Broj neregularnih imigracija u zemlje Evropske unije trebalo bi da se smanji. Ali kako? Na samitu EU nije bilo novih ideja. Unija se oslanja na bolju saradnju sa zemljama porijekla i na više deportacija.
Nakon što je ukrajinski predsjednik razgovarao pojedinačno sa gotovo svakim od 27 šefova država i vlada okupljenih na samitu Evropske unije u Briselu, primio ga je i belgijski kralj Filip. Potom je Volodimir Zelenski uveče otputovao za Kijev. Samit ga je uvjerio u solidarnost i podršku Evropske unije Ukrajini.
Tek nakon odlaska Zelenskog učesnici samita posvetili su se pitanjima koja su inače bila na dnevnom redu. Specijalni samit EU prvobitno je bio sazvan za decemabar, kako bi se razgovaralo o komplikovanoj, zajedničkoj migrantskoj politici Unije.
Povećava se broj migranata
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen pripremila je nekoliko panoa kako bi šefovima vlada još jednom ukazala na ozbiljnost situacije. Broj potražilaca azila u EU u 2022. drastično je porastao – za 46 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Pored 924.000 potražilaca azila, tu je i oko četiri miliona ukrajinskih ratnih izbjeglica. Zemlje poput Njemačke, Austrije, Holandije i Belgije osjećaju se preopterećeno kada je u pitanju smještaj tolikog broja ljudi. „Migracije su evropski izazov na koji je potreban evropski odgovor“, rekla je Fon der Lajen i dodala da je na samitu još jedanput jasno ukazano na taj problem.
Njemački kancelar, koji je zbog velikog broja imigranata pod pritiskom njemačke javnosti, rekao je u Briselu da je važno razviti „zajedničke perspektive“. On smatra da je to moguće. „Ovo nije vrijeme kada se od konferencije do konferencije donose nove odluke, već vrijeme kada se definišu zajednički ciljevi koji bi ove godine mogli da se pretoče u praktičnu politiku“, rekao je Olaf Šolc.
Međutim, Evropska unija već najmanje šest godina pokušava da već definisane ciljeve – odnosno smanjenje broja migranata – pretvori u praktične zakone. Evropska komisija je u više navrata stavljala na sto niz zakonskih prijedloga. Do sada, međutim, države-članice nisu uspjele da se dogovore o nekim značajnijim, novim propisima.
Neriješeni sukobi unutar EU
Zemlje na spoljnim granicama EU, u koje spadaju Grčka, Italija, Hrvatska, Bugarska, Malta i Kipar, godinama se žale na priliv migranata i preveliko opterećenje, dok zemlje krajnjeg odredišta za migrante, poput Njemačke, Austrije i Francuske, godinama insistiraju da zemlje EU preko čijih spoljnih granica migranti ulaze na tlo Unije, budu odgovorne za njih i za proceduru izdavanja azila.
Dogovor o raspodjeli migranata – prema kvotama ili dobrovoljno – više puta je propadao. Premeštanje postupka azila u centre za azil u južnoj Evropi ili čak u Severnoj Africi, nije napredovalo dalje od faze planiranja. Zemlje poput Švedske, Danske, Poljske i Mađarske već godinama imaju restriktivnu politiku prema migrantima sa Bliskog istoka i Afrike. Međutim, Danska je upravo odustala od svog plana da prenese procedure azila u Ruandu, zbog previše praktičnih i zakonskih prepreka.
Evropska komisija je na samitu u Briselu još jednom pokušala da pokrene to pitanje i predložila bolju zaštitu spoljnih granica EU. To bi značilo sprječavanje prelaska granice duž „zelene linije“, odnosno van graničnih prelaza. Osim toga, sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama trebalo bi da se pregovara o sklapanju sporazuma za njihovo vraćanje.
Ni to nije nov pristup, ali Evropska komisija se po prvi put izričito preporučuje korišćenje razvojne pomoći, trgovinskih sporazuma i viznih propisa kao poluga da se zaključe sporazumi o vraćanju migranata. Njemačka vlada se do sada opirala takvom pristupu. Kancelar Šolc je rekao da repatrijacija može da uspije samo ako se postignu „fer sporazumi“ sa zemljama porijekla.
Više prisilnih povrataka kao rješenje?
Učesnici samita izjasnili su se za povećanje broja deportacija i repatrijaciju odbijenih potražilaca azila. Sve ukupno, stopa vraćanja migranata je oko 21 odsto. To znači da je od 340.000 stranaca koji su morali napustiti Evropsku uniju 2021, samo 70.500 stvarno napustilo Uniju.
Kako će se postići povećanje broja deportacija ostaje prilično nejasno, čak i nakon što se pročita rezolucija sa samita. Od Agencije EU za azil, EASO, koja ima sjedište na Malti, traži se da izradi smjernice za deportacije i kriterijume za međusobno priznavanje odluka o prisilnom povratku migranata. Toga bi tada, prema deklaraciji sa samita, trebalo da se pridržavaju i sve države-članice EU.
Kancelar Olaf Šolc založio se za omogućavanje legalnog umjesto neregularnog useljavanja, jer su demografski ostarelim društvima u EU, u kojima ima mnogo više starih nego mladih, potrebni kvalifikovani radnici na tržištu rada. On međutim nije izneo detalje mogućeg postupka: „Još se nismo usaglasili po svim tačkama“, rekao je Šolc. Ipak, diskusija je tekla umjerenije nego 2014. i 2015. godine, kada je više od milion ljudi iz Sirije došlo u EU.
Evropska komisija takođe predlaže da se Unija još jednom pozabavi osjetljivim pitanjem solidarne raspodjele migranata i izbeglica u EU, što je godinama izazivalo ogorčenost i sporove među državama-članicama. Trebalo bi razgovarati i o takozvanoj unutrašnjoj migraciji, odnosno daljem kretanju migranata iz Grčke preko brojnih zemalja Evrope i EU, pa sve do Njemačke ili Austrije, preporučuje Evropska komisija. No, taj prijedlog se ne pojavljuje u rezoluciji sa ovog samita.
Više ograda?
Austrijski kancelar Karl Nehamer na samitu je zatražio da EU sufinansira ograde na spoljnim granicama, na primjer između Bugarske i Turske. Evropska komisija, Luksemburg, Njemačka i druge zemlje do sada su tako nešto odbijale.
Evropska unija, međutim, već godinama plaća subvencije za tehnologiju nadzora, opremu za graničare, sredstva komunikacije i osoblje Agencije za zaštitu granica Frontesk. Zato će Evropska komisija uskoro da predstavi „Sveobuhvatnu strategiju za upravljanje granicama“. Predsjednica Komisije Fon der Lajen najavila je dva pilot-projekta u kojima će se testirati granična kontrola i registracija potražilaca azila.
Ograde i zidovi već godinama niču na spoljnim granicama EU, posebno u Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Litvaniji i Španiji. U međuvremenu se one protežu na oko 2.000 kilometara. Do prije deset godina njima je bilo pokriveno samo 300 kilometara granice. I Italija želi da svoje luke učini što nepropusnijim za imigrante i da privatnim spasilačkim brodovima na moru nametne strožija pravila.
Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borel rekao je na samitu u Briselu da izgradnja „tvrđave Evrope“ dugoročno neće pomoći. „Ljudi napuštaju svoje zemlje, jer tamo nemaju budućnosti. Tamo nema mira, ni stabilnosti. Zato“, kaže Borel, „mora postojati više legalnih načina da se stigne u Evropu.“
Bonus video:
