Pripajanjem djelova Ukrajine, Vladimir Putin je pokrenuo snage koje pretvaraju Rusiju u ogromnu Sjevernu Koreju. Biće to jedna paranoična, ljutita, izolovana država, ali za razliku od Sjeverne Koreje, ruska verzija će se prostirati na 11 vremenskih zona - od Arktičkog mora do Crnog mora i od ivice slobodne Evrope do ivice Aljaske - sa hiljadama nuklearnih bojevih glava.
Poznavao sam Rusiju koja je bila jaka, prijeteća, ali stabilna - zvala se Sovjetski Savez. Poznavao sam Rusiju koja je bila puna nade, sa potencijalom da se transformiše u demokratiju pod Mihailom Gorbačovim, Borisom Jeljcinom, pa čak i mlađim Putinom. Poznavao sam Rusiju koja je bila "negativac" pod starijim Putinom, koja je hakovala Ameriku, trovala opozicione ličnosti, ali i je ipak bila stabilan, pouzdan izvoznik nafte i povremeni bezbjednosni partner SAD kada nam je bila potrebna pomoć Moskve.
Ali, niko od nas nikada nije poznavao Rusiju u kakvu je sada po svaku cijenu spreman da je pretvori očajni, u ćošak satjerani Putin - Rusiju otpadnicu, veliku, poniženu Rusiju, Rusiju koja je mnoge od svojih najtalentovanijih inženjera, programera i naučnika poslala da bježe glavom bez obzira. To bi bila Rusija koja je već izgubila toliko trgovinskih partnera da može da opstane samo kao naftna i gasna kolonija Kine, Rusija koja je propala država, iz čije svake pore izbija nestabilnost.
Takva Rusija ne bi bila samo geopolitička prijetnja. Bila bi to ljudska tragedija ogromnih razmjera. Putinova sjevernokorejizacija Rusije pretvara zemlju koja je svijetu dala neke od najpoznatijih pisaca, kompozitora, muzičara i naučnika, u naciju vještiju u pravljenju čipsa nego mikročipova, poznatiju po svom otrovanom donjem vešu nego po visokoj modi i usredsređeniju na otključavanje svojih podzemnih rezervoara gasa i nafte nego na svoje nadzemne rezervoare ljudske genijalnosti i kreativnosti. Putinovim obezvređivanjem Rusije, cio svijet je na gubitku.
Međutim, nakon aneksije u petak, teško je vidjeti bilo kakav drugi ishod sve dok je Putin na vlasti. Zašto? Teoretičar igara Tomas Šeling je izjavio da ako igrate igru kukavice sa drugim vozačem, najbolji način da pobijedite, tj. da natjerate drugog vozača da prvi skrene sa puta - jeste ako prije nego što igra počne, vrlo upadljivo skinete volan i bacite ga kroz prozor. Poruka drugom vozaču: Sklonio bih se s puta, ali više ne mogu da kontrolišem auto. Bolje da skreneš!
Putinova baza nisu studenti Moskovskog državnog univerziteta. Njegova baza su desničarski nacionalisti, koji su sve više ljuti zbog vojnog poniženja Rusije u Ukrajini
Nastojanje da uvijek izludi protivnika je specijalnost Sjeverne Koreje. Sada je Putin usvojio taj pristup, najavljujući sa velikom pompom da Rusija pripaja četiri ukrajinske oblasti: Lugansk i Donjeck, dvije oblasti koje podržava Rusija u kojima se proruske snage bore protiv Kijeva od 2014. godine i Hersonsku i Zaporošku, koje su okupirane nedugo nakon Putinove invazije u februaru. U velikoj sali Kremlja, Putin je u petak izjavio da će stanovnici ove četiri oblasti zauvijek postati državljani Rusije.
Šta Putin smjera? To se može samo nagađati. Počnimo sa njegovom unutrašnjom politikom. Putinova baza nisu studenti Moskovskog državnog univerziteta. Njegova baza su desničarski nacionalisti, koji su sve više ljuti zbog vojnog poniženja Rusije u Ukrajini. Da bi zadržao njihovu podršku, Putin je možda osjetio potrebu da pokaže da svojim pozivom za mobilizacuiju rezervista i aneksijom da vodi pravi rat za majku Rusiju, a ne samo nejasnu specijalnu vojnu operaciju.
Međutim, to bi takođe mogao biti manevar kojim pokušava da dođe do povoljnog rješenja putem pregovora. Ne bi me iznenadilo da Putin uskoro objavi da je spreman na obustavu vatre i da popravi cjevovode i nastavi isporuku gasa svim zemljama koje su spremne da priznaju rusku aneksiju.
Putin bi tada mogao reći svojoj nacionalističkoj bazi da je dobio nešto od rata čak iako je to bilo jako skupo, te da je sada voljan da se zaustavi. Međutim, tu postoji problem: Putin zapravo ne kontroliše čitavu teritoriju koju pripaja.
To znači da ne može postići nikakav kompromis osim i dok ne protjera Ukrajince sa svih teritorija na koje sada polaže pravo; inače bi predao ono što je upravo proglasio suverenom ruskom teritorijom. To bi mogao biti veoma zlokoban razvoj događaja. Čini se da Putinova iznurena vojska nije sposobna da zauzme doadatnu teritoriju i, u stvari, izgleda da gubi sve više iz dana u dan.
Polaganjem prava na teritoriju koju ne kontroliše potpuno, bojim se da Putin dovodi sebe u tešku situaciju iz koje bi jednog dana mogao pomisliti da se može izvući samo pomoću nuklearnog oružja.
U svakom slučaju, Putin izgleda izaziva Kijev i njegove zapadne saveznike da nastave da ratuju i tokom zime - kada će zalihe prirodnog gasa u Evropi biti ograničene, a cijene bi mogle biti astronomske - da bi povratio teritorije, od kojih su neke preko njegovih ukrajinskih posrednika pod kontrolom Rusije od 2014. godine.
Polaganjem prava na teritoriju koju ne kontroliše potpuno, bojim se da Putin dovodi sebe u tešku situaciju iz koje bi jednog dana mogao pomisliti da se može izvući samo pomoću nuklearnog oružja
Hoće li Ukrajina i Zapad skrenuti? Hoće li popustiti i sklopiti prljavi dogovor sa Putinom da bi zaustavili njegov prljavi rat? Ili će mu se Ukrajina i Zapad suprotstaviti, direktno, insistirajući da Putin iz ovog rata ne izvuče nikakva teritorijalna dostignuća, kako bismo podržali princip neprihvatljivosti osvajanja teritorije silom?
Nemojmo se zavaravati: unutar Evrope će biti pritiska da se skrene i prihvati takva Putinova ponuda. To je svakako Putinov cilj - da podijeli zapadnu alijansu i izvuče se sa "pobjedom" koja će mu sačuvati obraz.
Ali, postoji još jedan kratkoročni rizik za Putina. Ako Zapad ne skrene, ne odluči se za dogovor s njim, nego pojača vojnu i finansijsku pomoć Ukrajini, postoji šansa da Putinova vojska doživi kolaps.
To je nepredvidivo: Međutim, ono što je potpuno predvidivo je da trenutno postoji dinamika koja će još više gurnuti Rusiju ka modelu Sjeverne Koreje. To počinje Putinovom odukom da prekine većinu isporuka prirodnog gasa zapadnoj Evropi.
Postoji samo jedan fatalni grijeh u energetskom biznisu: Nikada, ali nikada, nemojte se pretvoriti u nepouzdanog snabdjevača. Niko vam više nikada neće vjerovati. Putin je postao nepouzdan snabdjevač za neke od svojih najstarijih i najboljih kupaca, počevši od Njemačke i većeg dijela Evropske unije. Svi oni rade na obezbjeđivanju alternativnih, dugoročnih isporuka prirodnog gasa i proizvodnji više obnovljive energije.
Biće potrebne dvije do tri godine da nove mreže gasovoda iz istočnog Mediterana i tečnog prirodnog gasa iz Sjedinjenih Država i sjeverne Afrike počnu da održivo zamjenjuju ruski gas u velikim razmjerama. Ali, kada se to dogodi i kada se svjetske zalihe prirodnog gasa generalno povećaju kako bi se nadoknadio gubitak ruskog gasa - i sa aktiviranjem dodatnih obnovljivih izvora energije - Putin bi se mogao suočiti sa pravim ekonomskim izazovom. Njegovi stari kupci će možda i dalje kupovati nešto energenata iz Rusije, ali se više nikada neće potpuno oslanjati na Rusiju. A Kina će vršiti pritisak na njega da daje velike popuste.
Ukratko, Putin podriva najveći izvor - možda njegov jedini izvor - održivog dugoročnog prihoda. Istovremeno, njegova nezakonita aneksija ukrajinskih oblasti garantuje da će zapadne sankcije Rusiji ostati na snazi, ili se čak pojačati, što će samo ubrzati put Rusije ka statusu propale države, jer će zemlju napuštati sve više Rusa sa vještinama koje se traže na globalnom tržištu.
Ovo je trenutak kada bi zapadni lideri trebalo da budu nepopustljivi i pametni. Oni moraju da znaju kada da skrenu s puta, a kada da natjeraju drugog vozača da skrene, i kada da mu omoguće da sačuva malo dostojanstva, čak i ako se ponaša krajnje bezobzirno prema svakome. Možda nam Putin nije ostavio drugog izbora osim da naučimo da živimo sa ruskom Sjevernom Korejom - makar dok je on na čelu. Ako je to slučaj, jedini što možemo je da izvučemo najbolje iz toga, ali i to najbolje će značiti mnogo nestabilniji svijet.
Komentar je objavljen u "Njujork tajmsu"
Prevod: A. Šofranac
Bonus video:
