Vladimir Putin je tokom telefonskih razgovora s njemačkim kancelarom Olafom Šolcom veoma ljubazan. Ljudi upućeni u pozive kažu da mu je glas blag, a ton manje autoritativan nego u njegovim javnim nastupima. Putin obično izgovori par rečenica na njemačkom kao pozdrav, prije nego što pređe na ruski jezik kada nastupa prevodilac.
Kancelar Šolc je telefonski razgovarao s liderom Kremlja ukupno osam puta od ruskog napada na Ukrajinu, ponekad u prisustvu francuskog predsjednika Emanuela Makrona. Razgovore iniciraju naizmjenično Putin i Šolc.
Telefonski razgovori vode se od početka rata po obrascu: Šolc kritikuje brutalne akcije ruskih trupa, poziva na okončanje nasilja i krivi Moskvu za globalne posljedice rata. Putin, kao odgovor, opravdava invaziju pričom o samoodbrani i prebacuje krivicu na Kijev.
U toku prošlog razgovora, polovinom maja, Putin je izgovorio rečenicu koja je iznenadila kancelara i njegove savjetnike. U toku 75-minutnog razgovora Putin je izjavio da su obje strane napravile grešku. Obje strane, pa i Putin? Da li su to bile prazne riječi ili je predsjednik Rusije to stvarno mislio?
Trenuci kao što je ovaj učvršćuju odluku kancelara Šolca da nastavi komunicirati s Putinom putem telefona. Šolc se htio sukobiti s Putinom po pitanju posljedica koje je njegov napad na Ukrajinu izazvao širom svijeta i dobiti odgovor na pitanje da li će Moskva napustiti ideju o diktaturi, koliko god bile male šanse za to. Makar tako to opisuju mnogi u Berlinu.
Pitanje o razgovorima s Rusijom je veoma osjetljiva tema u njemačkom društvu. Mnogi su razlozi za to, a rat je samo jedan od njih. Vladimir Putin nastavlja s brutalnim napadima, dok zapad podržava Kijev opremom i milijardama finansijske pomoći. Mnogi u Berlinu smatraju da je kontaktiranje s Moskvom u ovom periodu nepromišljeno.
Da li su razgovori uzaludni?
Česti su argumenti da dok se god Putin bude držao imperijalističkih ideja, s njim razgovor neće biti moguć. Oni tvrde da se čovjeku, koji je izgradio rat na lažima i godinama radio da zavara zapad, ne može vjerovati. U Poljskoj i u Baltičkim državama, Šolcovi i Makronovi telefonski razgovori se opisuju kao uzaludni.
Nasljedstvo njemačke politike prema Rusiji je od velikog značaja. Mnogi vjeruju da Njemačka i dalje nije adekvatno procesuirala zaostavštinu prethodnih vlada koje su nastojale da izgrade odnose s Moskvom. Niko ne želi da bude uhvaćen u ponovnom pokušaju otvaranja dijaloga s Putinovim režimom, jer bi to moglo izgledati kao da ništa nije naučeno iz prošlih iskustava. Mnoge partije teže maksimalnom distanciranju od Rusije. Prethodnih dana njemački kancelar je naglasio da se pritisak mora vršiti na Putina. Poruka: sada nije trenutak za približavanje.
Ipak, zvaničnici u Berlinu su u prethodnom periodu razmišljali o budućim odnosima s Rusijom. Brojni su problemi o kojima se mora raspravljati pored rata u Ukrajini, kao što su ratovi u kojima je Rusija takođe glavni akter: Sirija, Libija, nuklearni pregovori s Iranom. Pored toga, jedno od pitanja za diskusiju predstavlja i ruska klimatska politika, o kojoj nema izgleda da će se raspravljati dok traju konflikti s Ukrajinom.
Mihael Kremer, premijer Saksonije i član konzervativne Demohrišćanske stranke (CDU), kaže da glavni cilj mora biti okončavanje ruskog “varvarskog rata agresije koji je u suprotnosti s međunarodnim zakonom”. On tvrdi da je Njemačkoj, kao i cijelom zapadu, potrebna dugoročna strategija za Rusiju. “Njemačka vlada mora jasno izraziti kako zamišlja odnose s Rusijom u budućnosti, uzevši u obzir period poslije Putinove vladavine.”
Nedavni događaj naglasio je nesigurnost položaja kancelara Šolca. Sredinom juna njegov savjetnik za spoljnu politiku Jens Plotner pojavio se u njemačkom Savjetu za spoljne odnose u Berlinu, gdje se izjasnio o svom stavu po pitanju budućih odnosa s Rusijom. Mnogi nisu saslušali cijeli govor, izvlačene su rečenice iz konteksta i objavljivane na društvenim mrežama.
”Mnoge novinske strane mogu se napuniti vijestima o 20 Mardera”, rekao je Plotner o mogućoj dostavi njemačkih oklopnih vozila Ukrajini, “ali postoji mnogo manje članaka o tome kako naš odnos s Rusijom može izgledati u budućnosti”.
Kritike na račun savjetnika njemačkog kancelara nisu došle samo od opozicije. “Ovo je nastavak greške koju Njemačka čini u obuzdavanju po pitanju Ukrajine, a u korist pozitivnog odnosa s Rusijom”, rekao je Norbert Retgen, spoljnopolitički ekspert Demohrišćana.
Mari-Agnes Strak-Cimerman, predsjednica skupštinskog odbora za bezbjednost, objavila je na tviteru da je Plotnerova izjava “način razmišljanja koji nas je doveo u ovu užasnu situaciju prethodnih decenija”.
S druge strane, neki tvrde da je u opisu posla svakog diplomate da razmišlja o mogućim scenarijima i opcijama za razgovore. Uprkos surovosti rata, važno je izbjeći njegovo širenje u druge države, kao i humanitarne krize i nuklearne eskalacije.
U odnosima s Rusijom diplomatske aktivnosti su utihnule. S izuzetkom Šolca i Makrona, zapadni političari ne komuniciraju s Putinom. Jedina pouzdana linija komunikacije Vašingtona s Moskvom prolazi kroz Berlin i Pariz.
Diplomate koje i dalje razgovaraju međusobno su Šulcov savjetnik Plotner i njegov ruski kolega Juri Ušakov. Ruski ambasador u Berlinu ne posjećuje Ministarstvo inostranih poslova, a ni njemački ambasador u Moskvi nije imao pozive na razgovor od strane ruskih predstavnika vlade.
Kako odmiče rat, pozivi na pregovore su brojniji. “Njemačkoj i Evropi potrebne su dugoročne strateške perspektive o tome kako se nositi s Rusijom i Putinovim režimom”, kaže generalni sekretar Liberalne demokratske partije Bijan Đir Saraj, čija politika inače nije proruski orijentisana. Dodaje da nije “jedan od onih koji kažu da ne bi trebalo razgovarati s važnim figurama u ruskom rukovodstvu. Iako nam se ne dopadaju ljudi s kojima razgovaramo, važno je ostaviti takve kanale otvorene. Nismo neutralni – na strani smo Ukrajine”.
Van parlamenta, u zajednicama spoljne i sigurnosne politike, debata je napredovala. Neki otvoreno zagovaraju ideju o direktnim razgovorima s Rusijom. “Moramo tražiti kontakt s Moskvom, makar radi zaštite naše sigurnosti”, rekao je Volfgang Rihter, penzionisani pukovnik i istraživač u njemačkom Institutu za međunarodne i bezbjedonosne odnose (SWP) u Berlinu. Dodao je da je rizik od vojnih incidenata “veoma visok” na NATO granicama s Rusijom i Bjelorusijom, te da ovo “čini komunikaciju o bezbjednosnim problemima s Rusijom obaveznom”. Kazao je i da se “mora razgovarati da biste zadržali vojne kontakte i prevenirali ili deeskalirali incidente, to ne može zavisiti od Putinovog prisustva u rukovodstvu.”
Jedan penzinosani vojnik naglašava da nezavisnost Ukrajine kao države ne može biti dovedena u pitanje. “S druge strane, neutralnost Ukrajine s realističnim sigurnosnim garancijama mogla bi biti opcija vrijedna razmatranja.” Richter dodaje da “može biti bolno, ali morate prihvatiti da druga strana takođe ima sigurnosne interese, zatim morate vidjeti da li su kompromisi mogući.”
Torsten Bener, direktor Globalnog instituta za javnu politiku u Berlinu vjeruje da je situacija dostigla kritičnu tačku. Dodaje da razgovori moraju “biti u skladu s dva principa – Ukrajina mora odlučiti i Njemačka ne smije djelovati bez saveznika”, kao i to da je “najveća opasnost što sada opet sami osmišljavamo plan, što je već bilo neuspješno u Minsku, iako su namjere bile dobre”.
Na pozornici s Putinom?
U junu, kada je njemački kancelar primio predsjednika SAD i druge predstavnike G7 država u dvorcu Elmau u Bavarskoj, izašla je vijest da je Putin prihvatio poziv Indonezije da prisustvuje G20 Samitu na Baliju u novembru.
Nisu svi na Elmauu bili sigurni da treba prisustvovati G20 Samitu i dijeliti pozornicu s Putinom. Prema izvještajima novinara, kancelar Šolc i predsjednica Evropskog savjeta Ursula fon der Lajen su posebno insistirali na prisustvovanju.
Predsjednica Evropskog savjeta je izjavila da je bitno “reći Putinu u lice šta mislimo o njemu”. Premijer Italije Mario Dragi je tvrdio da predsjednik Indonezije Joko Vidodo ne računa na fizičko prisustvo predsjednika Rusije, što ne znači da se stvari ne mogu promijeniti do novembra. “Iz današnje perspektive”, rekao je kancelar Šolc na G7 Samitu, “odluka država okupljenih ovdje je da će se učestvovati”. Predsjednik Ukrajine Zelenski je prethodno potvrdio prisustvo na Samitu.
Bener vjeruje da bi sastanak s Putinom predstavljao priliku za svjetske lidere. “S Putinom bi se trebalo suočiti na G20 Samitu”, kaže on. “O ratu bi trebalo raspravljati, a istovremeno ubijediti što je više moguće G20 država da prisustvuju. Nije moguće razumjeti naše pozicije ako jednostavno bojkotujemo Samit jer dolazi Putin.”
Pripreme za sastanak Grupe 20 ministara spoljnih poslova, održanog krajem prošle nedjelje, pokazale su kompleksnost situacije.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je unaprijed obećao Indonežanima da će učestvovati, nakon čega su se G7 države konsultovale o načinu na koji se treba odnositi prema ovom osjetljivom sastanku.
Neki su izrazili sumnje o tome da li će uopšte uzeti učešća. Drugi su predložili demonstrativno napuštanje prostorije za sastanak kada dođe vrijeme da Lavrov govori, što nije rijedak slučaj u Ujedinjenim nacijama.
Samit G7 se trenutno održava u Njemačkoj. S druge strane, naglasili su da će se na Lavrovovu retoriku odgovoriti, zbog ekonomija u razvoju. Mnoge države u Africi, Aziji i Južnoj Americi vjeruju u Putinov narativ o krivici zapadnih sankcija za rastuće cijene hrane i energenata.
Donijeta je odluka da se treba suprotstaviti Lavrovu. G7 države sklopile su dogovor s Indonežanima da će njihova članica govoriti neposredno nakon ruskog ministra spoljnih poslova. Dogovoreno je takođe da nijedan G7 predstavnik neće morati da sjedi pored Lavrova. Ideja je bila izbjeći bilo kakav kontakt.
Kada se sastanak održao u petak, Lavrov im nije dao šansu da ostvare zamisao. Inicijalno, Analena Berbok je bila zadužena za konfrontaciju ruskog ministra spoljnih poslova u ime G7. Lavrov je napustio salu kada je Berbok počela govoriti, na taj način izbjegavši konflikt.
Kasnije je njemački ministar spoljnih poslova izjavio: “Činjenica da je (Lavrov) proveo veliki dio pregovora van prostorije naglašava da ne postoji ni najmanje spremnosti na razgovor sa strane Rusije.”
Berbok želi da drži distancu od Rusije. Ona odbija pregovore s Putinom zbog ruskih djela u Buči i na drugim mjestima. “To govori sve o činjenici da ne možete pregovarati s Putinom sada”, rekla je u intervjuu za Špigl prošle nedjelje. “On radi sve u korist uništenja. Čak i djece.”
Prevod: M. Ćorović
Bonus video:
