Prije tačno šezdeset godina su Adenauer i De Gol potpisali sporazum koji je preokrenuo vjekovno neprijateljstvo Njemaca i Francuza. Do danas su odnosi ostali dobri, mada ima uspona i padova.
Njemački kancelar Konrad Adenauer imao je 87 godina, francuski predsjednik Šarl de Gol imao je 72. Baš toj dvojici staraca se može zahvaliti novi početak u odnosima Njemačke i Francuske.
Oni su se rukovali 22. januara 1963. u Jelisejskoj palati te se čak i bratski poljubili. I potpisali su sporazum kojim se dugogodišnje neprijateljstvo pretvorilo u dobrosusjedsko prijateljstvo.
U tom trenutku je od Drugog svjetskog rata bilo prošlo tek 18 godina. Milioni veterana s obe strane još uvijek su imali svježa sjećanja na rat.
Njemačka propaganda je još puno prije Adolfa Hitlera djecu u školama učila da su Francuzi vjekovni neprijatelji.
Upravo zato što su Adenauer i De Gol imali iskustvo dva svjetska rata, oni su „cijelom projektu dali vjerodostojnost“, kaže za DW Frank Bazner, direktor Francusko-njemačkog instituta. Prema Bazneru, sporazum o prijateljstvu ne bi bio moguć bez naroda obeju zemalja.
Davno prije potpisivanja „došlo je do vrlo lijepog, nevjerojatnog, hrabrog zbližavanja među ljudima u društvu. To je bila kulminacija procesa zbližavanja koji je došao iz društva. To ne smijemo zaboraviti.“
Različiti strateški interesi
Ali nije se radilo samo o gestovima ljudskosti. Adenauer i De Gol imali su strateške ciljeve, od kojih su neki bili suprotstavljeni. „Na Adenauerovoj strani prioritet je bio vrlo jasan: želimo da se čvrsto usidrimo na Zapadu. To je značilo partnerstvo sa SAD, ali i pomirenje s Francuskom“, kaže Frank Bazner.
De Gol je, s druge strane, želio da veže Zapadnu Njemačku za Francusku kako bi je spriječio da se udruži sa SAD i Britanijom protiv Francuske. Samo sedam dana ranije De Gol je stavio veto na ulazak Velike Britanije u Evropsku ekonomsku zajednicu, preteču EU. Američki predsjednik Džon Kenedi čak je pokušao da spriječi Jelisejski ugovor.
Nije mogao. No uspio je da pridobije njemačku stranu da malo pre ratifikacije ugovora u Bundestagu ubaci preambulu iz koje je jasno stajalo da saradnja u NATO i partnerstvo sa SAD neće biti narušeni.
Pariz je na to naizgled pristao, ali se priča da je De Gol bio bijesan. „Amerikanci potkopavaju naš ugovor“, žalio se predsjednik, kako je kasnije rekao njegov intimus Alan Pajrefit. „A zašto? Samo zato što se njemački političari boje da se neće dovoljno duboko pokloniti Anglosaksoncima“, navodno je rekao De Gol.
Razmjene mladih i bratimljenje gradova
Uprkos tim početnim trvenjima, Jelisejski ugovor se smatra velikim uspjehom. Cilj mu je bio da „dođe do što sličnijeg stava“ kroz redovne konsultacije vlada u spoljnoj i bezbjednosnoj politici. „Mislim da se mnogo toga dogodilo tokom saradnje“, kaže Frank Bazner. Francuska strana primijetila je „da Njemci, uprkos jakim vezama sa SAD, nisu odbacili projekat, nego su ipak ispunili ugovor“.
Ali ideja nije bila da se zbliže samo političari i visoki zvaničnici, nego i obični ljudi. U julu 1963. osnovana je Francusko-njemačka omladinska organizacija. Do danas je razmjenama približila oko deset miliona mladih Njemaca i Francuza jedne drugima.
Nastala su brojna bratimljenja gradova. Francusko-njemačka vojna brigada postoji od 1989. godine. Tri godine kasnije počela je s emitovanjem dvojezična televizija Arte, koja se mahom bavi kulturom.
Na 40. godišnjicu Jelisejskog sporazuma 2003. godine obije su se strane dogovorile o redovnim zajedničkim vijećima ministara.
U poznatom govoru na Sorboni o budućnosti EU 2017. godine, predsjednik Emanuel Makron je pozvao na obnovu Jelisejskog ugovora. To je rezultiralo Ahenskim ugovorom 2019. koji uključuje francusko-njemačku parlamentarnu skupštinu i građanski fond za još veće zbližavanje ljudi.
Merkozi, ali ne i Šakron
Političari na vrhu Njemačke i Francuske ponekad su bili vrlo različiti i nekad su se bolje slagali, a nekad lošije. Socijaldemokratski kancelar Helmut Šmit i aristokratski liberal Valeri Žiskar d'Esten delili su duboko prijateljstvo sedamdesetih. Zajedno su postavili temelje za jedinstvenu evropsku valutu.
Demohrišćanin Helmut Kol i socijalista Fransoa Miteran bili su podijeljeni po stranačkoj pripadnosti i mentalitetu, ali slika iz 1984. godine, na kojoj se njih dvojica drže za ruke u znak sjećanja na poginule u svjetskim ratovima na vojnom groblju u Verdunu, bila je posebno snažan simbol pomirenja.
Oprezna Angela Merkel i hiperaktivni Nikola Sarkozi vrlo su blisko sarađivali i u krizi eura 2008, pa su mediji stvorili kovanicu „Merkozi“. Izraz „Mekron“ za Merkel i Makrona nikad nije zaživio jer se nisu dobro slagali, ali kombinaciju prezimena sadašnjeg kancelara Šolca i Makrona niko još nije ni pokušao.
Trenutno postoje i političke nesuglasice, recimo u vezi s ratom u Ukrajini. Makron i Šolc tek su s velikim zakašnjenjem zajedno putovali u Kijev.
Što se tiče isporuka oružja Ukrajini, Šolc je neodlučniji od Makrona. Na pitanje o ograničenju cijene gasa, Makron je čak javno upozorio da se Njemačka „izoluje“ u Evropi – bio je to direktan napad na Berlin. Obije strane takođe sporo napreduju u zajedničkim projektima naoružanja, poput razvoja borbenog aviona.
Frank Bazner iz Njemačko-francuskog instituta misli, međutim, da te probleme ne treba prenaglašavati. „Sposobnost pronalaženja dijaloga čak i u kriznim situacijama nije nestala. Istina, postoje razlike u interesima, a i strateška usmjerenja mogu biti različita. Njemačka je uvijek imala poteškoća s geostrateškim pogledom na svijet, Francuska je to oduvek radila. No sada je i Njemačka možda u situaciji da se tako pozicionira.“ Stoga postoje dobre šanse da se dva partnera ponovno zbliže.
A šta je s jezikom? Broj školske djece koja govore njemački jezik u Francuskoj već godinama značajno opada. To ima veze s nedostatkom učitelja i nezainteresovanošću učenika. Slična je situacija s njemačke strane s interesom za Francuze.
Priča se da je Žiskar d'Esten jednom u intervjuu o jezičkom problemu između dvije strane pomalo umoran rekao: „On s'arrange avec l'anglais“ – pomažemo se engleskim.
Bonus video:
