Dok Njemačka pokušava da apsorbuje više od milion migranata sa Bliskog istoka i Afrike, vlada se nada da će izbjeći greške koje je napravila prije pola vijeka kada je dovela generaciju radnika iz Turske.
Tokom 1960-ih hiljade turskih muškaraca su pozvani da popune nedostatke u radnoj snazi. Međutim, Njemačka nikada nije pokušala da im pomogne da nauče jezik niti da unaprijede svoje vještine.
Usljed toga, tri miliona Turaka u Njemačkoj i dan danas imaju probleme. Oni su najmanje integrisana manjina, a stopa nezaposlenosti među njima je oko 16 procenata, skoro tri puta veća od nacionalnog prosjeka.
Sada, dvije godine nakon što je otvorila vrata posljednjem talasu migranata, Njemačka je osmislila integracijsku strategiju zasnovanu na učenju jezika i stručnim obukama kako bi pridošlice počele da rade i skinule se sa socijalnog. Među promjenama je i 600 obaveznih sati engleskog jezika i ubrzavanje procesa dobijanja radnih dozvola.
Ove mjere počinju da pokazuju znake uspjeha: sve veći broj migranata su učesnici na tržištu rada gdje je rekordnih 1,1 milion mjesta nepopunjeno.
„Stvari se ovdje puno razlikuju“, kazao je Merhavi Tesfaj, 32-godišnji Eritrejac kojeg je angažovala kompanija “Kramer mašin sistems” iz grada Gešera u zapadnoj Njemačkoj.
„U Eritreji posao nalazite tako što vam neko kaže da je otvoreno radno mjesto. Ovdje imate Centar za zapošljavanje i internet sajtove. Ima previše birokratije a moj njemački nije baš najbolji“.
Tesfaj je prvobitno zaposlen kao stažista a zatim je počeo da radi puno radno vrijeme preko ELNet-a, projekta koji finansira vlada a kojim upravljaju humanitarne organizacije koje dodjeljuju mentore izbjeglicama. Tražio je posao skoro tri godine.
Talas migranata, od kojih su mnogi bili primorani da pobjegnu od građanskog rata u Siriji, počeo je da pristiže prije dvije godine, što je jedna od najvećih migracija u Evropi od Drugog svjetskog rata.
Njemačka, koja je primila najveći broj migranata u zapadnoj Evropi, sada je suočena sa izazovom da ih integriše u društvo na dugoročan period.
Sa snažnom ekonomijom, Njemačka je u boljoj poziciji od mnogih evropskih država, posebno onih u južnoj Evropi, da prihvati migrante. Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj je na najnižem nivou od 1990. a sedam uzastopnih godina rasta znači da vlada može sebi priuštiti da ostavi po strani deset milijardi godišnje za izbjeglice.
„Njemačka je naučila lekciju da je integracija nešto na čemu se radi“, kazao je Herbert Bruker sa Univerziteta Humbolt u Berlinu. „To se ne dešava samo od sebe“.
Kada su prvi turski radnici stigli 1960-ih godina, njemački političari, i dalje preokupirani oporavkom ekonomije nakon Drugog svjetskog rata, smatrali su ih privremenom mjerom. Opšti utisak je bio da su Turci gosti koji će se vratiti kući.
Turci naravno nijesu otišli kući. A njihove supruge i djeca su počeli da pristižu u isto vrijeme kada je naftna kriza početkom 1970-ih gurnula Njemačku u recesiju koja je mnoge pridošlice koštala radnih mjesta.
Nedovoljno obučeni i sa slabim poznavanjem jezika, mnogima je bilo teško da ponovo nađu zaposlenje dok se Njemačka od industrije okretala automatizaciji i uslužnim djelatnostima.
Ovog puta Njemačka je zauzela drugačiji pristup.
Mjesec dana nakon odluke da otvori granice Njemačke izbjeglicama koje su bježale od rata i progona, kancelarka Angela Merkel rekla je parlamentu u septembru 2015. godine da Njemačka mora da uči na svojim greškama sa turskim gostima radnicima i da pokuša od prvog dana da integriše tražioce azila.
Od tada se njena vlada fokusirala na stručnu i jezičku obuku kako bi pomogla azilantima, kojih ima 1,2 miliona, da se snađu na tržištu rada i da ih skine sa njemačkog velikodušnog socijalnog sistema.
Prema zakonu odobrenom u avgustu 2016. godine, kursevi integracije koji uključuju učenje jezika postali su obavezni za sve izbjeglice i tražioce azila iz zemalja kao što su Sirija, Eritreja i Avganistan.
Nova pravila su uključivala klauzulu „daj i uzmi“ koja je omogućavala vlastima da ukinu finansijsku pomoć tražiocima azila ukoliko ne pohađaju časove jezika.
Vlada je ubrzala izdavanje radnih dozvola za tražioce azila, i ukinula pravilo prema kojem Centri za zapošljavanje treba da dokažu da ne mogu da nađu građanina iz Evropske unije za određeno radno mjesto prije nego što ga ponude izbjeglici.
Ima nekoliko pokazatelja da ove mjere djeluju: Oko 203 migranata iz Sirije, Avganistana, Iraka, Eritreje, Irana, Pakistana, Nigerije i Somalije su zaposlene u maju, što je 23 000 više nego u februaru.
„Statistika o stopi zapošljavanja pokazuje da ima još dosta da se radi“, kazao je Tomas Libig iz Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. „Međutim, jasno je da su mnoge mjere preduzete u pravom pravcu“, dodao je.
Vlada je takođe punudila finansijsku inicijativu za kompanije koje nude stručne obuke za izbjeglice i tražioce azila. Ta pomoć pokriva polovinu plate novih zaposlenih.
Više od 13 500 izbjeglica učestvuju u tim programima, koji uključuju pohađanje nekog od tehnoloških koledža i pri tom sticanje praktičnog iskustva u kompaniji.
Mada je prerano reći da li je ovaj program uspješan u Njemačkoj, slični podsticaji su pojačali stope zaposlenosti među migrantima u Skandinaviji.
„Većina izbjeglica potiče iz zemalja gdje su ili studirali ili radili“, kazala je Kristina Merč, koja je na čelu projekta „Kompanije integrišu izbjeglice“ koji finansira vlada. Tako da je izbjeglicama teško objasniti da u Njemačkoj mogu da rade oboje.
“Njemačka pati od manjka radne snage zbog starenja populacije. To ide na ruku migrantima budući da sektori za koje nije potrebna visoka stručna spremna, poput keteringa i ugostiteljstva, rastu veoma brzo.
U protekle tri godine, 1,6 radnih mjesta je otvoreno u sektorima koji ne zahtijevaju višu stučnu spremu, od čega je 45 odsto radnih mjesta za koja nije potrebna zvanična kvalifikacija“, kazao je Bruker sa Univerziteta Hambolt. „Ne trebaju nam samo ljekari i inženjeri“.
Uprkos naporima za integraciju, Njemačka izgleda da ponavlja jednu grešku koju je napravila sa gastarbajterima 1960-ih. Prošle godine je dodijela manje statusa punog izbjeglištva, što pokazuje da očekuje da se neki migranti vrate kući.
Dozvole za privremeni boravak, umjesto puni izbjeglički status, ugrožavaju integraciju, navode ekonomisti dodajući da to obeshrabruje kompanije da ne zapošljavaju ljude koji neće ostati u Njemačkoj.
U prvih sedam mjeseci prošle godine, više od tri četvrtine sirijskih izbjeglica je dobilo puni izbjeglički status a svega jedna petina je dobila dozvolu boravka na godinu dana.
Tokom istog perioda ove godine, samo jedna trećina Sirijaca je dobila puni izbjeglički status a šest od deset je dobilo privremenu dozvolu.
„Najveća greška je u tome što većina izbjeglica dobija privremene boravišne dozvole zbog lažnih očekivanja da će se vratiti“, kazao je Bruker. „Ovo bi moglo imati fatalne ekonomske posljedice. Zašto bi firme investirale u nekoga čiji je ostanak neizvjestan“?
Oko 90 pridošlica je u ispitivanjima kazalo da žele da ostanu u Njemačkoj za stalno.
Prošle godine su tiho uvedena stroža pravila za tražioce azila nakon što su Merkelini konzervativci kažnjeni na regionalnim izborima upravo zbog odluke da požele dobrodošlicu tražiocima azila. Birači su podržali antiimigrantsku Alternativu za Njemačku (AfD), koja će prema očekivanjima ući u nacionalni parlament na opštim izborima 24. septembra.
Hoće li njemačka strategija integracije uspjeti to u velikoj mjeri zavisi od toga koliko migranata stigne u mjesecima i godinama nakon izbora, na kojima se očekuje da će Merkel osvojiti i četvrti mandat.
„Mislim da Njemačka neće omanuti“, kazao je Rejnar Kligholc sa Instituta za populaciju i Razvoj u Berlinu, naglašavajući da je popunjeno 116 000 prijava za azil u prvih sedam mjeseci ove godine, što je mnogo manje u odnosu na kriznu 2015. godinu.
Međutim, drugi dramatični porast dolazaka bi mogao preopteretiti sistem“, kazao je on. Prva izbjeglička kriza je proizvela AgD. Druga bi mogla oboriti vladu“.
Bonus video:
