine na bojnom polju potrebno je mnogo više.
Ukrajinske trupe su takođe imale problema u komunikaciji, međutim oni obično znaju gdje će Rusi napredovati zbog količine artiljerijske paljbe u jednoj oblasti koja prethodi pokušaju proboja.
Za obje strane podrška iz vazduha je uglavnom bila u drugom planu, a povremeno je čak i izostala u sukobima u Donbasu. I Rusija i Ukrajina imaju vazdušne odbrambene sisteme postavljene na istoku, što znači da bi većina aviona i helikoptera morala da leti opasno nisko kako bi pružila maksimalnu podršku kopnenim snagama. U takvim okolnostima ruske snage koriste krstareće rakete kako bi gađale ključnu infrastrukturu iza linija fronta.
Dok Rusija sada okreće snage iz Luganska prema susjednoj pokrajini Donjeck u Donbasu, ostaje nejasno gdje i kada bi se rat mogao završiti, navodi “Njujork tajms”.
Prvobitni ratni ciljevi Rusije išli su mnogo dalje od Donbasa i zauzimanja regiona Luganska i vjerovatno su uključivali promjenu vlade ili u najmanju ruku preusmjeravanje zapadne orijentacije bivše sovjetske Ukrajine, kazao je Rob Li iz američkog Instituta za spoljnopolitičke studije. Oni su takođe uključivali “demilitarizaciju” Ukrajine. “Jasno je da je na početku rata Rusija imala mnogo ambicioznije ciljeve”, kazao je on za Rojters.
U pokazatelju nasilja koje će po svoj prilici zahvatiti Donjeck u narednim nedjeljama, gradonačelnik Slovjanska je kazao da je u žestokim raketnim napadima u nedjelju ubijeno najmanje šest osoba, uključujući jednu desetogodišnju djevojčicu.
”Danas, ruska vojska je ponovo brutalno raketirala” Slovjansk i obližnji grad Karamatorsk, kazao je u obraćanju tokom noći ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Ukrajina će se braniti lanserima za rakete dugog dometa koji stižu iz SAD, ali Rusi su “sada prikupili najveću vatrenu silu u Donbasu. Mogu koristiti desetine hiljada artiljerijskih raketa svakog dana na jedan dio fronta.
”Izgradićemo zidove, povratićemo zemlju, a iznad svega ljudi moraju biti zaštićeni, poručio je Zelenski.
Bonus video:
