Izraz "ratna privreda" podsjeća na dramatične mjere iz mračnih dana prošlosti: vlade mijenjaju svoje ekonomske sisteme i industrijsku proizvodnju kako bi dale prednost proizvodnji za potrebe vođenja rata.
Komesar EU za unutrašnje tržište Tjeri Breton počeo je redovno da pominje taj izraz početkom marta dok je tražio (i još uvijek traži) brzo povećanje narudžbina, kao i proizvodnje municije i oružja od strane EU – kako za snabdijevanje Ukrajine, tako i za popunjavanje sopstvenih zaliha. Komesar je obišao više od deset fabrika za proizvodnju oružja, gdje se suočio s pritužbama da dugoročnih ugovora nema – uprkos nekoliko odluka EU o povećanju finansiranja i smanjenju prepreka za zajedničku nabavku.
"Kašnjenja nisu u skladu s našim trenutnim potrebama", rekao je Breton na konferenciji za novinare 3. maja. "Zato je neophodno – i ja to jasno kažem – da se industrijska baza pogura i pokrene ka ’ratnoj privredi’, ako mi dozvoljavate da koristim taj izraz".
Nije odobreno
Ali, čini se da se Breton oko toga baš i nije konsultovao sa svim državama-članicama EU. Berlin je tu možda i najosetljiviji. Njemački ambasador u Poljskoj Tomas Bager dobro zna kako to izgleda kad se na njegovu zemlju vrši pritisak po pitanju nabavke oružja, ali on svejedno smatra da je Bretonov predlog "neproduktivan".
"U Njemačkoj nećete dobiti pozitivan odgovor na izraz ’ratna privreda’", kratko je prokomentarisao Bager ranije ovog mjeseca. I dodao: "To nije pravi način za mobilizaciju napora".
Ta reakcija nije nimalo iznenađujuća, objašnjava Edvard Lukas iz Centra za analizu evropske politike (CEPA). On za DW čak kaže da bi taj pojam potpuno zabranio. "To znači vrlo različite stvari u različitim zemljama. Prava ’ratna privreda’ je kada ljudi s oružjem dođu, preuzmu vašu fabriku i natjeraju vas da proizvodite više oružja. Mislim da to u Evropi niko zapravo ne predlaže", kaže Lukas, ali ujedno naglašava da je Rusija već preduzela takve korake.
"U Njemačkoj to podsjeća na nacističku kontrolu privrede koja je podrazumijevala kolosalne patnje i zlostavljanje prisilnih radnika“, podsjeća Lukas. "To je pomalo kao da u Sjedinjenim Državama (SAD) kažete: "Ovo moramo da podignemo na plantažni tempo". To ne bi bio znak produktivnosti, već znak najmračnijeg perioda u američkoj istoriji. Ne mislim da bi to trebalo rješavati koristeći takve izraze, to se rješava tako što se sjedne za sto i donesu teške regulatorne odluke o finansijama kojima se postiže rezultat koji želite", kaže Lukas.
Pojačavanje retorike, a ne industrije
Analitičar Ben Talis iz Njemačkog saveta za spoljne odnose (DGAP) podsjeća da je francuski predsjednik Emanuel Makron takođe pominjao "ratnu privredu", ali ipak bez da je povlačio dramatične poteze koje ona podrazumijeva. "To bi imalo mnogo implikacija, mnogo državne kontrole i državnog usmjeravanja privrede. To bi vjerovatno podrazumijevalo i različite oblike racionalizacije, što bi poslalo veoma zanimljiv signal stanovništvu Evrope, onaj koji mislim da sadašnja generacija političara u zapadnoj Evropi ne bi bila voljna da pošalje", kaže Talis.
Međutim, ako EU – a i NATO – žele da povećaju proizvodnju oružja, potrebno je poslati signal da je stvar hitna. Razumljivo je onda što neki zvaničnici EU plasiraju pojam "ratna privreda", kaže Natali Toci, direktorka Italijanskog instituta za međunarodne poslove. Oni, kaže, moraju da premoste veliki jaz koji postoji kada je reč o percepciji prijetnje širom Evrope. Moraju da "uvjere one države-članice koje su veoma daleko od prve linije fronta da, umjesto što troše sredstva za domaće potrebe, moraju da ih potroše na odbrambenu industriju za slanje oružja u Ukrajinu". Toci kaže da neki ljudi to već podržavaju, "ali potrebno je vreme da taj argument postane uverljiv za sve".
Estonski ministar odbrane Hano Pevkur kaže da njegovu zemlju niko ne treba da poziva na "ratnu privredu", jer je ona već dala više od jedan odsto svog bruto nacionalnog proizvoda za pomoć Ukrajini. "Ne moramo to posebno da navodimo", kaže on za DW. "Vidimo prijetnju i kažemo da svi u Evropi moraju da shvate da je Rusija egzistencijalna pretnja".
Spremiti za kasnije?
Iako podržava taj cilj, vojni istoričar Slavomir Debski, direktor Poljskog instituta za međunarodne poslove (PISM), ne misli da je uvođenje "ratne privrede" neophodno. Barem "ne još". On smatra da političari ni sami zapravo ne znaju šta misle kada taj izraz pominju. "Godine 1942. SAD bile su u stanju da proizvode velike brodove za 14 dana, umjesto za dvije godine", objašnjava on. "To je vrsta privatizacije ratne privrede. Mi nismo u toj situaciji i nema potrebe uvoditi takav režim u naše privrede".
Ben Talis predlaže da, umjesto što samo koriste taj pojam, političari počnu da objašnjavaju šta misle kada koriste izraz "ratna privreda". „"Ukrajina se bori za našu slobodu. Ukrajinci sprječavaju da mi budemo napadnuti. Ako to tako budemo vidjeli, onda bi ovo stvarno trebalo da postane i naš sukob, i trebalo bi da hoćemo da pobijedimo. Dakle, da prihvatimo da smo u ozbiljnom sukobu i da onda počnemo ljude na to i da pripremamo", kaže Talis za DW.
Ali njemački ambasador Bager tom idejom nije oduševljen. "Ono što je važno jeste da se te različite percepcije egzistencijalne prijetnje ne sagledavaju kao: "oni to još uvek ne shvataju". Ja kažem da mi shvatamo, ali i vi morate da shvatite da su istorija i geografija neizmjerno moćni učitelji i da su nas naučili različite lekcije".
Bonus video:
