On je bio u zatvoru i zabranjeno mu je da obavlja javnu funkciju, a ipak je uspio da preinači zabranu i postane dominantna ličnost turske politike. Pobijedio je na pet parlamentarnih izbora, dva predsjednička i tri referenduma. Čak se suočio sa vojnim udarom.
Međutim, Redžep Tajip Erdogan se na današnjem glasanju bori za politički opstanak jer je suočen sa najvećim izazovom od dolaska na vlast 2003. Ankete pokazuju da bi jedinstvena opozicija mogla oteti kontrolu nad parlamentom od Erdoganove stranke Prava i pravde (AKP) i njenih saveznika. Prema ispitivanjima javnog mnjenja, Erdogan je zaostajao i kada su u pitanju predsjednički izbori koji se takođe održavaju danas. Njegov glavni izazivač je Kemal Kiličdaroglu, lider sekularističke Republikanske narodne partije (CHP), kojeg podržava savez šest opozicionih stranaka.
Erdoganov poraz ne bi bio samo kraj jedne ere, već bi pokrenuo ogromno previranje u Turskoj sa glasnim odjekom u regionu i širom svijeta, ocjenjuje “Ekonomist”. Turska je 11 po veličini svjetska ekonomija po paritetu kupovne moći, ispred Kanade, Italije i Južne Koreje. Ona je jedna od ključnih i nezgodna članica NATO, blizu linija fronta rata u Ukrajini i u prijateljskim odnosima sa režimom ruskog predsjednika Vladimira Putina. Smještena je između Evrope i haosa na Bliskom istoku i igra ključnu ulogu u ograničavanju priliva izbjeglica u Evropsku uniju. Ona je takođe jedna od malobrojnih istinskih demokratija u muslimanskom svijetu, iako je Erdogan cementirao vlast sistematskim slabljenjem institucija koje ograničavaju i koriguju lošu politiku. Opozicioni savez obećava da će vratiti moć institucijama i popraviti odnose sa zapadnim saveznicima, uključujući SAD.
Erdogan jeste učinio neke dobre stvari u prvim godinama mandata, ali je stalna akumulacija pretjerane moći zmaglila njegovo rasuđivanje i osjećaj za moralno
Od svih loših posljedica gotovo neobuzdane moći, obične Turke najviše pogađa Erdoganova ekonomska politika koja je dovela do visoke inflacije, kolapsa lire i velikog pada životnog standarda i mnogi analitičari smatraju da će, ukoliko ga zbace, to biti glavni faktor. Predsjednik je za dvije godine smijenio tri guvernera navodno nezavisne centralne banke, svog nekompetentnog zeta postavio za ministra finansija, i od tada je obavezao banku da vodi, kako ocjenjuje “Ekonomist”, apsurdno labavu monetarnu politiku. To je održalo rast na prilično solidnom nivou, ali je dovelo do inflacije koja je dostigla vrhunac od 86 odsto prošle godine i dalje je, prema zvaničnim podacima, iznad 40 odsto. Ipak, njegove pristalice smatraju da je on jedina osoba koja može srediti nered.
Harizmatični čvrstorukaš ili nenametljivi činovnik
Predizborna debata u Turskoj se u jednom trenutku svela na glavicu luka i ratni brod.
Kiličdaroglu je na reklamnom snimku sjedio za kuhinjskim stolom držeći glavicu luka, želeći da biračima pošalje poruku da neobuzdana inflacija pogađa svako domaćinstvo. Cijena kilograma luka je porasla oko pet puta u Ankari za posljednjih 18 mjeseci.
”Stvarni program građana je ovo. Oni znaju da će, kada ja dođem na vlast, doći demokratija, novac će teći, investicije će teći, valuta će rasti, doći će prosperitet”, rekao je Kiličdaroglu. “Ali ako on (Erdogan) ostane, ovaj luk u mojim rukama koštaće 100 lira. Sada je čak 30 lira”.
Dan kasnije, Erdogan je projektovao potpuno drugačiju sliku iz mornaričke baze na predstavljanju novog ratnog broda, gdje se pohvalio snagom i uticajem Turske pod njegovim vođstvom. To plovilo je, kako je rekao, simbol “koji će ojačati našu poziciju lidera u ‘turskom vijeku’ i države koja ima glas u svijetu”.
Ove dvije suprotstavljene slike oličavaju izbor sa kojim su suočeni turski birači: harizmatični čvrstorukaš i najmoćniji lider otkad je Mustafa Kemal Ataturk osnovao modernu tursku republiku prije sto godina, ili blagorječivi birokrata u penziji koji očekuje da će godine puzajućeg autoritarizma i rastućih troškova života konačno ubijediti birače u potrebu promjenom.
Erdogan je centralizovao vlast oko izvršnog predsjedništva koje određuje politiku o ekonomskim, bezbjednosnim, unutrašnjim i međunarodnim poslovima Turske. Njegovi kritičari kažu da je vlada ućutkala neistomišljenike, podrila ljudska prava i stavila pravosuđe, policiju i vojsku pod svoju kontrolu. Vlast to demantuje i tvrdi da je zaštitila građane od bezbjednosnih prijetnji uključujući pokušaj puča 2016. Njegovi tužioci zastrašuju aktiviste i političare optužbama za “terorizam”. Među političkim zatvorenicima je i lider kurdske stranke, treće po veličini u zemlji, kojoj prijeti zabrana. Gradonačelnik (opozicioni) Istanbula suočen je sa zatvorom i zabranom bavljenja politikom. Bivši visoki funkcioneri vlade se plaše da kritikuju predsjednika.
Obične Turke najviše pogađa Erdoganova ekonomska politika koja je dovela do visoke inflacije, kolapsa lire i velikog pada životnog standarda
Erdogan (69) i AK stanka odmakli su Tursku od Ataturkovog sekularnog sistema ka programu sa islamističkim korijenima. Protivnici ga opisuju kao sultana sa ambicijom da parira Ataturku kao istorijskoj ličnosti.
Kiličdaroglu (74) vjeruje da je došlo vrijeme da Tursku postavi na novi put i poništi mnoge promjene koje je Erdogan napravio u Turskoj u u skladu sa svojom vizijom pobožnog, konzervativnog društva i asertivnog regionalnog igrača.
”Ne želimo više da budemo trećerazredna demokratija”, izjavio je Kiličdaroglu.
Britanski “Ekonomist”, u članku kojim je izrazio podršku kandidatu opozicije, piše:
”Erdogan jeste učinio neke dobre stvari u prvim godinama mandata, ali je stalna akumulacija pretjerane moći zmaglila njegovo rasuđivanje i osjećaj za moralno, kako to inače biva. Kiličdaroglu je možda malo dosadan, ali on je uporni kreator konsenzusa i šarmantno skroman, suprotno od svog protivnika. Ako bi on pobijedio, to bi bio ogroman trenutak za Tursku, Evropu i globalnu borbu za istinsku demokratiju”, ocjenjuje nedjeljnik.
Kiličdaroglu je obećao povratak na parlamentarnu demokratiju.
”Predali smo Republiku Tursku jednoj osobi. Takav mentalitet ne može da postoji. Pobijedićemo i popraviti Tursku”, izjavio je.
Oprezni optimizam
Kiličdarogluove šanse pojačava činjenica da je tradicionalno razjedinjena opozicija najjedinstvenija u višegodišnjim naporima da svrgne predsjednika. Međutim, težina zadatka sa kojim je suočena smanjuje njen optimizam.
”Erdogan je lukav i nemilosrdan igrač koji je stalno nadmudrivao protivnike da bi izvojevao višestruke izborne pobjede za parlament, predsjedništvo i na referendumima”, piše “Fajnenšl tajms”.
Kritičari takođe priznaju da je u državi koja je duboko podijeljena između pristalica i protivnika Erdogana, on i dalje najpopularniji političar, sa snažnom podrškom baze među religioznim konzervativcima čija je sudbina vezana za predsjednikovu.
”Nakon 20 godina, naravno da i dalje gajimo neke sumnje”, izjavio je za FT član tima Kiličdarogluove kampanje.
Nakon zemljotresa koji je u februaru razorio jug Turske i odnio više od 50.000 života, vlada se suočila sa kritikama za loš prvobitni odgovor. Erdoganu takođe nedostaje energija koju je nekad imao, navodi FT i podsjeća da je njegova kampanja nakratko prekinuta zbog zdravstvenih problema.
”Nijedan aktuelni predsjednik nije ušao u kampanju sa toliko strukturalnih ograničenja i nedostataka”, kaže Berk Esen, politikolog sa istanbulskog univerziteta Sabanci i član CHP-a.
”Osim toga, ovo je u suštini vlada koja je na vlasti već 21 godinu, što je bez presedana u višestranačkoj istoriji Turske, i Erdogan je ostarjeli autokrata. Kada dodate sve ove faktore, strukturno govoreći, on treba da bude poražen”.
On, je međutim, samo “oprezni optimista” da će opozicija pobijediti. Kao i drugi analitičari, Esen predviđa da će predsjednička trka ići u drugi krug, tj. da nijedan kandidat neće osvojiti više od 50 odsto glasova. Analitičari predviđaju istu situaciju sa izborima za poslanike.
”Mislim da su i opozicija i vladajuća partija uvjereni u pobjedu, a to nije dobar znak u autoritarnoj državi, jer, iako autoritarni režimi griješe u procjenama, oni takođe imaju mnogo resursa na raspolaganju”, rekao je Esen.
Neravnopravna trka
Analitičari i opozicionari se odavno žale da se izbori održavaju u neravnopravnim uslovima. Erdogan uveliko koristi državnu mašineriju da podrži svoj cilj, a veliki dio medija pokorno slijedi njegov narativ. On je uticaj na medije iskoristio i da ubijedi pristalice da ekonomski problemi imaju više veze sa stranim zavjerama protiv Turske nego sa lošim upravljanjem njegove vlade.
Njegova kampanja je bila kombinacija predizbornih poklona - od besplatnog gasa za mjesec dana i 10 GB besplatnog interneta za studente do povećanja plata za 700.000 radnika u javnom sektoru, plus inauguracija državnih projekata.
Samo tokom prošlog mjeseca, Erdogan je otvorio prvu nuklearnu elektranu u zemlji, proslavio otvaranje velikog gasnog nalazišta u Crnom moru, sjeo za volan prvog turskog električnog automobila i predstavio prvi nosač aviona. Poruka koju takvi projekti treba da pošalju je da Erdogan prkosi Zapadu da bi transformisao Tursku u svjetsku silu, i da najbolje tek dolazi.
”Ako se pitate zašto on i dalje ima više od 40 odsto podrške (u anketama]”, “jedan od razloga je ta ideja i ta grandiozna retorika”, kaže analitičar Galip Dalaj.
Erdogan je u govorima optuživao Kiličdaroglua da se priprema da “prosi” od zapadnih donatora i “zelenaša” i da se preda MMF-u dok je naklonjen LBGT zajednici i udružen sa “teroristima”.
Međutim, kako navodi FT, Erdoganove pristalice znaju da se bori.
”Nema panike, ali nisu mirni”, izjavila je za britanski list osoba upućena u kampanju.
Teško je povjerovati da bi žestoki političar koji je dvije decenije vladao čvrstom rukom tiho priznao poraz i povukao se sa funkcije
Ferhat Pirinči, analitičar instituta Seta, koji je blisko povezan sa Erdoganom i njegovom vladom, kaže da je predsjednikova kampanja “samouvjerena”. Ali “oni misle da treba naporno da rade, znaju da je napeto”.
On smatra da uprkos kritikama zbog vladinog odgovora na zemljotres, ogrome potrebe obnove idu naruku Erdoganu, s obzirom na njegovo iskustvo i učinak u realizaciji infrastrukturnih projekata.
”Prije zemljotresa, podrška vladi je padala zbog ekonomske krize. Nakon zemljotresa ... svi su počeli da se pitaju “ko nam može pomoći da se oporavimo?”, kaže Pirinči. “Kada vidite ankete, čak i ljudi koji ne glasaju za Erdogana, kažu Erdogan. Radi se o povjerenju”.
Gospodar politike
Pirinči takođe sumnja da je opozicija nenamjerno dala prednost Erdoganu izborom Kiličdaroglua za svog kandidata. “On je bio jedan od najboljih kandidata za Erdogana jer njega poznaje. Erdogan je gospodar politike”.
Berk Esen kaže da su postojale “bolje opcije” za predsjedničkog kandidata. On opisuje Kiličdaroglua kao ljubaznu, tihu osobu - “dobrog državnog službenika koji zna kako da nenametljivo gradi konsenzus” i kojeg je moguće potcijeniti.
Analitičari obično dijele Erdoganove godine na vlasti na dvije polovine. Tokom svoje prve decenije, nadgledao je veliki razvoj, realizovao mnoštvo infrastrukturnih projekata, poboljšao položaj pobožnih konzervativaca koje su sekularni političari prethodno marginalizovali, te privukao strane investicije. Čak i kritičari odaju priznanje Erdoganu i njegovom timu za poboljšanje položaja siromašnih isporukom struje i vode, povećanje prihoda po glavi stanovnika, širenje bogatstva i zdravstvene zaštite i izgradnju novih škola, klinika, puteva, mostova i aerodroma.
Međutim, situacija je počela da se mijenja nakon višemjesečnih protesta u parku Gezi 2013. zbog planiranog urbanog razvoja u Istanbulu. Erdogan je odgovorio nasilnim obračunom. Klizanje ka autoritarizmu se ubrzalo nakon pokušaja državnog udara 2016. godine, nakon čega je pokrenuo sveobuhvatnu čistku službi bezbjednosti i državne službe, uvodeći vanredno stanje koje je ostalo na snazi kada su izbori održani dvije godine kasnije.
Asli Ajdintašbaš sa Brukings instituta kazala je da izbori nisu samo o demokratiji nego o tome može li se Turska vratiti upravljanju zasnovanom na pravilima za sve građane.
”Postoji osjećaj da sve zavisi od hirova jedne osobe - da sve odluke donosi predsjednik Erdogan, od sitnica do državnih stvari. A ljudi, čak i oni koji ga vole, počeli su da vide ovo kao opasnost za upravljanje”, izjavila je za Rojters.
”Bilo da on jedva pobijedi ili ne, osjećam da je Erdoganova era završena. Tursko društvo je spremno da krene dalje”.
Nema petljanja sa glasovima
Analitičari i opozicione ličnosti ne očekuju fer izbore, ali se nadaju da će proces glasanja biti relativno slobodan, vjerujući da se može manipulisati samo malim procentom glasova.
Bilge Jilmaz iz Dobre partije (Iyi) i profesor poslovne škole Vorton, brine kako bi Erdogan mogao reagovati ako parlament bude u zastoju a predsjednik bude primoran na drugi krug koji bi bio održan za dvije nedjelje.
”Svakako će biti neke prevare, ali ono što me više brine da bi on zbog osjećaja nestabilosti mogao stvorite neke tenzije”.
Upropastite pravosuđe, upropastite institucije, ali kada je glasačka kutija u pitanju, nemojte petljati sa tim - turska javnost svaki put reaguje
Kako se kampanja intenzivirala prošlog mjeseca, ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu opisao je izbore kao zapadni “pokušaj političkog puča”.
Ipak, Jilmaz i drugi djeluju uvjereno da bi Erdogan prihvatio poraz, posebno ako Kiličdaroglu osvoji čistu pobjedu. “Ne mislim da će krenuti putem koji je destruktivan za njega i za zemlju”, rekao je Jilmaz.
”Uprkos svemu, Turska ima dovoljno demokratske istorije i institucija da spriječi otimanje vlasti”, rekao je Can Selčuki, generalni direktor firme “Istanbul Economics Research”.
”Drugo, mislim da će bezbjednosne institucije stati na stranu pobjednika. Upropastite pravosuđe, upropastite institucije, ali kada je glasačka kutija u pitanju, nemojte petljati sa tim - turska javnost svaki put reaguje”.
Ko će odrediti ishod izbora
Prema mišljenju analitičara, ishod današnjeg glasanja će vjerovatno odrediti “nemirni konzervativci” koji tradicionalno glasaju za Erdogana, ali više ne vjeruju da on isporučuje rezultate, zatim oko 5,3 miliona novih mladih glasača, te Kurdi koji čine oko 18 odsto od 85 miliona stanovnika.
Rojters ocjenjuje da je od ključnog značaja kako će opozicija dobiti podršku među kurdskim biračima.
Prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) nije dio glavnog opozicionog saveza, ali se žestoko protivi Erdoganu nakon obračuna sa njenim članovima posljednih godina.
Pitanja koja se kreću od dodjele mjesta u kabinetu do načina na koji raznorodne koalicione stranke rješavaju prava Kurda i više od tri decenije pobune kurdskih militanata, testiraće koherentnost opozicionog saveza, piše FT.
Zvaničnici opozicije brane koaliciju, tvrdeći da je stvarana duže od godinu dana, dodajući da su se stranke složile oko 2.300 političkih tačaka.
”Ljudi će imati različite stavove, ali ljudi su potpisali politički dokument”, kaže Jilmaz. “Ako je neka koalicija stabilna, onda je to ova”.
Bonus video:
