Kampovi za obuku u Ukrajini često su cilj ruskih napada. Zato u Engleskoj, daleko od fronta, hiljade Ukrajinaca prolazi obuku za odlazak u rat. Ta obuka je kratka, a rizik koji preuzimaju – ogroman.
Miris spaljene gume u vazduhu. Vojnici pod punom opremom šunjaju se uza zid. Oružje je u svakom trenutku spremno za akciju. Stalno se čuje pucnjava. Iza ugla odjekne detonacija i širi se oblak dima. Tu i tamo – kratka naredba. Odjednom svi spuštaju oružje. Vrijeme je za brzi dogovor.
Ono što se dimi ovdje u vojnom kampu za obuku na jugoistoku Engleske su granate, a ono što vojnici ispaljuju nije prava municija. Između kuća leže zgnječeni, uništeni automobili, barikade od autoguma, drvene palete… Jedan komandant britanske vojske pregledao je aktuelne video-snimke sa ukrajinskih ulica i pokušao je da prilagodi uslove u kampu stvarnoj situaciji na ratištu.
Obuka u grofoviji Kent
U grofoviji Kent ovih dana oko 600 dobrovoljaca, uglavnom muškaraca, ali i nekoliko žena, uči da barata automatskom puškom AK M47, oružjem koje se često koristi u Ukrajini. Uče da pucaju, da pogode cilj. Uče kako da oslobode zgrade od neprijateljskih napadača, u najgorem slučaju kako da spasu ljudski život. Težište obuke je na borbama u gradovima, odnosno na rovovskoj borbi.
Mnogi od regruta donedavno nikada u rukama nijesu držali oružje. Britanci koji ih obučavaju su ljudi koji su već služili u Avganistanu i Iraku. Impresionirani su motivacijom polaznika. „Stvarno je zadovoljstvo naučiti ih nečemu“, kaže oficir Kreg Haton. „Naravno, podrazumijeva se da je sve ovo veoma ozbiljna stvar.“
I kod drugih oficira uočljivi su i strah i poštovanje za mlade Ukrajinke i Ukrajince koji žele da se bore za opstanak svoje zemlje. Za obuku u ovom kampu imaju samo nekoliko nedjelja. Koliko tačno? O tome ne žele da pričaju. Nakon toga, oni odlaze u Ukrajinu, možda pravo na front. Često ni sami ne znaju kakav će zadatak dobiti u ratu u kojem se već gotovo pola godine uništavaju njihovi gradovi i sela. „Sve se mijenja iz dana u dan“, kaže 34-godišnja Ukrajinka Snejana. Ona je do sada bila nastavnica književnosti.
Dramatičan obrt
I Serhijev život je proteklih nedjelja doživio dramatičan obrt. On je iz ukrajinskog grada Čerkasija i prije nešto manje od mjesec dana odlučio je da uzme oružje u ruke i brani svoju zemlju. „Moja porodica je bila veoma tužna“, kaže 25-godišnjak, koji je donedavno radio kao analitičar u jednoj IT-kompaniji. „Ali razumjeli su me. I rekli su: pokušaj da preživiš!“
Ni Serhij do prije pola godine nije mogao ni da zamisli da će Rusi umarširati u Ukrajinu. Niko u to nije vjerovao, kaže. Da li se boji od povratka u domovinu? U očima mu se vide tuga i neodlučnost. „Osjećam se spremnim. Kao i svi drugi, i ja ću pokušati da ne poginem.“
Britanska vojska na nekoliko poligona namjerava da obuči i do 10.000 regruta s malim ili nikakvim vojnim iskustvom. U programu žele da učestvuju i međunarodni partneri, među njima su Kanada i Norveška. Njemačka za sada nije uključena u taj program, ali Njemci imaju sopstvene programe obuke, na primjer rukovanje oružjem.
Odlazeći britanski premijer Boris Džonson je za jedan od svojih prioriteta proglasio snažnu podršku Ukrajini još od samog početka ruske invazije u februaru 2022. Kad god bi kod kuće „odjeknuo“ neki skandal, Džonson bi nazvao ukrajinskog premijera Volodimira Zelenskog ili bi „pogurao“ isporuku nekog novog oružja. Velika Britanija je, globalno gledajući, među najizdašnijim i najpouzdanijim snabdjevačima Ukrajine naoružanjem. Ali, kada je riječ o prihvatanju ukrajinskih izbjeglica, situacija je tu nešto lošija. Ukrajincima je naime potrebna viza za ulazak u zemlju.
„To je dobro pitanje“
Snejana kaže da je „veoma zahvalna Velikoj Britaniji za podršku“. Ona je već 2015. bila aktivna u ukrajinskoj vojsci, pomaže i u obrazovanju mladih vojnika. Interesuju je i tehnika i taktika, o tome želi da uči od britanskih kolega. Pitamo je da li bi i druge evropske zemlje trebalo više da učine za Ukrajinu. „To je dobro pitanje“, odgovara ona uz osmjeh. I na to pitanje ipak ne želi da odgovori.
Bonus video:
