Embargo na uvoz ruskog uglja u zemlje Evropske unije stupio je na snagu. To je kazna za rat u Ukrajini. Unija mora da se okrene drugim dobavljačima tog energenta. Da li će u tome uspjeti?
Od srijede zabranjen je uvoz ruskog uglja u Evropsku uniju. Embargo je dio paketa sankcija kojim EU želi da "natjera“ Rusiju da okonča rat protiv Ukrajine. Odluka o prekidu uvoza ruskog uglja usvojena je prije 120 dana. Taj period dat je uvoznicima uglja iz Rusije – a to su uglavnom elektrane i industrija iz Njemačke, Poljske, Italije, Holandije, Španije i Francuske – da imaju vremena da potraže alternativne dobavljače. Tih šest zemalja su (bili) najveći kupci ruskog uglja u Evropskoj uniji. Rusija je do sada, prema navodima Evropske komisije, u zemlje Unije isporučivala 20 odsto svog uglja – i tako ostvarivala godišnje prihode od oko osam milijardi eura. Zemlje EU su, prema navodima Eurostata, uvozom iz Rusije pokrivale oko 50 odsto svojih potreba za tim energentom. Sad to moraju nekako da nadoknade.
Alternative su pronađene, procjenjuje Udruženje evropskih snabdijevača ugljem "Eurocoal“ iz Brisela. Trgovci ugljem su, tvrdi ta organizacija, dogovorili isporuku uglja iz Australije, Indonezije, SAD i Južnoafričke Republike, a osim toga i pošiljke mrkog ugljena iz devet drugih zemalja. Poljska takođe izvozi više uglja nego do sada u susjedne zemlje.
Ima li dovoljno uglja?
Ugalj iz prekomorskih zemalja uglavnom stiže u holandske luke Roterdam i Amsterdam, kao i u belgijski Antverpen. On se tamo pretovara na riječne barže, koje ga onda po Rajni ili Mezi prevoze do elektrana, željezara ili drugih kupaca. Tako je to u normalnim okolnostima.
Ali ovo ljeto s rekordnim temperaturama stvara dodatne probleme. Vodostaj rijeka veoma je nizak. Transport je još uvijek moguć, ali je ograničen. To u praksi znači da se u ovom trenutku prevozi samo 30 odsto uobičajene količine tereta. Zato se ugalj gomila u lukama. Situacija je za sada još uvijek relativno mirna, kaže nam jedan trgovac ugljem iz Amsterdama koji ne želi da se njegovo ime pojavi u medijima. Ali velika navala se, kaže, ionako može očekivati vjerovatno od septembra i u jesenjim mjesecima.
Samanta Dart, ekspertkinja za energetiku iz londonske banke "Goldman Saks“, u ovom trenutku ne uočava probleme sa snabdijevanjem, ali, dodaje, uskoro bi moglo da ih bude: "Za ostatak ljeta ima dovoljno uglja, ali duža zavisnost od uglja kao alternativi za gas značila bi da Evropa kad-tad mora da pojača uvoz. Ruski ugalj će nam očigledno nedostajati zbog embarga“, ocijenila je Dart za list "Fajnenšel tajms“.
Brajan Rikets iz "Euracoala“ očekuje da će EU ubuduće uvoziti više uglja nego do sada, kako bi se nadoknadila struja koja će nedostajati kada elektrane na gas budu smanjile ili možda čak prekinule proizvodnju. "Vjerujemo da će se to dogoditi, jer se ugljem mora nadoknaditi i do 120 teravat-sati struje, za šta se do sada koristio gas. Tako bismo godišnje uštedjeli oko 22 milijarde kubnih metara gasa, odnosno više nego bilo kojom drugom mjerom.“
Da li će se svi pridržavati embarga?
Prema navodima trgovaca ugljem u Roterdamu, Amsterdamu i Antverpenu, do juna je istovareno više teretnih brodova s ugljem iz Rusije nego godinu dana ranije. "Prije stupanja embarga na snagu svi su se dobro snabdijeli“, kaže jedan trgovac. Nakon juna je ipak uvoz ruskog uglja drastično smanjen, a od danas bi to trebalo da padne na nulu. Iz luke u Roterdamu tvrde da tamo više nije usidren nijedan jedini teretni brod s ruskim ugljem.
Da li će se embargo u potpunosti poštovati? To će moći da se kaže tek nakon što svoje podatke predstave carinske uprave, smatra Rikets. "Carina u velikoj mjeri kaska s objavljivanjem svojih podataka.“ Članice EU su zadužene za kontrolu uvoza u luke na svom području. "Te velike odluke Savjet EU usvojio jednoglasno i zato se naravno očekuje da zemlje-članice i sprovode ono što su same zaključile. Pratićemo situaciju, ali ne sumnjamo da će zemlje-članice poštovati embargo“, izjavio je prošlog petka u Briselu Erik Mamer, portparol Evropske komisije.
Rusija sada namjerava da ugalj koji ne može da izvozi u Evropu, sada pojačano prodaje u Aziji. Najveći tamošnji kupci su Indija i Kina. Ova druga potroši inače čak 56 odsto uglja koji se koristi u čitavom svijetu. Udeo EU u globalnoj potrošnji je samo oko osam procenata. Unija na duži rok, do 2050, planira dekarbonizaciju, odnosno želi da odustane od fosilnih goriva, što uključuje i ugalj. U ovom trenutku potrošnja fosilnih goriva međutim raste, zato što se želi da se uz pomoć njih nadoknadi ruski gas u proizvodnji struje i snabdijevanju toplinom. U Njemačkoj je ugalj najvažniji pojedinačni energent u procesu proizvodnje električne energije – nakon njega slijedi vjetar. Posljednjih godina u zemljama Unije znatno je opala količina uglja koji se eksploatiše. Samo se u Poljskoj i Češkoj još uvijek iskopava kameni ugalj.
Zbog embarga na ruski ugalj cijene tog energenta i dalje rastu. On je u ovom trenutku tri puta skuplji nego prije godinu dana – po toni 316 eura. Krajem aprila tona ugalj koštala je čak rekordnih 400 evra.
Bonus video:
