Danas gotovo sve može da se iznajmi, umjesto da se kupi. Ali, iznajmiti odjeću? Mladi i to sve češće rade. Pritom je to samo dio takozvane "spore mode" kojom se štiti i životna sredina.
Automobili, alati, knjige…Za Karinu Brajš je sasvim normalno da te stvari iznajmi ili pozajmi. "Zašto onda ne bismo pozajmljivali i odjeću", upitala se. Dok je kao student živjela u Štutgartu bilo joj je sasvim normalno da pozajmljuje odjeću od koleginica, kao i da one pozajmljuju od nje. I gotovo nikad joj nije trebalo nešto novo.
Prema podacima Ministarstva za životnu sredinu, Njemci prosječno godišnje kupe šezdeset odjevnih predmeta. Odjeća je često jeftina, na tržište stiže sve brže, što se naziva i "brza moda". Pritom se svaki peti odjevni predmet gotovo uopšte ne nosi. Proizvodnja odjeće u svijetu u posljednjih dvadesetak godina je i više nego udvostručena. "Ispunjene su sve karakteristike ekscesivnog, neodrživog razvoja", navodi se na internet-stranici njemačkog ministarstva.
Rijetki iznajmljuju odjeću
Suprotan trend naziva se "spora moda". Tu je u prvom planu održivost. Prema jednom reprezentativnom ispitivanju organizacije za zaštitu životne sredine "Grinpis" objavljenom krajem jula, iznajmljivanje odjeće kod komercijalnih ponuđača još uvijek je veoma rijetko. Samo sedam odsto ispitanih do sada su tako iznajmili neki komad odjeće. Ali, izgleda da je taj model popularniji kod mlađih. Kod onih između 18 i 29 godina, njih 15 odsto pozajmljivao je odjeću kod komercijalnih ponuđača.
"Mislila sam da tu mora nešto da ima", kaže Karina Brajš. Istraživala je po internetu i naišla na ponuđača koji se zove "Klajderaj". Tamo korisnici mogu da sklope pretplatnički ugovor i da za 29 eura mjesečno pozajme četiri odjevna predmeta istovremeno, a po potrebi i da ih zamijene nekim drugim. Predstavništva "Klajderaja" postoje u Kelnu, Frajburgu i Berlinu, a uskoro će Karina Brajš otvoriti i u Štutgartu.
Šefica firme je Lena Šreder. Ona od 2016. ima firmu u Kelnu. Prvobitno je sa prijateljicom osnovala "Klajderaj" kao firmu za onlajn-iznajmljivanje, ali to su 2018. zatvorile. Lena Šreder je zatim preuzela ime i koncentrisala se na stacionarne trgovine. Predstavništva u Frajburgu, a uskoro i u Štutgartu su samostalne firme. Ona koriste marku i strukture "Klajderaja" i za to plaćaju.
Manje proizvodnje, manje konzuma
Lena Šreder je studirala modni dizajn i tokom studija je shvatila da joj se tekstilna industrija generalno ne sviđa, i da ne želi da radi za takvu industriju. Ona danas klijentima mora mnogo toga da objasni u vezi sa održivošću. To je proces koji će trajati još nekoliko godina, kaže, "sve dok prosječan kupac ne bude bio otvoren za pozajmljivanje odjeće".
Da bi se moda zaista održivo konzumirala, mora se kupovati svjesnije i manje, kaže Šreder. Klijent pozajmljivanjem ima mogućnost za češće promjene, ali trend bi dugoročno morao da ide ka tome da se odjeća duže koristi, a da se povremeno neki odjevni predmet i pozajmi. "Mora jednostavno da se manje proizvodi i manje kupuje", kaže Šreder.
To može da funkcioniše i u krugu poznanika, ali u Njemačkoj u međuvremenu ima više onlajn-portala koji nude iznajmljivanje odjeće. I oni nude razne mogućnosti. Tako neki, kao "Klajderaj", nude iznajmljivanje u vidu pretplate, ali samo onlajn. Mogu se iznajmiti i neki odjevni predmeti za posebne prilike. Iznajmljivanje vjenčanice mnogo je jeftinije od kupovine nove.
Jedna aplikacija nudi mogućnost da korisnici sami iznajmljuju odjeću ili da iznajme odjeću od druge osobe. Jedan ponuđač nudi pakete sa više odjevnih predmeta koji mogu dobro da se kombinuju. I luksuzne torbice mogu da se iznajme u vidu pretplate i redovno da se mijenjaju.
Najodrživije je ono što ne treba da se proizvodi
"Modne marke moraju da se iz proizvođača pretvore u ponuđača", kaže Viola Volgemut iz "Grinpisa". Novi odjevni predmeti bi morali u načelu da budu dugovječniji i trebalo bi da mogu da se poprave. Usluge popravke, iznajmljivanja i zamjene, kao i sekndhend moralo bi da postane novi standard. Predstavnica "Grinpisa" pozdravlja modele iznajmljivanja, jer tako "svakodnevni konzum postaje održiviji". Potreba da se nosi nešto novo može i tako da bude zadovoljena. Najodrživiji odjevni predmet je onaj koji ne mora ponovo da se proizvodi, naglašava Viola Volgemut.
Klasična trgovina na malo funkcioniše po modelu prodaje robe, kažu u Trgovinskom savezu tekstila, cipela i kožne robe (BTE). Ali, "trgovina radi ono što kupac želi". Pozajmljivanje je, kaže, zanimljiv model. Ako to postane trend, onda će i trgovina da slijedi taj trend.
Bonus video:
