Prvi dan na novom poslu za svakog može biti zastrašujuć. Nekima je prvo što pomisle: „Gdje je aparat za kafu?“ Ili: „da li će mi šef biti noćna mora?“
A pomislite sada na 73-godišnjeg kralja Čarlsa III (bez obzira na milione koje je, navodno, naslijedio i doživotnu sigurnost da neće biti izbačen sa posla) kako ide stopama svoje majke, ulazeći u najstrašnije cipele na svijetu: pametne, razumne i iznošene potpetice pokojne Elizabete II.
Novi kralj nasljeđuje presto od kraljice koju su čak i kritičari smatrali za vještu vladarku koja je služila narodu i koja je dobro razumjela svoju specifičnu ulogu u politici – da bude iznad sporova i svađa. Elizabeta II je uživala podršku 75 odsto britanske populacije, a njen sin samo 42 odsto, kako je ranije ove godine pokazalo istraživanje javnog mnjenja koje je sprovela agencija „YouGov“.
Mnogo toga zavisiće od Čarlsovog nastupa i njegovog ponašanja. Kraljevsku porodicu u posljednje vrijeme pratili su skandali. Čarlsov brat princ Endrju ove je godine postigao nagodbu oko optužbi za seksualno iskorišćavanje maloljetnica i manje-više se povukao iz javnog života. Princ Hari odstupio je od kraljevskih dužnosti 2021. i preselio se u SAD sa suprugom Megan Markl usred porodičnog raskola.
Čarls nikada u potpunosti nije popravio svoju reputaciju nakon razvoda od Dajane Spenser, princeze od Velsa. Ona je poginula u saobraćajnoj nesreći 1997, ali je i dalje izuzetno popularna.
Da li je monarhija u dobrom stanju?
Zbog izliva žalosti i tuge u javnosti nakon kraljičine smrti moglo bi se pomisliti da je monarhija u dobrom stanju. Ali, Polin Meklaran, autorka knjige „Kraljevska groznica: Britanska monarhija u potrošačkoj kulturi“ (Royal Fever: The British Monarchy in Consumer Culture), smatra da to nije tako jednostavno. „Podrška kraljici ne mora nužno da se prenese i na monarhiju kao instituciju“, kaže Meklaran, inače profesorka marketinga na Univerzitetu Rojal Halovej u Londonu.
Podrška monarhiji, iako još uvijek velika, dramatično je pala sa 75 odsto u 2012. na 62 procenta u 2022. godini – kako je takođe utvrdio prije nekoliko mjeseci institut „YouGov“.
Meklaran smatra da su glavni faktori rizika za Čarlsa njegova klimava popularnost i njegova reputacija da je sklon da se miješa u javne (državne) poslove. „Već dugo se strahuje da bi Čarls mogao previše da se miješa u politiku“, naglašava Polin Meklaran. Kao princ od Velsa on je svojevremeno kritikovan zbog niza pisama koja su navodno kompromitovala njegovu neutralnost i nepristranost.
Možda je čak i veći rizik to što Čarls, kako kaže Meklaran, „vodi monarhiju kao bijeli, heteroseksualni, privilegovani muškarac u vrijeme rastuće svijesti o problemima identiteta i kolonijalne prošlosti“.
Kolonijalno nasljeđe
Takođe, postoje otvorena pitanja o Komonveltu i pozivi na odštetu za nepravde iz kolonijalnog doba, naglašava Polin Meklaran. Zaista, prvo mjesto gdje bi to klupko za Čarlsa moglo da počne da se odmotava jeste 14 zemalja Komonvelta (od nekadašnjih 56), koje još uvijek imaju britanskog monarha za šefa države. Barbados se od toga prošle godine oprostio i postao republika, a možda bi i neki drugi mogli da slijede primjer te ostrvske zemlje.
Premijer karipske ostrvske državice Antigva i Barbuda rekao je prošle nedjelje britanskom televizijskom kanalu ITV da planira referendum po tom pitanju u roku od tri godine. I Jamajka je zainteresovana za sličan potez. Lideri Australije i Novog Zelanda teoretski to takođe podržavaju, iako djeluje da im se ne žuri.
Republikanci vide svoju šansu
A kakva je situacija unutar Ujedinjenog Kraljevstva? Jedna od organizacija koja Čarlsovo stupanje na presto vidi kao potencijalnu priliku za ostvarivanje svojih ciljeva, jeste „Republika“. To je grupa koja vodi kampanju protiv monarhije. „Proglašenje novog kralja je uvreda za demokratiju, nešto što je protiv vrijednosti kao što su jednakost, odgovornost i vladavina zakona, u koje većina nas vjeruje“, rekao je prošle nedjelje predstavnik te organizacije Grejem Smit.
Iako pažljivo odaje počast kraljici, „Republika“ se već neko vreme priprema za promenu na prestolu i pritom primjećuje trend pada podrške monarhiji u javnosti. „Kraljica je nesumnjivo najpopularniji član kraljevske porodice. Kada ona više ne bude na prestolu, kralj Čarls neće biti u poziciji da preokrene situaciju u svoju korist. Izgubiće još više podrške“, procijenio je Smit u junu ove godine.
Uprkos Smitovom optimizmu, republikanski pokret Ujedinjenog Kraljevstva očigledno će biti suočen s teškom borbom. Najplodnije tlo on će vjerovatno naći u Škotskoj. Anketa trusta mozgova „Britanska budućnost“ (British Future) pokazala je da samo 45 odsto škotskih birača podržava monarhiju. Tokom proglašavanja Čarlsa III za kralja, demonstranti na ulicama Edinburga, glavnog grada Škotske, izviždali su novog monarha.
Istovremeno, hiljade Škota izašle su na ulice da odaju počast Elizabeti, koja je bila poznata po tome da je voljela Škotsku. Čak je i vladajuća Škotska nacionalna partija, koja se zalaže za škotsku nezavisnost, jasno je stavila do znanja da će zadržati britanskog monarha kao šefa države čak i ako zemlja napusti Veliku Britaniju. Taj stav ne mijenjaju ni nakon proklamacije Čarlsa III za novog kralja, potvrdio je zamjenik premijera Škotske Džon Svini.
Monarhija kao brend
Da li ono što bude činio Čarls III može da bude razlog da gurne Škotsku, a možda i čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo u pravcu ukidanja monarhije? „Ne, mislim da ne može“, smatra Meklaran. Ona ujedno dodaje da je novi kralj svjestan rizika i da će se ponašati najbolje što može.
Meklaran procjenjuje da će se kraljevska porodica truditi da „promoviše brend kolektiva“, odnosno da promoviše širu familiju. „Čarls to ne može sam i on je toga svjestan“, ubeđena je Polin Meklaran. On će blisko sarađivati sa svojim sinom Vilijamom i snahom Kejt koji su popularniji od njega, kao i sa svojom suprugom, kraljicom-pratiljom Kamilom, a sve kako bi se pokazalo da „žene igraju snažne uloge“.
Meklaran smatra da je Čarlsov početak nakon kraljičine smrti dobar, i da se on direktno suočio sa strahovima koje postoje u javnosti: „Ovo sada je nešto kao medeni mjesec. Ljudi su trenutno veoma emotivni.“
A republikanci poput Grejema Smita ne bi smjeli da potcijene svog protivnika. Monarhija je „i te kako svjesna svog imidža“ i „vrlo dobra u prilagođavanju“, kaže Polin Meklaran i zaključuje: „Na kraju krajeva, to je i te kako sofisticirana institucija.“
Bonus video:
