Dok se Evropljani pripremaju za energetske nestašice, zaposleni u jednoj fabrici na jugoistoku Francuske dobili su novu zimsku odjeću.
Sen Goben, francuska građevinska grupa, naručila je ekstra tople kapute i rukavice za zaposlene u svom skladištu u alpskom gradu Šamberium, nakon što su oni pristali da smanje grijanje ove godine. Kako bi smanjili potrošnju gasa, temperature će biti oko 8 stepeni, umjesto uobičajenih 15.
"To će biti kao da rade na otvorenom, stoga moramo da ih opremimo za rad u takvim uslovima", kazao je Benoi Diribarn, potpredsjednik proizvodnje.
Smanjivanje grijanja nije pitanje samo uštede za mnoge evropske industrijske kompanije dok se pipremaju za tešku zimu. U trenutku kada cijene energenata probijaju rekorde poslije ruske invazije na Ukrajinu, to je postalo pitanje opstanka.
Evropska industrijska baza zapošljava oko 35 miliona ljudi ili oko 15 odsto radne populacije. Vodeći industrijalisti bloka upozorili su ranije ovog mjeseca na potencijalno razoran ekonomski uticaj energetske krize.
"Rast cijena energenata trenutno izaziva alarmantan pad konkurentnosti evropskih industrijskih energetskih potrošača", navodi se u pismu koje je sa Okruglog stola za industriju upućeno Ursuli fon der Lajen, predsjednici Evropske komisije, i Šarlu Mišelu predsjedniku Evropskog savjeta. Bez hitne akcije za ograničavanje cijena za kompanije koje koriste veliki količine energije, "šteta će biti nepopravljiva".
Spolja, evropske undustrijske kompanije djeluju smireno - govore o mjerama štednje energije koje uvode i o smanjenju drugih troškova.
Dok se neke okreću uglju i drugim fosilnim gorivima kako bi pregurale zimu, drugi optimistično pričaju o zelenoj revoluciji koju je kriza ubrzala.
Međutim, već postoje dokazi da velike kompanije smanjuju proizvodnju u određenim sektorima zbog energetske nestašice, čak i prije zime. Izvršni direktori u sektorima počev od hemikalija do vještačkih đubriva i keramike upozoravaju da su suočeni sa rizikom da izgube trajni udio u tržištu i mogli bi biti primorani da dio proizvodnje presele u druge djelove svijeta koje mogu ponuditi jeftiniju i pouzdaniju energiju.
Zvona za uzbunu oglasila su se i među evropskim političarima. "Rizikujemo masovnu deindustrijalizaciju evropskog kontinenta", kazao je Aleksander de Kro, premijer Belgije.
Ušteda energije
U međuvremenu, kompanije u sektorima počev od čelika do hemikalija, keramike do proizvodnje papira, đubriva do automobila utrkuju se da smanje potrošnju kako bi smanjili troškove razornih računa za energiju i pripremile se za nestašicu gasa tokom zime, ukoliko vlade uvedu restrikcije.
Mnogi pronalaze inovativne načine da smanje potrošnju energije. Francuski proizvođač automobila Reno, na primjer, racionalizuje postupak održavanja temperature boje - što je proces koji čini do 40 odsto njegove potražnje za gasom.
Takve inovacije bi mogle rezulturati efikasnijim fabrikama i procesima u budućnosti. Ali prije toga, te kompanije treba da preguraju zimu.
One koje su to mogle povećale su cijene. Fabrika hemikalija Lankses u Kelnu, koja proizvodi osnovne hemikalije i aktivne sastojke za farmecautsko tržište, povećala je osnovnu cijenu za 35 odsto kada je cijena energije počela da raste.
Međutim, povećanje cijena neće riješiti problem nestašice gasa. Grupa DS Smit koja se bavi proizvodnjom papira i pakovanja naredila je svojim fabrikama da smanje potrošnju za 15 odsto, što je dobrovoljno smanjenje koje su u julu dogovorile članice EU. Mašine koje nijsu upotrebljavane u periodu između procesa proizvodnje sada će biti isključene, a grijanje smanjeno. "Ako budemo ovako radili i smanjili temperatuiru sa 20 na 18,5 stepeni značajno ćemo smanjiti potrošnju gasa", kazao je Majls Roberts izvršni direktor.
Valeo, francuski snabdjevač automobilske industrije, zatražio je od fabrika da smanje potrošnju energije za 20 odsto, uz mjere kao što su zaustavljanje proizvodnje tokom vikenda i smanjenje temperature tokom nedelje. Solvej, belgijska hemijska kompanija, navela je da organizuje svoje fabrike da rade na 30 odsto manje gasa koristeći alternativnu energiju i mobilne kotlove na dizel gorivo.
Gas je najvažniji izvor energije u evropskim industrijskim kompanijama. Međutim, gas je takođe i važna sirovina, koja se koristi u industrijama za proizvodnju hemikalija i vještačkih đubriva. Ukupno, industrija konzumira oko 27-28 odsto ukupnih zaliha bloka, kazala je Anuk Onore, zamjenica direktora programa za istraživanja gasa na Oksfordovom institutu za energetske studije.
Međutim, ni najmanje nije jednostavno isključiti to gorivo iz velikog broja industrijskih procesa. Oko 60 odsto industrijske potrošnje gasa koristi se u procesima koji iziskuju visoku temperaturu od 500 stepeni Celzijusa i više poput proizvodnje stakla, cementa ili keramike. "Za procese na nižim temperaturama, ima više opcija za upotrebu obnovljive energije ili pumpi za grijanje", kazao je Onore.
Povratak na ugalj i smanjena proizvodnja
Iz tog razloga neke kompanije se okreću fosilnim gorivima, što bi moglo unazaditi planove zelene energetske tranzicije u EU. Bajer, njemačka farmaceutska i biotehnološka kompanija 2019. godine najavila je planove o potpunom prelasku na obnovljivu energiju. Ali sada je ponovo vratila ugalj u upotrebu "za svaki slučaj" ukoliko ne bude mogla da ispuni proizvodne potrebe.
Proizvođač automobila Folksvagen za elektrane u Volfsbergu, njihovoj najvećoj lokaciji, koristi ugalj za naredne dvije zime, umjesto preslaka na gas kao što je planirano u kviru napora za dekarbonizaciju.
Čak i za industrijske procese kojima je potrebna niža temperatura, alternative su slabe u ovom trenutku. Ljetnja suša je smanjila kapacitete hodroenergije, dok ostarjeli francuski nuklearni reaktori nijesu u stanju da ispune potražnju usljed problema sa održavanjem.
Stoga, pojedine industrije suočene sa razornim cijenama energenata i smanjenom potražnjom potrošača odlučile su da je najbolji način da izađu na kraj sa problemima tako što će smanjiti proizvodnju.
Analitičari u investicionoj banci Džefriz procjenjuju da je skoro 10 odsto evropskih kapaciteta sirovog čelika stavljeno van pogona posljednjih mjeseci. ArcelorMItal, najveća evropska željezara, očekuje da proizvodnja iz evropskih kapaciteta ovog kvartala bude za 17 odsto manja u odnosu na prošlu godinu.
Tijelo za trgovinu metalima Eurometauk objavilo je da su sve topionice cinka u EU morale da prekinu ili čak potpuno zaustave rad, dok je blok izgubio 50 odsto primarne proizvodnje aluminijuma. Dodaje se i da je oko 27 odsto proizvodnje silicijuma i legura gvožđa je takođe zatvoreno, a 40 odsto peći.
Sektor vještačkih đubriva, koji se oslanja na gas kao na sirovinu za stvaranje amonijaka takođe je pogođen, a 70 odsto kapaciteta je van pogona, saopšteno je iz Fertilajzers Jurop. Goldman Saks procjenjuje da je 40 odsto evropske hemijske industrije "izloženo riziku stalne racionalizacije" ukoliko cijene energenata ne počnu da padaju.
"Sa brzim rastom cijena energenata, konstantno preispitujemo stepene proizvodnje širom Evrope", navela je njemačka grupa Kovestro.
Ista priča se odvija i u industrijama plastike, keramike i ostalih grana koje iziskuju puno energije. Iz firme Konsaltansi rodijum procjenjuju da svega pet sektora predstavlja oko 81 odsto evropske industrijske potražnje za gasom: hemikalije, metali poput željeza i čelika, nemetalni mineralni proizvodi poput cementa i stakla, rafiniranje, papir i štampa.
U pojedinim od ovih sektora, privremena zatvaranja ne samo da su skupa, često ih je skoro nemoguće primijeniti bez trajnog oštećenja opreme.
Diribarn, iz kompanije Sen Goben, kazao je da je potencijal za energetske rezove ograničen u fabrikama stakla te kompanije, gdje peći moraju biti uključene kako bi se spriječilo ukrućivanje stakla. "Ne možete smanjiti potrošnju za 30 odsto jer to znači da ćete morati da zatvorite a to bi škodilo fabrici. Za ponovno otvaranje potrebno vam je šest mjeseci do godine".
Francuski proizvođač stakla Ark internešnal je morao da učini upravo to. U uobičajenim uslovima peći u ovoj fabrici na sjeveru Francuske treba da rade 24 sata dnevno, što je predstavlja polovinu energetske potrošnje cijele kompanije. Sada je kompanija van pogona stavila dvije od devet fabrika, i produžila period održavanja za još dvije, nakon što su se računi za gas skoro učetvorostručili ove godine.
Kompaniju je takođe pogodio i pad potražnje za određenim proizvodima, kazao je Nikolas Hodler, izvršni direktor. Kao rezultat toga skoro trećina zaposlenih radi svega tri dana nedjeljno.
Prilika za rivale van Evrope
Veliki broj zatvaranja pokreće bojazni da kriza otvara vrata rivalima koji imaju manje energetske troškove. "Smanjenje ili obustava izvoza, mada privremena, rizikuje da se pretvori i trajni gubitaj udjela u tržištu", kazao je Đovani Savorani, predsjednik Konfindustrija keramika, trgovinskog tijela keramičke industrije u Italiji koja na godišnjem nivou obrne 7,5 milijardi eura.
"Ukoliko njemačka hemijska industrija propadne, tri nedjelje kasnije svaki lanac snabdijevanja u Evropi će biti u problemu", kazao je Marko Mensink generalni direktor Sefika
Evropski proizvođači se već duže vrijeme žale na konkurentski zaostatak koji proizilazi iz izdijeljenog energetskog tržišta bloka. Tokom deset godina do 2020, evropske cijene gasa su u prosjeku bile dva ili tri puta veće nego u SAD, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju.
Taj jaz se produbio za skoro deset puta od kako je Rusija počela da smanjuje snabdijevanje.
"Mogu da uvoze vještačka đubriva po pola cijene od onoga koliko je nama potrebno da ga proizvedemo", kazao je Džejkob Hansen iz grupe Fertilajzers Jurop.
Sefik, evropsko tijelo za trgovinu hemijskom industrijom, ističe da je od marta ove godine Evropa prvi put postala neto uvoznik hemikalija i po obimu i po vrijednosti. "Ovo je ozbiljno zabrinjavajuće", kazao Marko Mensink, generalni direktor. "Mi smo jednostavno preskupi na globalnoj osnovi zbog troškova energije."
U pokušaju da se ne predaju pred konkurencijom, pojedine kompanije koriste njihove fabrike izvan Evrope koje imaju manje troškova.
Ilham Kadri, izvršna direktorka belgijskog Solveja, kazala je da bi ta grupa mogla pojačati proizvodnju energetski intenzivnijih proizvoda na tržištima koja iziskuju manje troškove.
"Tražimo načine da utvrdimo prioritetne proizvode", kazala je ona. "Mi smo globalna kompanija i možemo upotrijebiti sredstva izvan Evrope kako bi kompenzovali smanjenja".
Jedan italijanski biznismen kaže da kombinacija visokih troškova energije i evropskog nameta na ugljenik primorava da se preispita gdje proizvoditi čelik po cijeni od 800 eura po toni. "Cijena gasa je ranije imala uticaj od 40 eura (po toni), a sada je porasla na 400 eura", kazao je on. "Ako na to dodamo porez na ugljenik, ukupan uticaj troškova energije je 600 eura. Za nas ima mnogo više smisla da preselimo proizvodnju u Aziju".
Kompanije za pakovanje Smurfit kapa i DS Smit obje su se okrenule fabrikama u Sjevernoj Americi u potrazi za zalihama. "Više sirovine uzimamo u SAD nego što je to prije bio slučaj", kazao je Roberts iz DS Smita. "Za proizvodnju papira potrebna je velika količina energije. U SAD to je mnogo pristupačnije a energetski troškovi su značajno manji.
Oni koji odu teško da će se vratiti
Eksperti upozoravaju da što su duže kompanije primorane da premještaju proizvodnju iz Evrope, raste rizik da je dio proizvodnje nikada neće vratiti. Onore iz Okfordskog instituta za energetske studije kazala je da se to dešavalo i ranije.
"Kada su evropske cijene gasa bile na relativno visokom nivou u periodu između 2010-2014, bilježili smo premještanja u regione sa nižim cijenama - poput Bliskog istoka, sjeverne Afrike i SAD", kazala je ona. "Industrijska potražnja za gasom nikada se nije vratila na stepen prije finansijske krize".
"Jednom kada su investicione odluke donijete... teško je tražiti od kompanija da se vrate", kazao je Matijas Beringer, član menadžmenta u Bajeru. "Ako želite da investirate u novu lokaciju to ima posljedice koje će trajati decenijama".
"U 2022. godini stigle su ključne količine iz ruskih izvora. Ako sve to nestane, onda to daje prilično pesimističnu sliku za sljedeću zimu (2023/4). Udio novih izvora gasa će se povećati, ali infrastruktura je daleko od toga da to sustigne", kazao je Zoltan Bige iz Nitrogenmuveka
Proizvođači roba sa nižom maržom, kojima je gas neophodan, kao što je industrija đubriva, mogli bi biti među prvim žrtvama, rekao je Trevor Hauzer iz Rodijuma.
"Ekonomija proizvodnje đubriva zasnovanih na prirodnom gasu u Evropi će biti siromašna još dugo vremena", kazao je on.
Prijetnja je naročitno akutna u centralnoj i istočnoj Evropi, gdje se mnoge zemlje u velikoj mjeri oslanjaju na ruski gas. Od ukupno 45 miliona tona evropske proizvodnje đubriva, samo Poljska proizvodi šest miliona, kazali su izvori iz industrije. Svih pet fabrika u toj zemlji su van pogona. Još tri miliona tona kapaciteta su van pogona u Mađarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj. Na istoku Evrope, oko 20 odsto evropskih kapaciteta je zatvoreno.
Proizvođač đubriva Nitrogenmuvek, sa sjedištem u Mađarskoj, među onima je koji su morali da smanje proizvodnju. Zoltan Bige, glavni zvaničnik za strategiju, upozorava da bi posljedice smanjenja kapaciteta ove zime mogle biti razorne. "Ukoliko na ljeto ne bude proizvodnje, neće biti zaliha", kazao je on. "Širom Evrope nema zaliha koje će biti dostupne na proljeće kada počne da raste potražnja".
Trajni uticaj zatvaranja širom Evrope neće biti poznat još niz mjeseci.
Ali smanjenje proizvodnje hemikalija, čelika i drugih kritičnih, osnovnih proizvoda već zabrinjava one u lancu vrijednosti.
Kompanije kao što su Volvo i Bejer počele su da prave zalihe djelova i materijala za slučaj da njihovi snabdjevači budu u nevolji. "Naša glavna zabrinutost nije cijena energije već dostupnost sirovina koje koristimo u farmaceutskoj industriji", kazao je Berninger iz Bajera.
Budućnost evropske hemijske industrije koja se u velikoj mjeri oslanja na gas, a naročito najveća hemijska fabrika na svijetu BASF-ovo postrojenje Ludvigšafen, krajnje je zabrinjavajuće za pojedine idndustrijaliste. Ludvigšafen je glavni snabdjevač proizvođača svega počev od automobila do paste za zube i ono je pokretač njemačkog hemijskog sektora.
Domino efekat ako propadnu giganti
"Ukoliko njemačka hemijska industrija propadne, tri nedjelje kasnije svaki lanac snabdijevanja u Evropi će biti u problemu", kazao je Mensink iz Sefika.
Njemačka dominacija u lancu snabdijevanja sa industrijskim gigantima poput BASF-a, znači da su čak i kompanije koje se nalaze u drugim državama izložene rizicima ukoliko u toj zemlji dođe do restrikcija upotrebe gasa.
"Ukoliko Njemačka ne bude mogla da snabdijeva... to će imati domino efekat širom Evrope", kazao je Dibarne iz Sen Gobena.
Njemačke kompanije, koje predstavljaju oko 27 odsto industrijske proizvodnje po vrijednostim, su na prvim linijama fronta. Na početku ove godine, preko 50 odsto njemačkog uvoza gasa dolazilo je iz Rusije, a industrija predstavlja više od trećine te potražnje.
Njemačka vlada je nedavno predstavila paket podrške vrijedan 200 milijardi eura kako bi nadoknadile visoke energetske troškove za domaćinstva i preduzeća. Međutim, njemački proizvođači poput željezare Tisenkrup ne odbacuju mogućnost drastične akcije ako se kriza nastavi.
Grupacija je već premjestila proizvodnju iz dvije svoje fabrike na svoju vodeću lokaciju u Duizburgu, koja radi na sopstvenoj energetskoj mreži i manje se oslanja na prirodni gas. Kompanija kaže da je takođe spremna da zatvori pojedinačna postrojenja ako računi za energiju nastave da rastu.
"Cijena gasa i struje... predstavlja egzistencijalnu prijetnju energetski intenzivnim industrijama kao što je industrija čelika", saopšteno je iz Tisenkrupa.
Druge zemlje možda nemaju njemački industrijski uticaj, ali njihove ekonomije - i zaposlenost - se još više oslanjaju na proizvodnju.
Ubrzanje zelene revolucije
OECD procjenjuje da je u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Sloveniji, Švedskoj, Finskoj i sjevernoj Italiji najviše ljudi zaposleno u ranjivim sektorima koji zavise od gasa.
Sve ove zemlje pokušavaju da pomognu njihovim industrijama i građanima dok vrijeme postaje sve hladnije a raste potražnja za energijom. Međutim, mnoge kompanije već gledaju mimo zime i predviđaju još teže uslove.
"U 2022. godini stigle su ključne količine iz ruskih izvora", kazao je Bige iz Nitrogenmuveka. "Ako sve to nestane, onda to daje prilično pesimističnu sliku za sljedeću zimu (2023/4). Udio novih izvora gasa će se povećati, ali infrastruktura je daleko od toga da to sustigne".
Hodler iz Arka je kazao da će prostor za povećanje cijena sljedeće godine takođe biti ograničen. "Pravo pitanje je da li ćemo 2023. godine vidjeti značajno povećanje troškova energije", kazao on. "Nećemo moći da prenesemo sve te dodatne troškove na naše kupce, a da ne vidimo značajan uticaj na količinu".
Međutim, ima onih koji vjeruju da će rezultat krize biti snažnija, zelenija industrijska baza. Kompanije kao što su Sen Goben, Solvej i Smurfit kapa saopštile su za "Fajnenšl tajms" da sve ubrzavaju planove za energetsku tranziciju koji su postojali i prije ruske invazije. Toni Smurfit, izvršni direktor kompanije Smurfit kapa, kazao je da njegova kompanija po sadašnjim planovima "troši tri puta više".
Dakle ima razloga za optimizam. "Ovo će ubrzati zelenu revoluciju. Prije 50 godina nijesu postojale opcije za zelenu energiju, a sada su ovdje. Mislim da će ovo Evropu učiniti zelenom".
Prevod: N. Bogetić
Bonus video:
