Ostaci drevne abrahamske istorije uništeni su kada je zemljotres sravnio veći dio Antakije na juguTurske, prošlog mjeseca, ali mnogi se nadaju da će grad moći da se podigne iz ruševina, kao što je to činio tokom vjekova katastrofa i osvajanja.
Osnovana od strane Seleukidskog carstva 300. godine prije nove ere, Antakija, bivša Antiohija, bila je dom Jevrejima, hrišćanima i muslimanima i nekoliko puta je uništavana ili teško oštećena dok je bila pod vlašću Grka, Rimljana, Arapa i Osmanlija.
Veliki dio spasilačkih napora nakon zemljotresa 6. februara bio je fokusiran na modernu, stambenu stranu Antakije, gdje su hiljade uhvaćene u snu i zarobljene ispod ruševina. Ukupno je u Turskoj i Siriji ubijeno skoro 52.000 ljudi, prenosi Rojters.
Na suprotnoj obali rijeke Oront, u starom gradu nekada popularnom među turistima, džamije i crkve leže urušene. Spasilački napori u toj oblasti, naseljenoj preduzećima, a ne kućama, bili su rijetki, dok su snage bezbjednosti čuvale stražu od pljačkaša na svakom uglu.
Abdurahman Kurdo, student biznisa i upravnik hotela u blizini uništene antiohijske grčke pravoslavne crkve, prebirao je ruševine kako bi spasio što je mogao od kulture Antakije. Do sada je pronašao broj Hatai Magazina, koji slavi život u najjužnijoj turskoj provinciji, iz 1970-ih.
„Ruševine u ovoj oblasti ne čine samo betonski šipovi, stijene i crijep – kultura Hataja leži ispod“, rekao je on.
„Ono što saznajemo od naših starijih je da je Hataj bio svjedok sedam zemljotresa u svojoj istoriji, ali da je ponovo rođen iz pepela. Vjerujemo da će Hataj ponovo biti rođen iz pepela.
Ulazu u dvorište crkve, obnovljene nakon zemljotresa 1872. godine, sada se može pristupiti samo iz sporedne ulice penjući se preko gomile ruševina.
Slike svetih
Zvonik leži na boku, a na vrhu je postavljena odjeća za žrtve zemljotresa. Iz avlije se jedva prepoznaje ulaz u crkvu, vrata skrivena iza ruševina i krst koji leži na boku među ruševinama.
Pod je takođe prekriven šutom sa srušenog krova, dok nekoliko slika Isusa i svetaca vise koso, prekrivene prašinom i blatom po zidovima. Drugi leže među ruševinama.
Habib-i Najjar džamija, za koju se kaže da je prva džamija na poluostrvu Anadolija, datira još iz Rimskog carstva, a vjeruje se da je na njenom mjestu postojao paganski hram. Crkva sagrađena na njenom mjestu pretvorena je u džamiju, a zatim ponovo u crkvu, obrazac koji se ponavlja nekoliko puta. Poslednji put ga je obnovilo Otomansko carstvo 1800-ih posle zemljotresa.
Munara se srušila u prošlomjesečnoj katastrofi i samo se mali dio kupole iznad propovjedaonice vidi iza ruševina prednjeg zida koji je pao u dvorište, dok se tri druga zida čine netaknuta.
Ulu Camii (Velika džamija), koja datira iz 18. veka, srušila se, dok je minaret džamije Sarimiie, izgrađene u 16. veku, srušen. Uništene su i druge istorijske zgrade, uključujući i kancelariju guvernera.
Kurdo se prisjetio kako su ljudi različitih vjera koegzistirali u gradu. „Uvek smo živeli zajedno, zajedno smo rasli“, rekao je on. „Verujemo da ćemo ponovo podići Hataja kao jednu silu.
Među žrtvama zemljotresa 6. februara bili su Saul Cenudioglu, lider jevrejske zajednice u Antakiji, i njegova supruga Tuna Cenudioglu.
Antiohijska sinagoga još uvek stoji, ali ima pukotina u zidovima i krhotina svuda, rekao je rabin Mendi Čitrik, predsjedavajući Alijanse rabina u Islamskim državama.
"Suživost i tolerancija"
Antakija je bila dom Jevreja više od 2.300 godina, ali se zajednica poslednjih godina smanjila na manje od 20.
„Koliko god bio mali, imao je veoma veliku ulogu u srcu grada“, rekao je Čitrik. "Srce Antakije je uvijek pokazivalo tu koegzistenciju, toleranciju. Bilo je prilično nevjerovatno vidjeti ovu stvarnu vezu između različitih tradicija, kultura, etničkih pozadina."
Rabin je rekao da je došao u Antakiju nakon zemljotresa da proveri jevrejsku zajednicu i odvede ih u Istanbul.
Ulazak u sinagogu osećao se kao da je „2.500 godina istorije došlo do kraja“, rekao je Čitrik. Ali on je spasao drevne svitke Tore koji datiraju stotinama godina unazad kako bi ih sačuvali dok se sinagoga ne obnovi.
"Izvodili smo Tore i poslednje Jevreje iz grada. Tore će se vratiti, sinagoga će biti ponovo otvorena. U Antakiji će ponovo biti jevrejski život", rekao je on.
Olcai Aidemir, arhitekta i stručnjak za restauraciju, rekla je da je region iskusio zemljotrese tokom hiljada godina i da su napori na restauraciji morali biti osjetljivi.
„Ove strukture se dižu iz pepela“, rekla je ona. "Ove stene ne treba bacati. One koje se mogu ponovo koristiti moraju se ponovo koristiti."
Strukture koje su još delimično stajale, kao što je džamija Habib-i Nadžar, treba da budu ojačane, rekao je Ajdemir i dodao da svaka urušena građevina mora da se ispita pojedinačno.
Bonus video:
