"Treba se zapitati zašto snažne članice EU poput Danske i Švedske ne žele euro... na kraju će se samo uvećavati društvo slabih članica zone eura“, kažu ekonomisti o uvođenju zajedničke valute u Hrvatsku.
Sa početkom naredne godine Hrvatska će postati dvadeseta država u Eurozoni i 26. država u kojoj se euro zvanično koristi kao sredstvo plaćanja. To je zapečaćeno u srijedu (12. jul) u Briselu, a određen je i kurs prema kojem će 7,5345 kuna biti pretočeno u jedan euro.
Većina njemačkih medija o tome donosi agencijsku vijest. Frankfurter algemajne cajtung citira hrvatskog ministra finansija Zdravka Marića koji je u Briselu govorio o "istorijskom danu".
FAZ citira i češkog ministra finansija Zbinjeka Stanjuru koji je ustvrdio da je ulazak Hrvatske u zonu zajedničke valute "razumna politička odluka". No istodobno FAZ primjećuje da Češka sama nije članica eurozone.
U klub eura ulaze najslabiji?
Drugi veliki njemački konzervativni dnevnik, Velt, donosi dužu analizu i citira ekonomiste koji ne pozdravljaju prijem Hrvatske u eurozonu. Velt piše da Hrvatska uvodi valutu u trenutku krize kada je euro u poređenju s dolarom najslabiji od uvođenja prije 20 godina i kada čitavu zonu potresa jaka inflacija.
Tako Štefan Kots s Instituta za svjetsku ekonomiju u Kilu smatra da Hrvatska prije svega može da profitira od jeftinih kredita i logici po kojoj stabilne zemlje poput Njemačke plaćaju iste kamate kao i nestabilne zemlje evropskog juga.
"Treba se zapitati zašto snažne članice poput Danske i Švedske ne žele euro... na kraju će se samo uvećavati društvo slabih članica zone eura“, kaže Kots, i zaključuje da Hrvatsku nije trebalo primiti dugo dok se valuta ne stabilizuje.
U tekstu se navodi da, nakon Hrvatske, koja je treća po redu najsiromašnija članica EU, i Bugarska kao najsiromašnija članica stremi uvođenju eura.
I ekonomista Matijas Kulas iz Centra za evropsku politiku ukazuje na visoku zaduženost Hrvatske od 80 odsto BDP-a iako pakt eurozone kaže da članice ne smiju imati dug veći od 60 odsto. Kako se navodi, od članica EU koje još nisu u zoni eura, Hrvatska se bori s najvišim dugom.
"Švedska bi sa svojih 37 odsto duga bila više nego dobrodošla, ali oni ne žele euro", zaključuje Kulas.
On takođe smatra da je i krhkost institucija Hrvatske, ali i zemalja koje uskoro žele da uđu u eurozonu poput Rumunije i Bugarske slaba tačke jer "nizak nivo snage institucija znači rizik za ekonomsku i političku otpornost u razdobljima krize".
Sjećanje na jug
Zidojče cajtung tematici pristupa s opuštenijeg gledišta. Autor se prisjeća uzbuđenja koje je tokom odmora na jugu Evrope nekada bilo povezano ne samo s morem i plažama nego i drugačijim novčanicama koje su bile u opticaju.
"Roditelji bi odmah na granici otišli u menjačnicu i vratili se sa snopom stranih novčanica. Onda za jednu marku moglo dobiti hiljadu lira, osjećali smo se odmah nekako bogatiji", piše u tekstu.
No zemlje poput Italije, Francuske ili Grčke su već odavno uvele euro a sada je na redu i Hrvatska. "Kuni je uskoro 28 godina, i ovo ljeto će biti posljednje tokom kojeg ćemo espreso, Paški sir ili mjesto za kampovanje plaćati ovim šarenim novčanicama", nostalgičan je autor.
Dio te nostalgije, kako nastavlja, leži i u činjenici da kuna dizajnom podsjeća na njemačku marku. No euro je za mnoge već i u Hrvatskoj postao svakodnevica.
"Nostalgija ili ne, mnogi koji su odmor proveli u Hrvatskoj će priznati da su i do sada mnogo toga plaćali eurima i to zato što je praktično, a i zato što se u Hrvatskoj euro široko prihvatao. Teško da će nekom nedostajati takse i loš kurs na mnogim bankomatima u zemlji", zaključuje se u tekstu Zidojčea.
Bonus video:
