Prije šest godina svi mediji su pisali o dogovoru tadašnje kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Makrona. Trebalo je konačno da se prestane s tim da svaka zemlja Evropske unije ulaže ogroman novac u razvoj novog oružja. Njemačka i Francuska trebalo je da budu primjer za čitavu EU: dogovorena su dva ogromna projekta, svaki vrijedan više milijardi eura u okviru kojih će se zajednički razvijati sledeća generacija tenkova „Main Ground Combat System“ (MGCS) i borbenih aviona „Future Combat Air System“ (FCAS).
Takvih njemačko-francuskih dogovora bilo je i ranije, još šezdesetih. Pa onda i sedamdesetih sa „Alfa-džetom“. Pa osamdesetih, kada se više zemalja Evrope udružilo da napravi „Jurofajter“ – a i kada je Francuska izgubila strpljenje, pa se ipak okrenula svom „Rafalu“.
Zato su Merkel i Makron htjeli da budu pametniji: za avion će glavnu riječ da vodi Francuska, a za tenk Njemačka. Ali da da svako bude zadovoljan, jer je trebalo da se sastavni dijelovi proizvode pola u Francuskoj, a pola u Njemačkoj.
Nisu počeli ozbiljno ni da razmišljaju
Teško je reći da li će nečega biti od zajedničkog borbenog aviona, ali kada je riječ o tenku, sve je postalo izuzetno komplikovano. U početku je izgledalo da neće biti problema: njemački proizvođač oklopnih vozila „Kraus-Mafaj-Vegman“ i francuski državni koncern „Nekster“ osnovali su još 2015. zajednički holding, ali nakon dogovora o evropskom tenku nove generacije, tom projektu se 2019. priključio i drugi njemački koncern, „Rajnmetal“. To se Francuzima uopšte nije dopalo, jer im se učinilo da sada Njemci tu imaju preveliku težinu.
Pritom su upravo Francuskoj hitno potrebni novi tenkovi. Doduše, bilo je predviđeno da prvi MGCS bude napravljen tek 2035, ali dok je Njemačkoj potreban nasljednik Leoparda 2, Francuska u svom sastavu ima tenkove Lekler, koji se u stvari ne proizvode već 17 godina. A baš kao Njemačka, ali i mnoge druge države Evrope, i Francuska je gomilu svojih tenkova poslala u staro gvožđe u vreme kada se činilo da sa Istoka više ne prijeti vojna opasnost.
U stvari, čini se da se uopšte ne vode ozbiljni razgovori o tom tenku, recimo da li će uopšte biti sa posadom ili će se njime upravljati iz daljine? Pa onda, čime bi trebalo da bude naoružan i šta bi mu bila najveća pretnja? Da li će on biti svojevrsna „oklopna matica“ za čitav niz drugih bespilotnih oružanih sistema na zemlji i u vazduhu?
Njemci imaju Leopard, a Francuzi...
Velika je muka i za vladu, ali i za opoziciju u Parizu to što se čini da Njemačku sve to i ne interesuje previše. Ona ne samo da i dalje proizvodi Leopard 2, već se upravo radi najnovija verzija 2A8, s najvećim promjenama u poslednjih 15 godina. Fabrika ne uspjeva čak ni da napravi onoliko tenkova koliko se traži, kako za Ukrajinu, tako i za njemačku vojsku, ali i za vojske čitavog niza zemalja.
Stručnjak za tenkove i direktor tenkovskog muzeja u Minsteru, Ralf Rats, za Leopard 2 kaže da je „nešto kao Golf među savremenim tenkovima“. On ima običan dizel-motor, klasičan i savremeni top, manje-više normalan oklop po današnjoj tehnologiji. „On ni po čemu nije nešto posebno, ali paket je odličan“. Još gore: njemački proizvođač najavio je da upravo ocjenjuje saznanja iz rata u Ukrajini i da će za dvije-tri godine tržištu biti ponuđena nova verzija tog njemačkog „oklopnog Golfa“ od sedamdesetak tona. U toj novoj verziji će tenk „znati“ da se brani od projektila ručnog bacača još dok on leti ka njemu – i to nisu jedine promjene.
Isto tako, koncern „Rajnmetal“ već je predstavio svoj novi tenk Panter KF51 i predlaže Francuzima da to bude taj zajednički MGCS. Pariz je, međutim, to drugačije zamišljao. „Glavna sporna tačka je podjela posla za različite komponente projekta MGCS, dakle za tenk nove generacije“, objašnjava Jakob Ros iz nemačkog Društva za spoljnu politiku (DGAP). „Riječ je npr. o tome ko će da razvija top za taj tenk i to se nije razjasnilo niti nakon više mjeseci pregovora.“ Istraživanje i razvoj podrazumijevaju milione eura, a Francuska bi tu svakako htjela deo kolača.
Šta znači to „faktor vrijeme“?
O novom tenku se ovog ponedeljka (12. juna) raspravljalo i na ministarskom nivou, prilikom posjete francuskog ministra odbrane Sebastijena Lekorna Berlinu. Najvažnije pitanje za Francuza vjerovatno je bilo ono šta je njegov njemački kolega Boris Pistorijusu mislio kada je nedavno izjavio da bi „trebalo da dođe do promene paradigme“ u nabavci vojne opreme i da bi se „načelno trebalo okrenuti onome što već postoji na tržištu“, jer je sada najviši prioritet: „faktor vrijeme“. To je izazvalo buru u političkom Parizu: da li to znači da je došao kraj zajedničkom projektu?
U svakom slučaju Francuskoj je izgleda jasno da od novog zajedničkog tenka u doglednoj budućnosti neće biti ništa: nedavno je parlament u Parizu usvojio zakon o vojnom budžetu za iduće godine i u njemu je predviđen izdatak za modernizaciju njihovih tenkova Lekler. O MGCS nema ni riječi.
Bonus video:
