Samo jedan od niza skandala koji su pogodili britansku vladu bio bi dovoljan za većinu premijera da podnesu ostavku, ali je Boris Džonson, koji je prema navodima jednog biografa kao dijete govorio da želi da bude “kralj svijeta”, sve do juče odbijao da to učini.
Dok je njegova moć slabila, Džonson je sve više negodovao smatrajući da mnogi u britanskom establišmentu žele da ga smijene jer mu ne praštaju Bregzit.
Na kraju Džonson, poznat po razmetljivosti u javnosti a privatno često stidljiv, popustio je pred zahtjevima partijskih kolega i saradnika kojima je dojadilo što konstantno moraju da brane postupke svog lidera. To se naročito odnosilo na poslanike koji su osvojili glasove u djelovima Engleske koji tradicionalno ne podržavaju Konzervativnu partiju. Mnogi su glasali za Džonsona kako bi izveo zemlju iz Evropske unije, ali su se zatim suočili s premijerom za kojeg smatraju da mu ne mogu vjerovati.
Njegovi saradnici su godinama upozoravali da ga ne treba potcjenjivati, tvrdeći da su njegova neobavezna spoljašnjost i šaljivo držanje zapravo maska za bezobzirnost.
Protivnici su govorili da će njegova lična nedoraslost premijerskoj dužnosti i sklonost da zanemari detalje izbiti na vidjelo.
”Kuća od karata izgrađena na lažima i obmani se ruši”, kazao je Ed Dejvi, lider Liberalnih demokrata. “Idi, i idi odmah. Dovoljno dugo si diskreditovao našu veliku zemlju.”
Džonson je juče podnio ostavku na mjesto lidera konzervativaca, ali je obećao da će ostati premijer do izbora novog lidera, a taj proces bi mogao potrajati. Britanska politička scena je u ovom trenutku u haosu, a konzervativci insistiraju da Džonson odmah napusti Dauning strit, iako je do sada bilo uobičajeno da premijer, koji nije smijenjen na izborima, ostane na vlasti do izbora nasljednika. Ukoliko Džonson popusti i odmah se povuče, upravljanje državom bi prepustio vršiocu dužnosti premijera, a to bi najvjerovatnije bio njegov zamjenik Dominik Rab, navodi agencija AP.
Trajanje procesa izbora novog konzervativnog lidera varira i zavisi od toga koliko se kandidata prijavi. Rojters kao primjer navodi Terezu Mej koja je postala liderka za svega tri nedjelje nakon što je Dejvid Kameron podnio ostavku 2016. godine, a ostali kandidati su brzo odustali.
Mediji i britanska javnost već spekulišu o potencijalnim nasljednicima, a kao jedan od ozbiljnijih kandidata pominje se aktuelni ministar odbrane Ben Valas. On je smatran ključnom osobom u odgovoru Velike Britanije na rusku invaziju na Ukrajinu, a uoči talibanskog zauzimanja Avganistana jasno se založio za akciju u cilju evakuacije britanskih državljana. U prilog mu ne ide to što nije podnio ostavku u Džonsonovom kabinetu, ističe “Gardijan”.
Miljenica Konzervativne partije, aktuelna šefica diplomatije Liz Tras takođe se pominje kao moguća nova liderka partije i države. Trasova, kako navodi Rojters, pažljivo gradi svoj imidž u javnosti, a prošle godine se fotografisala u tenku podsjetivši na poznatu fotografiju Margaret Tačer iz 1986.ž
Tras, 46, je prvobitno vodila kampanju protiv Bregzita, ali je nakon referenduma kazala da je promijenila mišljenje. Prve dvije godine Džonsonovog mandata provela je na dužnosti sekretarke za međunarodnu trgovinu, a prošle godine je imenovana za glavnu britansku pregovaračicu s EU. Ona je u ponedjeljak kazala da Džonson ima njenu apsolutnu podršku i pozvala kolege da ga podrže.
Bivši šef diplomatije Džeremi Hant, 55, izgubio je od Džonsona prilikom glasanja za lidera konzervativaca 2019. On bi, prema pisanju Rojtersa, ponudio ozbiljniji i manje kontroverzan stil upravljanja. Tokom posljednjih dvije godine radio je kao predsjedavajući parlamentarnog odbora za zdravlje i ugled mu nije ukaljan službom u odlazećoj vladi. Hant se uoči referenduma protivio izlasku iz EU i nejasno je da li bi on zauzeo oštar stav prema Briselu kako bi osvojio podršku konzervativnih birača, ili bi primijenio pragmatičniji pristup u cilju unapređenja trgovine nakon Bregzita.
Riši Sunak, koji je podnio ostavku na dužnost ministra finansija, u utorak je kazao da britanska javnost “s pravom očekuje da se vlada ponaša kompetentno, prikladno i ozbiljno”, do prošle godine je bio favorit za Džonsonovog nasljednika. Dobio je sve pohvale za ekonomski paket pomoći tokom kovida-19, uključujući i skupi program koji je spriječio masovnu nezaposlenost. Kasnije se, međutim, suočio s kritikama jer nije pružio dovoljnu podršku domaćinstvima. Otkrića da njegova bogata supruga ne plaća porez u Britaniji i činjenica da je, zajedno sa Džonsonom, novčano kažnjen zbog kršenja kovid ograničenja narušila su njegovu poziciju. Sunak je 2016. glasao za izlazak iz EU.
Sadžid Džavid je prvi ministar u vladi koji je podnio ostavku u znak protesta zbog optužbi da je Džonson obmanuo javnost u slučaju seksualnog uznemiravanja protiv jednog konzervativnog poslanika. Bivši bankar i zagovornik slobodnog tržišta, Džavid je u više navrata obavljao funkcije u vladi. Sin pakistanskih imigranata i obožavalac Margaret Tačer bio je četvrti u trci za nasljednika bivše premijerke Tereze Mej. Džavid se zalagao za ostanak u EU tvrdeći da će Bregzit izazvati ekonomske poremećaje.
Nadim Zahavi, kojeg je Boris Džonson imenovao ove nedjelje za ministra finansija u naporu da ponovo uspostavi autoritet, impresionirao je javnost dok je rukovodio kampanjom vakcinacije za vrijeme pandemije. Njegova biografija se razlikuje u odnosu na druge kandidate prvenstveno jer je kao dijete izbjegao iz Iraka. Prije ulaska u parlament 2010. bio je jedan od osnivača istraživačke agencije YouGov. Zalagao se za izlazak iz EU, a prošle nedjelje je kazao da bi bila “privilegija” postati premijer u jednom trenutku.
Bivša ministarka odbrane Peni Mordant, koju je Džonson otpustio kada je postao premijer jer je podržala njegovog rivala Hanta, takođe se pominje u medijima kao ozbiljan kandidat. Ona je bila strastvena pristalica izlaska iz Evropske unije, a punila je naslovnice učešćem u rijaliti programu o ronjenju. Mordant, pomoćnica ministra trgovine u aktuelnoj vladi, nazvala je zabave kojima su u Dauning stritu kršena kovid ograničenja “sramnim”.
Ko god preuzme dužnost od Džonsona, najteži zadatak će biti da povrati popularnost Konzervativne partije. Džonson je doveo stranku do velike parlamentarne većine u decembru 2019, ali su skandali ukaljali i njegov i ugled partije i još je nejasno da li će pobuna protiv premijera donekle povratiti kredibilitet kod birača.
Prema britanskim političkim pravilima naredni izbori moraju biti sazvani u decembru 2024. Međutim, moguće je da se održe i ranije ukoliko to zatraži premijer koji ima većinu u parlamentu. Ipak, u okolnostima rata u Ukrajini i vrtoglavog rasta troškova života, konzervativci će vjerovatno odlučiti da sačekaju.
Prema istraživanjima ako bi izbori bili održani sada, Konzervativna partija bi izgubila i opozicioni laburisti bi formirali novu vladu.
Bonus video:
